Istraživači poput Carlosa Morena, profesora koji stoji iza popularnog koncepta urbanog planiranja, bore se s teorijama zavjere i prijetnjama smrću, piše The New York Times.
Veći dio svoje 40-godišnje karijere Carlos Moreno, naučnik i profesor na univerzitetu Sorbonne u Parizu, radio je u relativnom miru.
Mnogi gradovi širom svijeta prihvatili su njegov koncept koji je počeo razvijati 2010. godine pod nazivom “15-minutni grad”. Ideja je da svakodnevna odredišta poput škola, trgovina i kancelarija treba da budu udaljena samo jednu kraću šetnju ili vožnju biciklom od vašeg doma. Grupa od gotovo 100 gradonačelnika širom svijeta prihvatila je ovaj koncept kao jedan od načina za oporavak od pandemije.
Posljednjih sedmica, poplava glasina i netačnih informacija namjerila se na prijedlog g. Morena. Djelimično potaknute negatorima klimatskih promjena i zagovornicima teorije zavjere QAnon, lažne tvrdnje kružile su internetom, na protestima, pa čak i na saslušanjima u vladi, da su 15-minutni gradovi preteča “zaključavanja gradova zbog klimatskih promjena”, urbanih “zatvorskih logora” u kojima bi kretanje stanovnika bilo nadzirano i strogo ograničeno.
Mnogi su direktno napali Morena (63). Suočio se s uznemiravanjem na internetskim forumima i putem e-pošte. Bez dokaza je optužen da je agent nevidljive totalitarne svjetske vlade. Poredili su ga s kriminalcima i diktatorima.
Prvi put u karijeri počele su mu stizati prijetnje smrću. Ljudi su mu poručivali da bi željeli da njega i njegovu porodicu ubiju narkobosovi, govore mu da će ga. “prije ili kasnije stići kazna” i predlažu mu da ga zakucaju u mrtvački kovčeg ili pregaze valjkom za cement.
“Više nisam bio istraživač, bio sam Pol Pot, Staljin, Hitler”, rekao je Moreno. “Postao sam, u sedmicu dana, javni neprijatelj broj 1.”
Za osobe visokog profila, poput stručnjaka za zarazne bolesti dr Anthonyja S. Faucija i suosnivača Microsofta Billa Gatesa, dezinformacije i neprijateljstvo koje one mogu izazvati odavno su u opisu posla. Ali sve više, čak i profesori i istraživači koji nisu previše javno vidljivi suočavaju se sa zastrašivanjem od strane ekstremista i teoretičara zavjere.
Mnoge prijetnje nedavno su bile upućene naučnicima koji proučavaju Covid-19. U anketi među 321 naučnikom koji su dali intervjue medijima, časopis Nature otkrio je da je 22 odsto njih primilo prijetnje fizičkim ili seksualnim nasiljem, a 15 posto prijetnje smrću. Prošle godine austrijski ljekar koji je glasno podržavao vakcinisanje i više puta bio meta prijetnji počinio je samoubistvo.
Jedna epidemiologinja na svom kompjuteru drži folder u koji “za svaki slučaj” pohranjuje sve prijetnje smrću koje primi. Profesor atmosferskih nauka koji proučava globalno zagrijavanje primio je pismo u kojem je bio bijeli prah (izgledao je kao antraks, ali se pokazalo da je u pitanju kukuruzni skrob). Profesor zdravstvenog prava i naučne politike, u članku u kojem govori o svojim iskustvima s prijetnjama smrću, tužbama i online trolanjem, napisao je: “Koža mi je debela. Navikao sam na mržnju.”
Rad Carlosa Morena nije bio vezan za pandemiju, iako je njegova ideja o 15-minutnim gradovima postala popularnija od početka pandemije. Poput mnogih njegovih akademskih kolega koje su se suočile s uznemiravanjem i kampanjama dezinformisanja, ne zna kako se zaštititi.
“Nisam potpuno siguran koja je najbolja reakcija – odgovoriti, ne odgovoriti, sazvati konferenciju za novinare, napisati psaopštenje za javnost”, rekao je. Akademici su “relativno prepušteni sami sebi.”
Moreno, koji je odrastao u Kolumbiji, počeo je raditi kao istraživač u laboratoriji za informatiku i robotiku u Parizu 1983. godine; karijera koja je uslijedila uključivala je osnivanje startupa, susret s Dalaj Lamom i imenovanje vitezom Legije časti. Za svoj rad dobio je nekoliko nagrada u raznim oblastima — automobilskoj industriji, medicini, nuklearnoj i vojnoj tehnologiji, pa čak i onoj vezanoj za domaćinstva.
Oko 2010. godine, počeo je razmišljati o tome kako bi tehnologija mogla pomoći u stvaranju održivih gradova. Na kraju je preinačio svoje ideje o “pametnim gradovima za ljude” i “živim gradovima” u svoj prijedlog o 15-minutnim gradovima iz 2016. godine. Ideju u velikoj mjeri duguje svojim prethodnicima: “jedinice gradskih četvrti” i “ vrtni gradovi ” iz ranih 1900-ih, “urbano planiranje usmjereno na zajednicu” koje je pokrenula aktivistkinja Jane Jacobs u 1960-ima, čak i konceptima “novi urbanizam ” i “gradovi po kojima se može hodati” iz 1990-ih. Takozvana “naselja sa smanjenim saobraćajem” uspostavljena su u nekoliko britanskih gradova tokom posljednjih nekoliko decenija.
