Dokument, do kojeg je došao novinar Erik Šloser na osnovu zakona o slobodnom pristupu informacijama, sadrži dokaze da su SAD “za dlaku” izbjegle katastrofu monumentalnih razmjera kada su dvije hidrogenske bombe “mark 39” slučajno ispuštene iznad Goldsboroa u Sjevernoj Karolini 23. januara 1961. godine.
Bombe su pale na zemlju nakon što se bombarder “B-92” raspao u vazduhu, a jedna od sprava je djelovala onako kako je nuklearno oružje osmišljeno da djeluje u ratu: njen padobran se otvorio, mehanizam okidanja se aktivirao i samo je jedan niskonaponski osigurač spriječio nezapamćeno krvoproliće.
Bombe su bile jačine četiri megatone, što je jednako jačini četiri miliona tona TNT eksploziva. Da je naprava detonirana, smrtonosne čestice bi se raspršile iznad Vašingtona, Baltimora, Filadelfije i čak bi stigle doNJujorka, izlažući riziku milione života, piše “Gardijan”.
Iako je stalno bilo spekulacija o tome za koliko je izbjegnuta Goldsboro katastrofa, američka vlada je uporno demantovala da je njen nuklearni arsenal ikad izložio riziku živote Amerikanaca.
Međutim, u dokumentu koji je objavljen, inženjer laboratorije “Sandia”, odgovorne za mehaničku bezbjednost nuklearnog oružja, zaključio je da je “jedna jednostavna, dinamo-tehnologija, niskonaponski osigurač, stajao između SAD i velike katastrofe”.
Šloser je otkrio dokument tokom istraživanja za svoju novu knjigu o nuklearnoj trci o naoružanju. Koristeći zakon o slobodnom pristupu informacijama, otkrio je da je najmanje 700 “velikih” incidenata sa 1.250 komada nuklearnog oružja zabilježeno samo između 1950. i 1968. godine.
“Rečeno nam je da ne postoji mogućnost da se to oružje slučajno aktivira, a evo ovo zamalo nije”, rekao je Šloser.
On je dodao da je američka vlada stalno pokušavala da od svog naroda sakrije informacije kako bi spriječila postavljanje pitanja o politici nuklearnog oružja.