Britanski list Guardian započeo je s objavom serijala članaka pod naslovom “The Upside” čije će teme biti, ukratko, o svemu što je na svijetu dobro, pohvalno i ulijeva nadu u bolju budućnost.
Stoga je sasvim prirodno bilo da među prvim tekstovima u seriji bude onaj o – Finskoj. Reportažu iz jedne od najuređenijih i po gotovo svim parametrima najboljih i najuspješnijih država na svijetu napisao je Jon Henley.
Tekst
počinje s gladi koja je prije 150 godina pogodila velik dio Europe.
Među njima i jedan prilično zaostali dio tadašnje carske Rusije, Finsku,
u kojoj je od gladi umrlo više od 10 posto populacije – oko 250.000
ljudi.
Prošle godine, na stotu obljetnicu svoje državnosti, Finska je prema
mjerodavnim međunarodnim tijelima i pokazateljima bila ocijenjena kao
najstabilnija, najsigurnija i najbolje upravljana/vođena država na
svijetu. Uz to je bila i treća najbogatija, treća najmanje korumpirana,
druga najprogresivnija u društvenim pitanjima i treća najpravednija kad
je u pitanju socijalni status građana.
Finsko pravosuđe smatra se
najneovisnijim na svijetu, policija uživa najviše povjerenje građana,
banke su najstabilnije, finske kompanije druge po razini etičnosti,
izbori u državi drugi najslobodniji na svijetu, a građani Finske uživaju
u najvišim razinama osobnih sloboda, prava izbora i opće dobrobiti.
Ako
ste mislili da je to kraj – nije. Oko 5,5 milijuna stanovnika Finske
uživa u trećoj najvećoj jednakosti među spolovima i petoj najnižoj
razlici u prihodima među građanima, to jest nejednakosti u bogatstvu.
Bebe u Finskoj najmanje pate od premale težine, djeca su najsigurnija, a
tinejdžeri su drugi na svijetu u čitanju. Tek treći u prirodnim
znanostima, šali se Henley.
Da bi provjerio koja je to tajna
finskog uspjeha autor je razgovarao s nizom sugovornika iz države
“tisuću jezera”. Počeo je u Helsinkiju s Bengtom Holmströmom,
dobitnikom Nobelove nagrade za ekonomiju koji je poznat po tome da nije
sklon velikim riječima. Pa ipak, ni on ne bježi od velikog napretka u
zadnjih stoljeće i pol.
– Ako pogledate gdje smo bili onda i gdje
smo sada, mislim da apsolutno možemo govoriti o finskom čudu. A kako se
to dogodilo? E, to je dobro pitanje.
Naravno, treba biti oprezan kad se traži takozvana “formula za
uspjeh”. Na svijetu ne postoje dvije iste države, čije su okolnosti,
povijest i ljudi identični. Pa tako ni ono što je uspjelo u Finskoj ne
bi nužno uspjelo u nekoj drugoj državi. Štoviše, s obzirom na nešto duži
oporavak iz recentne globalne recesije, na nezaposlenost od 8 posto i
sve veću potporu populističkoj i nacionalističkoj stranci (20 posto),
mnogi Finci će reći da im država više nije onakva kao što je bila prije.
No,
ako malo (ne)opravdanog gunđanja ostavimo po strani, odgovori na
pitanje što Finsku čini uspješnom prilično su zanimljivi. Naročito ako
pitanje postavite, između ostalih, ekonomistu, filozofu, sociologinji i
bivšoj predsjednici države.
– Mi živimo u hladnom, oštrom i
zabačenom području. Svaka osoba mora naporno raditi za sebe. Ali to
često nije dovoljno, trebate pomoći i svojim susjedima – priča Tarja Halonen koja je bila predsjednica Finske između 2000. i 2012. godine.
Da
su geografski položaj i oštra klima među ključnim faktorima koji su
oblikovali Finsku i Fince, smatra i bivši američki veleposlanik u
Helsinkiju, Bruce Oreck (njemu se, usput budi rečeno, Finska toliko svidjela da je nakon završetka mandata ostao živjeti u Helsinkiju).
–
To je bio izrazit, dugoročan utjecaj. Zbog toga su Finci samodostatni,
drže do privatnosti, ali istovremeno ovise o vrlo kooperativnom društvu u
kojem pravila puno znače. To je kulturološka stvar, ali je postala dio
nacionalne “kemije”.
