SVI ONI koji strahuju od distopijske budućnosti u kojoj čovječanstvo svoje ključne odluke i etičke dileme prepušta algoritmima umjetne inteligencije, dobili su novi razlog za zabrinutost. Primjer za to dao je švedski premijer Ulf Kristersson, piše Gizmodo.
Kristersson je nedavno u intervjuu za jedan nordijski medij priznao da se povremeno konzultira s popularnim chatbotom ChatGPT-jem oko strategija za vođenje države.
Traži “drugo mišljenje” od chatbota
“Koristim ga i sam prilično često”, izjavio je Kristersson. “Ako ni za što drugo, onda za drugo mišljenje. Što su drugi učinili? I bismo li trebali misliti potpuno suprotno? Takva pitanja”, otkrio je.
Njegova izjava izazvala je lavinu kritika. Virginia Dignum, profesorica za odgovornu umjetnu inteligenciju sa Sveučilišta Umeå, upozorila je na opasnosti takvog pristupa.
“Nismo glasali za ChatGPT”
“Što se više oslanja na umjetnu inteligenciju za jednostavne stvari, to je veći rizik od prevelikog povjerenja u sustav”, rekla je Dignum. “To je sklizak teren. Moramo zahtijevati da se pouzdanost može jamčiti. Nismo glasali za ChatGPT”, dodala je.
Kritikama su se pridružili i drugi mediji, ističući kako upravljanje državom uz pomoć chatbota nije smjer kojim bi zapadna civilizacija trebala ići. “Šteta za Švedsku što umjetna inteligencija uglavnom nagađa”, komentirala je Signe Krantz za Aftonbladet. “Chatbotovi će radije napisati ono što misle da želite čuti, nego ono što trebate čuti”, dodaje.
Krantz time ukazuje na poznatu slabost chatbotova – sklonost davanju pristranih ili netočnih odgovora kako bi zadovoljili korisnika. U rukama političara koji postavlja sugestivna pitanja, takav alat može poslužiti samo za potvrđivanje postojećih stavova, umjesto da ponudi objektivan savjet. Na sreću, čini se da većina političara još uvijek ne vidi ChatGPT kao svog savjetnika, prenosi Gizmodo.
Tehnologija i donošenje odluka
Ostaje nejasno oslanja li se Kristersson zaista na UI u obavljanju svojih dužnosti ili je samo htio ispasti moderan spominjanjem popularne tehnologije. Ipak, njegov slučaj potvrđuje rastući trend oslanjanja na tehnologiju za zadatke koji su donedavno bili isključivo u domeni ljudskog intelekta. To otvara pitanje koliko daleko takva praksa može ići i kako će utjecati na našu sposobnost samostalnog razmišljanja.