“Klimatske promjene su kronična bolest Zemlje i trebamo se boriti
protiv klimatskih promjena. Ali, bez bioraznolikosti nema opstanka –
hrana, poljoprivredna proizvodnja, zrak, pitka voda – sve dolazi iz
bioraznolikosti, iz ekosustava”, upozorio je Duplić u razgovoru za Hinu.
Rekao je kako klimatske promjene sasvim sigurno ne bi bile toliko
izražene da stanje cijelog ekosustava nije dramatično narušeno i
izmijenjeno, pa je uslijed toga efekt staklenika samo dodatna
nadogradnja na sve.
Od romantične do krizne discipline
Ocijenio je kako je zaštita prirode nekada bila romantična
disciplina, a danas je krizna disciplina koja se de facto bori za
opstanak čovjeka.
“Priroda će opstati bez nas, ali mi bez prirode nećemo opstati”, poručio je Duplić.
Podsjetio je kako smo nekada imali nepregledne površine šuma,
močvarnih staništa, zdravo more…, a onda smo to počeli sve više
mijenjati, što je za posljedicu imalo i ogromne emisije ugljika iz
biomase, tla i s morskoga dna u atmosferu.
“Danas je Zemlja kao planet bolesna.”
Slikovito, objašnjava Duplić, biosfera je u lošem, ozbiljno narušenom
zdravstvenom stanju koje je sve lošije jer Zemlja nije živjela zdravim
životom, a mi smo joj to priuštili.
Pretjerano eksploatiramo prirodne resurse, s velikih površina u
potpunosti smo uklonili šume, negdje toliko da imamo kamene pustinje kao
na nekim našim otocima. To stanje je rezultat djelovanja čovjeka kroz
stoljeća, a kulminiralo je u posljednjim desetljećima.
Hrvatska bi prirodno preko 97 posto bila pokrivena šumom na kopnu,
ali smo je krčili i danas je oko 42 posto površine obraslo šumom.
Kontinuirano zagađujemo površinu Zemlje na različite načine, a sada
se najviše govori o zagađenju plastikom, odnosno mikroplastikom.
Rekao je kako je potpuno krivi podatak da jedna tanka vrećica za
raspad treba 100 godina. Naime, ona se nakon 100 godina raspadne, ali na
sitne komadiće mikroplastike koja ulazi u ekosustave, u hranidbeni
lanac, pa srdela koju ribar ulovi, mi kupimo i pojedemo izgledno je da
ima u sebi mikroplastiku koje nismo svjesni.
Gorući je problem, istaknuo je, da smo u potpunosti narušili klimu,
podignuli smo koncentracije stakleničkih plinova u odnosu na
predindustrijsko razdoblje do te razine da je u pitanje doveden opstanak
mnogih ekosustava.
“Živimo u vrijeme velikog izumiranja i pitanje je kako će se Zemlja
uspjeti oduprijeti i hoćemo li mi, prije nego što ravnotežno stanje bude
uspostavljeno, uspjeti to preživjeti”?
Strepnja za budućnost
Duplić je rekao da strepi za budućnost svoje djece jer nije siguran u kakvom će svijetu živjeti za 40 godina.
“Hoće li imati šume hrasta lužnjaka, poljskog jasena…? Hoće li u
moru i dalje plivati srdele, kako će izgledati rijeke i hoće li u svima
biti vode kao danas? Govorimo o osnovnim životnim uvjetima, a da ne
govorimo o temperaturi i klimatskim uvjetima koji se dramatično
mijenjaju”.
Za šume hrasta lužnjaka i kitnjaka Duplić je upozorio kako
ih ozbiljno ugrožava kukac hrastova mrežasta stjenica, porijeklom iz
Azije. Prvi put je zabilježen u Spačvi a danas je rasprostranjen cijelom
kontinentalnom Hrvatskom. Ugrozu šume tim invazivnim kukcem, usporedio
je sa situacijom da nam svaki dan netko uzima dva decilitra krvi.
Duplić nije siguran hoćemo li za 40 godina u Hrvatskoj imati šume
hrasta lužnjaka na površinama na kojima ih imamo i hoćemo li se ponositi
slavonskim hrastom ili će to biti samo lijepo sjećanje i po nekoliko
hektara očuvanih fragmenata šuma koje su poput Spačve bile ogromne i
svjetski poznate.
Upozorio je i da smo od 2019. do danas izgubili 30.000 hektara
poljskog jasena kojeg je napala gljiva halara i uništava ga iznutra.
Nada je što je genetska raznolikost poljskog jasena u prostoru Dunavskog
bazena i Savskog sliva najveća u Europi pa će se šume poljskog jasena
možda uspjeti obnoviti u idućim desetljećima zahvaljujući otpornijim
jedinkama.
Ali, to će biti jako teška borba, smatra Duplić.
