Kada je Magnus Mæland krajem 2023. godine postao gradonačelnik gradića na krajnjem sjeveru Norveške, već su mu u prvim sedmicama na vrata pokucale tri kineske delegacije.
“Zato što žele postati polarna supersila”, kaže.
Iako Kina na prvu ne djeluje kao zemlja koja bi imala šta tražiti u Arktiku, Peking ima ozbiljne ambicije u toj regiji, kupuje zemljišta, ulaže u infrastrukturu i želi uspostaviti stalnu prisutnost.
Kina se već predstavlja kao “bliskoarktička država”, iako se njen najsjeverniji veći grad Harbin nalazi na približno istoj geografskoj širini kao Venecija. No Arktik postaje novo globalno poprište moći. Osim Kine, za uticaj se bore Rusija, SAD, Evropa i Indija.
Utrka za Arktik je počela, piše BBC.
Topljenje leda otvara pristup golemim prirodnim bogatstvima
Naučnici upozoravaju da se Arktik zagrijava četiri puta brže od ostatka planete, što ugrožava ekosisteme, divlje životinje i lokalne zajednice. Riječ je o golemom prostoru koji obuhvaća četiri posto Zemljine površine. Ipak, svjetske sile u tome vide novu šansu.
Topljenje leda otvara pristup velikim prirodnim bogatstvima, ključnim mineralima, nafti i gasu.
Smatra se da se čak 30 posto neiskorištenog svjetskog prirodnog gasa nalazi upravo u Arktiku.
Osim toga, otvaraju se i nove brodske rute između Azije i Evrope koje značajno skraćuju vrijeme transporta. A u izvozu je vrijeme novac. Kina zato razvija plan “Polarnog puta svile”.
Grad duhova na sjeveru Norveške kao veliki potencijal
Kirkenes, bivši rudarski grad na krajnjem sjeveru Norveške, djeluje potpuno zapušteno, zatvorene su trgovine, napuštena skladišta, razbijeni prozori. Kao da ga je svijet zaboravio. U tom kontekstu nije teško razumjeti zašto je ideja da Kirkenes postane prva evropska luka za kontejnerske brodove iz Azije, ako led nastavi otapati, toliko primamljiva.
Sve zemlje koje graniče s Arktikom članice su NATO-a, osim Rusije. Nakon ruske invazije na Ukrajinu, Savezu su se pridružile i Finska i Švedska. Andreas Østhagen s Instituta Fridtjof Nansen kaže kako je Arktik plodno tlo za rusko-kinesku suradnju: “Rusiji trebaju ulaganja i partneri za razvoj LNG-a, nafte i sjeverne brodske rute. Kina je to tržište.”
Ali Kina pazi da se ne veže prečvrsto za Moskvu, želi izbjeći sankcije i zadržati dobre odnose sa Zapadom. I Rusija ima rezerve. “Nemojmo precijeniti njihov savez”, kaže Østhagen.
“Rusija je itekako svjesna rizika prevelikog kineskog uticaja u svom Arktiku.”
“Špijunsko gnijezdo”
Moskva ondje čuva resurse i strateško oružje, osobito na poluostrvu Kola gdje se nalazi njena nuklearna flota. U Kirkenesu je granica s Rusijom udaljena samo deset minuta vožnje. Poluotok Kola čini se zastrašujuće blizu, piše Index.hr.
Tokom Hladnog rata grad je bio poznat kao “špijunsko gnijezdo”, fronta između Istoka i Zapada. Danas Norveška tvrdi da Rusija koristi Arktik za obuku vojske i letove bombardera prema Ukrajini. Iako nije u ratu, Norveška, osobito sjever zemlje, osjeća pritisak.
“Vidimo to svakodnevno”, kaže pukovnik Jørn Kviller. Od početka rata u Ukrajini učestali su slučajevi GPS ometanja, čak i za civilne pilote. Špijunaža na granici, od prisluškivanja do slanja agenata, u porastu je, kaže Kviller. Norveška i NATO u visokoj su pripravnosti zbog mogućih ruskih podmornica u regiji.
U kvarcnu stijenu u Bodøu uklesan je podzemni komandni centar iz Hladnog rata. Ondje se u stvarnom vremenu prate brodovi i podaci dijele s NATO-om. Svi ruski brodovi koji žele ući u Evropu prvo moraju kroz norveške vode. Posebna pažnja posvećuje se podvodnoj infrastrukturi, komunikacijskim kablovima i energetskim cijevima, ključnim za evropsku sigurnost.
“Rizik od eskalacije je stvaran”
Moskva snažno modernizuje svoju flotu podmornica, uključujući nuklearne. Ako se provuku nezapaženo, mogu ugroziti i evropske i američke gradove, piše BBC.
Američki predsjednik Donald Tramp poručuje Evropi da više ulaže u obranu, ali norveški admiral Rune Andersen kaže da “Arktik nije samo evropsko pitanje, riječ je i o obrani američkog teritorija”.
Ipak, ne vjeruje da iko želi otvoreni sukob. No zbog globalnih napetosti rizik od eskalacije je stvaran. Njegov tim svake sedmice kontaktira rusku flotu da bi se očuvali komunikacijski kanali. Za svaki slučaj.
Na pola puta između Kirkenesa i Sjevernog pola leži otočje Svalbard, zemlja leda i polarnih medvjeda. Iako formalno pod norveškom upravom, međunarodni sporazum omogućuje svim potpisnicama da ondje bez vize rade i istražuju. Najviše ih je zaposleno u rudnicima, turizmu i nauci.
No nakon invazije na Ukrajinu pojačale su se napetosti. U ruskim naseljima održavaju se parade, podižu se sovjetske zastave, a sumnja se i da kineska istraživačka stanica služi za špijunažu.
“Cijeli svijet je opsjednut Arktikom”
Gradonačelnik Terje Aunevik kaže da bi bilo naivno misliti da se ne prikupljaju obavještajni podaci. “Naravno da se prikupljaju. Cijeli svijet je opsjednut Arktikom.”
Nacionalno nadmetanje u Arktiku ima cijenu. Autohtone zajednice, od kojih polovina živi u ruskom dijelu, osjećaju se ignorisano.
Miyuki Daorana iz Grenlanda kaže da su se Trampovim ambicijama prije smijali, ali sada su stvari ozbiljnije. “Zbog globalnog takmičenja za resurse ovo je puno ozbiljnije.”
Ona i drugi optužuju Zapad da koristi klimatsku krizu kao izgovor za uzurpaciju njihovih teritorija.
“To zovemo zelenim kolonijalizmom, uzimaju još više. Za nas Arktik nije tema ni akademska rasprava. To je naš život, borba i svakodnevna nepravda. Političari bi trebali raditi za narod. Ali mi to ne vidimo. Samo prazne diplomatske riječi”, kaže.