Kritičari 15-minutnih gradova bili su otvoreni, tvrdeći da se koncept razvijen u Evropi možda ne može uspješno primijeniti na američke gradove u kojima postoji snažna segregacija. Ekonomista s Harvarda napisao je na blogu za Londonsku školu ekonomije i političkih nauka 2021. godine da je ovaj koncept “slijepa ulica” koja bi pogoršala “ogromne nejednakosti u gradovima” tako što bi ih dodatno podijelila bez njihovog povezivanja.
Međutim, Moreno se nije suočio s uznemiravanjem sve dok teoretičari zavjere nisu pogrešno poistovijetili 15-minutne gradove s idejom “četvrti sa smanjenim saobraćajem” u Britaniji.
Napori da se usvoji ovaj koncept, koji je odobren za testiranje prošle godine u vijekovima starom Oxfordu, izazvali su zabrinutost oko toga da li bi mjere za smanjenje saobraćaja mogle uzrokovati premještanje gužvi u okolna područja ili učiniti neke nekretnine manje dostupnima. Neki ljudi su, međutim, iskoristili druge elemente plana – uključujući kamere za nadzor registarskih tablica.
Rezultat toga, prema pogrešno informisanim teoretičarima zavjere, jeste scenario iz noćne more, u kojem bi stanovnici živjeli u ograđenim zonama – “zatvorima na otvorenom”. U februaru ove godine, oko 2000 demonstranata okupilo se na protestu u Oxfordu, neki su nosili natpise koji su tvrdili da će 15-minutni gradovi postati “geta” koje je stvorio Svjetski ekonomski forum kao oblik “tiranske kontrole”.
Zapravo, koncept “četvrti sa smanjenim saobraćajem” zagovara okružno vijeće Oxfordshirea; a zasebno Gradsko vijeće Oxforda navelo je 15-minutni grad kao inspiraciju za svoju viziju grada do 2040. godine. Kao što su oba vladina tijela primijetila, u pokušaju da raskrinkaju glasine, niti jedan prijedlog ne uključuje fizičke prepreke. Jedan koncept se bavi ograničavanjem automobila, dok je drugi usmjeren na približavanje svakodnevnih usluga stanovnicima.
Ipak, Jordan Peterson, kanadski psiholog s četiri miliona sljedbenika na Twitteru, sugerisao je da su 15-minutni gradovi “možda najgora zamisliva perverzija” ideje pješačkih četvrti. Povezao je to sa objavom o “Velikom resetu”, planu ekonomskog oporavka koji je predložio Svjetski ekonomski forum, a koji je iznjedrio mnoštvo glasina o zavjeri za uništenje kapitalizma potaknuto pandemijom.
Član britanskog parlamenta rekao je da su 15-minutni gradovi “međunarodni socijalistički koncept” koji će nas “koštati naših ličnih sloboda”. Pristalice QAnona rekli su da je iskliznuće vlaka koji je prevozio opasne hemikalije u Ohiu bio namjeran potez koji je trebao gurnuti stanovnike ruralnih područja u 15-minutne gradove.
“Teoretičari zavjere sklopili su kompletnu priču: negiranje klimatskih promjena, Covid-19, antivax, 5G koji kontroliše mozgove građana i 15-minutni gradova za uvođenje perimetra za svakodnevni život,” rekao je Moreno.
“Ta priča je potpuno suluda, potpuno iracionalna za nas, ali ima smisla za njih.”
Višestruka teorija zavjere brzo je “dobila turbo pogon” nakon protesta u Oxfordu, rekla je Jennie King, voditeljica klimatskih istraživanja i politike na Institutu za strateški dijalog, trustu mozgova koji proučava online platforme.
“Jedna mjera, koja je u principu trebala uticati samo na mali dio populacije u urbanim sredinama, izvađena je iz konteksta i stavljena u lonac zajedno sa drugim teorijama, čime je postignut efekat lavine. Krajnje desničarske grupe, lobističke grupe koje sponzoriše industrija, zavjerenički pokreti, grupe protiv zaključavanja i mnogi drugi u tome su vidjeli priliku za nametanje svog svjetonazora u glavne tokove i za uključivanje u ciklus vijesti,” rekla je.
Žuč koja je trenutno usmjerena na gospodina Morena i istraživače poput njega odražava “širu eroziju povjerenja u stručnjake i institucije”, rekla je gospođa King. Savremeni teoretičari zavjere i ekstremisti pretvaraju ljude s kojima se ne slažu u žrtvene jarce za široki niz društvenih bolesti, kriveći njih lično za izazivanje visokih troškova života ili raznih zdravstvenih kriza i stvarajući okruženje “mi protiv njih”, rekla je.
Pooštrena retorika i raspad zaštitnih mjera doveli su do toga da mnogi ljudi iz akademske zajednice pobjegnu s foruma poput Twittera u potrazi za specijalizovanim stranicama poput Mastodona, rekla je gospođa King. Prošle godine Američko udruženje psihologa objavilo je članak u kojem sugeriše da univerziteti formiraju kancelarije za bezbjednost kako bi pomogli profesorima filtrirati prijeteće poruke, ukloniti njihove lične podatke s interneta i dobiti pristup savjetovanju.
Moreno je rekao da ne razumije intenzitet mržnje usmjerene prema njemu.
“Nisam političar, nisam kandidat za bilo šta – kao istraživač, moja je dužnost istraživati i produbljivati svoje ideje naučnom metodologijom”, rekao je. “Potpuno je nevjerovatno da bismo mogli dobiti prijetnju smrću samo zato što radimo kao naučnici.”