Podsjetio je da smo u Hrvatskoj prije nekoliko desetljeća već
izgubili šume brijesta jer nismo mogli odgovoriti pojavi holandske
bolesti brijesta koja ga je napala.
Problem je, objasnio je, to što imamo narušen ekosustav i kad se
ovakva bolest ili neka nova ugroza pojavi, onda su ti ekosustavi
smanjene otpornosti i nisu u mogućnosti adekvatno odgovoriti.
Nije dobra situacija niti u Jadranskom moru. Uz prelov pojedinih
vrsta uočava se i tropifikacija. Uslijed klimatskih promjena raste
temperatura, pogotovo površinskog sloja i to se održava i na slojanje
mora u dubljim dijelovima, na vertikalno kruženje biomase.
Sve su češće tropske vrste koje su unesene u Jadransko more ili su
ušle kroz Sueski kanal iz Crvenog mora i polako se širile Sredozemljem
te uspostavljaju svoje populacije.
“Neke od tih vrsta su izrazito opasne i očekujemo da će uslijed
narušenih uvjeta dovesti u pitanje opstanak nekih naših vrsta. Vrlo je
izvjesno da naši ribari za 10 do 20 godina neće više loviti ono što love
danas jer nekih vrsta više neće biti. Zamijenit će ih neke druge, danas
nama nepoznate vrste”, upozorio je Duplić.
Za poljoprivredu je rekao kako je nema bez zdravog tla.
Ljude vratiti na selo
“U Hrvatskoj imamo puno bolju situaciju nego što je imaju zemlje
zapadne Europe, ali moramo biti svjesni da nam je sada krajnji moment da
na svim društvenim razinama povučemo dramatične mjere i promjene jer u
suprotnom ćemo doći do crte i prijeći je, kada više nema povratka.”
Problem je, istaknuo je Duplić, što gubimo travnjake jer dramatično
zaraštavaju jer više nema košnje niti ispaše. Posljedica je to
depopulacije sela u Hrvatskoj i time smanjivanja poljoprivredne
proizvodnje.
“Potrebno je ljude ponovno vratiti na selo”, poručio je.
Ogroman problem je, kaže, i korištenje pesticida, pa je zato EU
postavila cilj da se do 2030. za 50 posto smanji njihova upotreba.
Monokulture na ogromnim površinama osuđene su na pesticide, herbicide,
insekticide.
Od pesticida stradavaju pčele.
“Ako pčele u uzgoju ugibaju od pesticida, moramo se zapitati koliko
je još nastradalo divljih oprašivača koji su nam ekstremno bitni i
nezamjenjivi”, upitao je Duplić te istaknuo kako 75
posto poljoprivrednih usjeva ovisi o usluzi oprašivača.
Poručio je kako je za Hrvatsku prilika ekološka poljoprivreda i
strategija “Od polja do stola” koja nas upućuje da konzumiramo lokalni,
svjež i sezonski proizvod, a po mogućnosti da ga kupujemo izravno od
malog proizvođača. To će i privući turiste jer oni žele izvorne
proizvode i puni doživljaj destinacije u kojoj borave.
Nevjerojatno su za bioraznolikost bitna i planinska područja.
Ona se praktički u potpunosti preklapaju s dinarskim kršem koji je i u nadzemnom i u podzemnom dijelu riznica bioraznolikosti.
Hot spot za podzemnu faunu
“Prostor Dinarida je jedan od globalnih ‘hot spotova’ za podzemnu
faunu i gotovo 70 posto naših endema dolazi iz te podzemne faune”.
Velebit ima preko 4500 biljnih taksona na svom području.
“Planinski ekosustavi su u relativno dobrom stanju jer je to područje
prilično depopularizirano i jako je mali utjecaj čovjeka. Ali, sve više
jača pritisak klimatskih promjena”, upozorio je Duplić.
“Ekološkom tranzicijom, prelaskom na cirkularno, zeleno gospodarstvo i
klimatski neutralno društvo u mogućnosti smo da značajno usporimo i
preokrenemo negativne trendove, ali trebamo napraviti i cijeli niz
prilagodbi”, rekao je.
Jedna od njih je i obnova i jačanje otpornosti ekosustava. Na primjer
to znači zdrave i raznolike šume, sječa na manjim površinama, bez
invazivnih infrastrukturnih projekata u šumama.
Korištenje tog prostora treba biti u harmoniji s prirodom, a to znači
od prostornog planiranja do planiranja i provedbe pojedinih zahvata
moramo paziti da otisak koji ostavljamo na okoliš bude minimalan te se
trebamo okrenuti rješenjima temeljenim na prirodi”, poručio je ravnatelj
Zavoda za zaštitu okoliša i prirode.
Istaknuo je i važnost prirode za psihičko zdravlje čovjeka. Jedna od
glavnih bolesti danas u Hrvatskoj je depresija, a u vremenu svakodnevne
izloženosti stresu i ubrzanog životnog ritma boravak u prirodi djeluje
blagotvorno na psihu.