Američka vojna intervencija u Venecueli nije samo regionalni incident, već jasan signal duboke promjene u globalnoj politici, upozorava istoričarka i publicistkinja En Aplbaum u analizi za The Atlantic. Prema njenim riječima, svijet sve brže klizi ka opasnom konceptu podjele na interesne sfere velikih sila – američku, rusku i kinesku – što podsjeća na distopijsku realnost iz Orvelovog romana 1984.
Dok međunarodna zajednica sa zebnjom iščekuje makar minimalni napredak u mirovnim pregovorima između Rusije i Ukrajine, globalna bezbjednosna slika se dodatno pogoršava. Umjesto smirivanja postojećih sukoba, otvaraju se nova krizna žarišta, ovoga puta u Latinskoj Americi, gdje su Sjedinjene Američke Države posegle za vojnom silom.
Upozorenja iz Evrope postaju sve glasnija. Strah od eskalacije sa Istoka, ali i od nepredvidivih poteza saveznika, raste. Trka u naoružavanju ponovo se ubrzava, dok se obični ljudi širom svijeta sve češće pitaju – kuda sve ovo vodi i da li postoji izlaz iz spirale sukoba.
Aplbaum navodi da ideja o svijetu podijeljenom na tri velike sfere uticaja – kinesku u Aziji, rusku u Evropi i američku u zapadnoj hemisferi – sve češće dobija legitimitet u političkim krugovima. Takav način razmišljanja odavno je prisutan u Moskvi, naročito kroz tvrdnje da Ukrajina „pripada“ ruskoj sferi interesa. Ono što danas zabrinjava jeste činjenica da se slična logika sve otvorenije prihvata i u Vašingtonu.
Posebno problematičan signal, prema Aplbaum, predstavlja retorika američkog predsjednika Donalda Trampa tokom hapšenja venecuelanskog predsjednika Nikolasa Madura. Umjesto pozivanja na demokratiju, ljudska prava ili međunarodno pravo, Tramp je posegnuo za narativom sile i dominacije, pozivajući se na iskrivljenu verziju Monroove doktrine i poručujući da se američki autoritet na zapadnoj hemisferi više neće dovoditi u pitanje.
Istovremeno, ističe Aplbaum, Sjedinjene Države ne pokazuju stvarnu spremnost da poštuju demokratsku volju građana Venecuele. Iako je opozicija, predvođena Marijom Korinom Mačado, prema dostupnim dokazima pobijedila na izborima, Trampova administracija signalizira mogućnost saradnje sa dijelovima starog režima, što bi značilo tek kozmetičke promjene vlasti.
Takav pristup, naglašava autorka, savršeno se uklapa u filozofiju „moć je pravo“. U svijetu interesnih sfera nema potrebe za legitimitetom, transparentnošću ili demokratijom – velike sile jednostavno uzimaju ono što smatraju svojim. Upravo zbog toga su reakcije Rusije i Kine na događaje u Venecueli bile neobično blage, jer američka opravdanja podsjećaju na njihove sopstvene narative o Ukrajini i Tajvanu.
Međutim, Aplbaum upozorava da je riječ o opasnoj iluziji. Evropa ekonomski značajno nadmašuje Rusiju, Azija ne pokazuje želju da postane kineska kolonija, a Venecuela sigurno neće pasivno prihvatiti da joj sudbinu kroje strane sile. Podjela svijeta na interesne sfere, zaključuje ona, ne donosi stabilnost, već proizvodi otpor, nove konflikte i dugoročno slabi upravo one sile koje pokušavaju da vladaju silom.
Ako Sjedinjene Američke Države počnu da se ponašaju kao regionalni nasilnik, upozorava Aplbaum, saveznici u Evropi i Aziji mogli bi da preispitaju svoje partnerstvo sa Vašingtonom – a svijet bi se našao na ivici nove, daleko opasnije globalne konfrontacije.