Finci bi to opisali riječju ‘sisu’ – neka vrst hrabrog,
nepokolebljivog ustrajanja bez obzira na posljedice. To je i među
glavnim razlozima zašto je tijekom 1939. i 1940. njihova vojska od
350.000 ljudi u dva navrata odbila napade trostruko većih sovjetskih
snaga i pritom im zadala pet puta veće gubitke nego što su sami
pretrpjeli.
No, postoji i druga riječ – ‘talkoo’.
– To znači
raditi zajedno, kolektivno, za specifičan cilj. Spremiti žetvu,
pripremiti drva, skupiti novac. Sve je stvar suradnje. Svi zajedno i
jednako – kaže nagrađivana spisateljica i autorica povijesnih romana Sirpa Kähkönen.
Kooperacija
i relativna jednakost česti su motiv. Nakon što je 600 godina provela
pod švedskom vlasti pa još sto pod ruskom, Finska je bila “općenito i
demokratski siromašna”.
– Nije bilo kmetova, ali ni izrazito bogate aristokracije. Društvo nije bilo hijerarhijski ustrojeno – objašnjava Kähkönen.
–
Razlike između društvenih klasa u Finskoj su bile manje nego što je to
uobičajeno, i to davno rije nego smo stekli neovisnost. Čak je i
industrijska revolucija ovdje bila skromna. Nije bilo Rotschilda, nije bilo Fordova, čak ni dinastije kao što su Wallenbergovi u Švedskoj – objašnjava sociologinja Riitta Jallinoja.
To je vidljivo čak i u današnjem čistom, funkcionalnom i naočigled
prosperitetnom Helsinkiju: – Mogli biste hodati ulicom rame uz rame
pokraj najbogatijeg čovjeka u gradu, a da to ne biste znali – kaže
Oreck, dok Halonen dodaje: – Ovdje ne gledate na ljude s visoka, niti se
gledate u vis. Gledate ljude kao svoje jednake.
Trenutno
najuspješnija finska kompanija je Supercell, studio za proizvodnju video
igara iz kojeg je izašao i popularni Clash of Clans. Samo tijekom 2016.
godine Supercell je platio više od 800 milijuna eura u porezima, a
pritom je zapošljavao čak sedam od deset Finaca s najvećim primanjima u
državi. Ova sedmorka, zajedno s ostatkom od 10.000 građana s najvećim
plaćama, svake godine na ‘dan nacionalne zavisti’ osvane na listi koja
prikazuje koliko su poreza platili. U Finskoj veliku pažnju pridaju
dužnostima građana, ali i transparentnosti.
I za uspjeh besplatnog
obrazovnog sustava, čiji su temelji postavljeni još 1866., davno prije
stjecanja državne neovisnosti, korijene valja tražiti u egalitarnom
društvu, tvrdi sociologinja Jallinoja. – Obrazovanje je bilo ključ našeg
napretka, dodaje.
ne samo to, napomenut će filozof i profesor emeritus Ilkka Niiniluoto: – Cijela naša država je socijalni konstrukt koji su stvorili sveučilišni profesori.
–
Akademici koji su stali na čelo nacionalnog pokreta formirali su Finsku
kao naciju, njezin jezik, njezinu povijest, književnost, glazbu,
simbole, folklor. Vođa našeg nacionalnog pokreta bio je profesor
filozofije, kaže Niiniluoto, aludirajući na svojevrsnog ‘oca nacije’ Adolfa Ivara Arwidssona.
Foto: Helsinki, marina
Od
stjecanja neovisnosti, gotovo trećina finskih državnih čelnika dolazila
je iz redova sveučilišnih profesora, uključujući i polovicu premijera
iz najranijeg razdoblja državnosti: – Oni su oblikovali Finsku kao
zemlju kakvu danas poznajemo. Ali ono što je ključno, oni su također
stvorili povjerenje u socijalnu mobilnost i donijeli stvarnu vjeru u
obrazovanje. To su nam ostavili u naslijeđe, zaključuje Niiniluoto.
