Kako najavljuju stručnjaci, do 2030. godine moglo bi da dođe do toga da granica zagrijavanja planete pređe 1,5 stepeni, što bi automatski dovelo do klimatskih ekstrema i opasnosti od “oluje vijeka”.
Evropa je doživjela jednu od najjačih serija toplotnih talasa u junu i julu, sa dnevnim temperaturama koje su prelazile 40°C. Istraživanja su pokazala da su klimatske promjene najmanje utrostručile broj smrtnih slučajeva tokom toplotnog talasa krajem juna, sa 1.500 dodatnih smrtnih slučajeva u 12 gradova, prenosi Večernji.
Prošle godine, Evropa je doživjela najrasprostranjenije poplave od 2013. godine, sa više od 335 smrtnih slučajeva i 18 milijardi evra štete.
Fenomen hidroklimatskih udara postaje sve češći – naizmjenične faze suše i oluja izazivaju destabilizaciju životne sredine i povećanje rizika od požara.
Jaki toplotni talasi postaju sve češći i duže traju, a granice godišnjih doba sve su fluidnije. Iznadprosječne temperature ljeti često su prekidane iznenadnim olujama, pa je krajem juna i jula bilo jakih grmljavina praćenih gradom većim od 5 cm u prečniku. Sličan trend nastavljen je i ove godine.
Veći dio Evrope doživio je jak toplotni talas, a u mnogim zemljama zabilježeni su temperaturni rekordi.
Na sadašnjim nivoima emisije ugljen-dioksida, Zemlja bi mogla biti osuđena da pređe simboličnu granicu zagrijavanja od 1,5 stepeni Celzijusa za samo tri godine. To je oštro upozorenje više od 60 vodećih svjetskih klimatologa u njihovoj najnovijoj procjeni stanja globalnog zagrijavanja. Skoro 200 zemalja složilo se da pokuša da ograniči porast globalne temperature na 1,5 stepeni Celzijusa iznad nivoa s kraja 19. vijeka, u okviru značajnog sporazuma postignutog 2015. godine, čiji je cilj bio da se izbjegnu neki od najgorih uticaja klimatskih promjena. Ali zemlje su nastavile da sagorijevaju rekordne količine uglja, nafte i gasa, kao i da sijeku šume, dovodeći ovaj važan međunarodni cilj u opasnost, javlja BBC.
– Sve ide u pogrešnom pravcu. Do sada smo svjedoci nekih neviđenih promjena, kao što su globalno zagrijavanje i porast nivoa mora – rekao je glavni autor studije, prof. Pirs Forster, direktor Pristli centra za klimatsku budućnost na Univerzitetu u Lidsu.
Početkom 2020. godine, naučnici su procijenili da čovječanstvo može da emituje samo 500 milijardi tona više ugljen-dioksida (CO2), gasa koji je najodgovorniji za zagrijavanje planete, sa 50% šanse da se zagrijavanje zadrži na 1,5 stepeni Celzijusa. Ali do početka 2025. godine, ovaj takozvani „ugljenični budžet“ se smanjio na 130 milijardi tona, otkrila je nova studija. Ako globalne emisije CO2 ostanu na trenutnim nivoima od oko 40 milijardi tona godišnje, količina od 130 milijardi tona daje svijetu oko tri godine dok se taj budžet ne iscrpi. Trenutna stopa zagrijavanja je oko 0,27 stepeni po deceniji, što je mnogo brže od bilo kojih podataka poznatih iz geoloških zapisa. A ako emisije ostanu ovako visoke, planeta je na dobrom putu da dostigne povećanje temperature od 1,5°C već oko 2030. godine.
Nedavno povećanje uglavnom je posljedica emisije gasova staklene bašte, ali i smanjenje efekta hlađenja sitnih čestica nazvanih aerosoli takođe je odigralo ulogu. Ova dodatna energija mora negdje da ode – pa dio nje ide na zagrijavanje kopna, povećanje temperature vazduha i globalno topljenje glečera, ali oko 90 procenata viška toplote apsorbuju okeani. Sve ovo ne samo da znači poremećaj kada je u pitanju morski život, već utiče i na porast nivoa mora. Toplije okeanske vode zauzimaju više prostora, zajedno sa dodatnom vodom koju topljenje glečera „dodaje“ morima.
Smanjenje emisije CO2 važnije nego ikad
Stopa porasta globalnog nivoa mora udvostručila se od 1990-ih, povećavajući rizik od poplava za milione ljudi koji žive u priobalnim područjima širom svijeta. I iako sve ovo stvara prilično sumornu sliku, autori kažu da primjećuju da se stopa povećanja emisije ugljen-dioksida usporava sa uvođenjem čistih tehnologija. Oni tvrde da je „brzo i odlučno“ smanjenje emisija važnije nego ikad.
Međutim, treba napomenuti da svako dodatno zagrijavanje povećava ozbiljnost brojnih vremenskih ekstrema, kao što su topljenje leda i porast nivoa mora. Važno je napomenuti da bi smanjenje emisija tokom naredne decenije moglo kritično promijeniti stopu zagrijavanja, smatraju stručnjaci.
Najmoćnije sjeveroistočne oluje – razorne i često smrtonosne meteorološke pojave koje pogađaju istočnu obalu Sjedinjenih Američkih Država, donoseći sa sobom obilne kiše, snježne nanose i poplave koje često paralizuju urbana područja – dodatno su pojačane efektima klimatskih promjena, otkriva nedavno objavljena studija.
Prema izvještaju CNN-a, ove oluje, koje se obično javljaju između septembra i aprila, uzrokovane su temperaturnim kontrastom između hladnih arktičkih vazdušnih masa sa sjevera i toplijih, vlažnih struja iz Atlantskog okeana.
Tzv. „Oluja vijeka“ iz marta 1993. godine ostaje upamćena kao jedna od najrazornijih i najskupljih u istoriji mjerenja.
Uraganski vjetrovi od preko 160 km/h donijeli su i do 150 cm snijega na nekim mjestima, odnijeli više od 200 života.
„Snježni Armagedon“ iz 2010. godine zatrpao je dijelove Pensilvanije, Merilenda, Virdžinije i Zapadne Virdžinije sa više od 30 centimetara snijega, usmrtivši 41 osobu i ostavivši stotine hiljada domaćinstava bez struje.
Sjledeća „oluja vijeka“ mogla bi biti još jača, piše CNN, pozivajući se na nova istraživanja.