Jedan
od ključnih razloga zbog kojih su Finsku oduvijek uvrštavali među one s
najvišom stopom pismenosti je i jedan dekret iz 19. stoljeća prema
kojemu nije bilo moguće sklopiti brak u Luteranskoj crkvi ako i budući
muž i buduća žena nisu prije toga prošli test čitanja.
– Prilično snažan poticaj da naučite čitati, zar ne?, primjećuje bivša predsjednica Halonen.
Finska je također bila među pionirima spolne ravnopravnosti. Žene su
se ondje već 1906. kandidirale na izborima, a sačinjavale su gotovo 10
posto saziva prvog parlamenta (danas u parlamentu sjedi 42 posto
zastupnica). Na sveučilištima je 1930. godine među upisanima bilo 30
posto studentica.
– Žene u Finskoj svoja su prava shvatile ozbiljno, a muškarci su to prihvatili, kaže Halonen.
Ravnopravnost
spolova također je samo dio ukupne slike. Finska je također imala sreća
da su imali mudre ratne i poratne lidere, inzistira Holmström:
–
Oni su razmišljali o dobrobiti države i donosili velike, smislene
odluke. Pritom su imali konsenzualnu potporu jer su svi znali da se
borimo za naš opstanak.
Te odluke donosile su različite
koalicijske vlade, uglavnom po pitanju velikih industrijskih i
infrastrukturnih projekata koji su u kasnijim godinama višestruko
isplatili uloženo. Današnja moderna Finska, prijateljski nastrojena
prema hi-tech industriji i start-upovima “rođena” je iz rekordnog
investiranja u razvoj i istraživanje tijekom 90-ih godina, na koje se
tada trošilo oko 4 posto BDP-a.
Finska je stalno bilježila
stabilni rast – kroz rat, kroz kolaps Sovjetskog Saveza i duboku
recesiju 90.ih godina – te je u proteklom stoljeću njihovo gospodarstvo
raslo po stopi s kojom se može mjeriti samo rast Japana. To je i potaklo
povjerenje u državne institucije.
– Ljudi ovdje konstantno kritiziraju vladu, često iz vrlo dobrih razloga. Ali u osnovi joj vjeruju – smatra Kähkönen.
Finska je poznata kao država blagostanja te čak 31 posto svojeg
BDP-a, drugi najveći postotak među državama OECD-a, troši na razne
oblike socijalne i društvene pomoći svojim građanima (Hrvatska troši oko
22, 23 posto).
– Ako ćete već imati državu blagostanja, jedini
način da ju imate je jest da to radite jako dobro tako da nema smisla
tražiti alternativu u privatnom sektoru – napominje Halonen.
Važan
sastojak finske formule uspjeha je i međusobno povjerenje među
građanima, koji jedni drugima vjeruju više nego što je to slučaj u
većini drugih država, smatra odvjetnik i javni govornik André Chaker koji je rođen u Kanadi, ali u Finskoj živi već 25 godina.
–
Korupcija i organizirani kriminal ovdje gotovo ne postoje. To jača
poslovno okruženje, a sve se ovdje može napraviti brže i pouzdanije.
To
povjerenje pak rađa samopouzdanje i želju za inovacijama. Svjetski
ekonomski forum Finsku smatra najinovativnijom državom na svijetu
gledano po glavi stanovnika. Iako su državom godinama dominirale velike
rudarske i šumarske tvrtke pa kasnije nekad moćna Nokia, Finska danas
zaostaje tek za Silicijskom dolinom u broju start-upova po stanovniku.
Nakon svega napisanog Henley zaključuje da je “magična formula
uspjeha” Finske skup više faktora: Samopouzdanja, suradnje, jednakosti,
poštovanja za obrazovanje i obrazovane, povjerenja. Zapravo se sve svodi
na drugačiju kvalitetu odnosa, svojevrsne nordijske teorije ljubavi
koja je u manjem obliku pristuna i u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj,
objašnjava finska novinarka Anu Partanen koja trenutno živi u New Yorku.
–
Na obiteljskoj razini je to svijest da odnosi mogu zaista procvjetati
samo između pojedinaca – roditelja, djece, bračnih drugova – koji su
jednaki i neovisni. U društvu to znači da su izbori politika vođeni time
da osiguraju najveću moguću razinu neovisnosti, slobode i prilike za
svakoga.