Dakle, Rio+20 konferencija je bila veoma dobra prilika da se ostvari prekretnica u formulaciji efektne politike održivog razvoja i taj propust je ogroman promašaj.
Dvadeset godina nakon Earth Summit–a, život na planeti je postao dramatično teži, kako za ljude tako i za prirodu. Broj gladnih ljudi se povećao za gotovo milijardu, što znači da jedna od šest osoba gladuje, uglavnom djeca i žene u seoskim područjima. Uništavanje biodiverziteta nije zaustavljeno. Suprotno tome, ono je ubrzano u poslednjih dvadeset godina. Globalne klimatske promjene – sa svim nesrećama i dramatičnim patnjama koje već uzrokuje – nije zaustavljeno, već je ubrzano i postaje sve ozbiljnije.
Brojnost simptoma širom svjeta, koji se kreću od socijalnih nemira do klimatskih promjena je učinilo Rio+20 globalnim okupljanjem od velike relevantnosti. Trebalo se uzeti u obzir globalnu životnu sredinu i razviti konkretne strategije za obraćanje mnogim kritičnim zadacima na koje se nije obratila pažnja u protekle dvije decenije. No međutim, uprkos trudu hiljada organizacija civilnog društva, doneseni dogovori ne daju mnogo nade za napredak u političkoj sceni. Glavni dio takozvanog The Future We Want dokumenta (Budućnost koju mi želimo) koji je nastao kao izlazni dokument, samo potvrđuje prethodne dogovore, a nedostaju mu novi ciljevi i obavezivanja. On oslikava kratkoročne državne planove, uopšte ne spominjući ograničenja same planete. Ekonomski model rasta dominira čak i u ovoj političkoj izjavi o održivosti, iako nauka uporno ponavlja da je on nekompatibilan sa održivošću. Čak je i Komesar za životnu sredinu EU, Janez Potočnik, u svom govoru upozorio da će službeni dokument Rio+20 samita biti prazna školjka bez uputstava i opipljivih prekretnica.
Još uvijek ima nade za pravi napredak?
I dok su naučne platforme širom svijeta uzaludno upozoravale donosioce odluka da formulišu planove za preusmjeravanje razvoja ka održivosti, vođe organizacija civilnog društva su započeli svoj način borbe. Oni se proaktivno trude da unaprede agendu, pružajući viziju, vođstvo i privrženost procesu ka pravednoj i održivoj planeti.
Organizacije civilnog društva su odbile da podrže Rio+20 izlazni dokument, naprotiv, pod vođstvom ANPED (The Northern Alliance for Sustainability) oni su sastavili ‘’The Future We DON’T want’’ (Budućnost koju mi NE želimo) dokument, koji je do sada potpisan od strane više od 2000 osoba. Osim toga, People’s Sustainability Treaties je kulminirao sa manifestom koji zahtjeva pravičnost, globalni pokret građana i lokalizovanje ekonomija.
Unutar inicijativa organizacija civilnog društva, evropska Resource Cap Coalition (RCC) koja je odana apsolutnom smanjenju globalnog korištenja resursa, je razvila konkretne mjere, kroz koje će se neophodni zaokret u globalnim politikama lako ostvariti.
Resource Cap Coalition zagovara valjano dizajniranje politika korištenja održivih resursa, kada prepoznamo da su krize sa kojima smo suočeni višestruke i kompleksne i da su postojeće institucije neadekvatne da se suoče sa ovim izazovima. Promjene će biti potrebne na svim nivoima uzimajući u obzir princip subsidijarnosti, ali je akcija na globalnom i međudržavnom nivou ta koja će pružiti kritično vođstvo u procesu promjene i razvoja stvarnih rješenja za novonastajuće ekonomske, socijalne i ekološke izazove. Stoga, Resource Cap Coalition je promovisala granicu korištenja resursa uključujući sve sirove materijale. Samo ovako će čovječanstvo moći da efektivno smanji svoju potrošnju, prekroji globalnu ekonomiju unutar ekološkog procesa i ublaži udarac koji je neodrživo korištenje resursa nanijelo prirodi i njihove posljedice na dobrobit ljudi. Smanjenje korištenja resursa će biti realizovano zajedno sa smanjenjem siromaštva i izgrađivanjem zelene ekonomije.
Dokument za zagovaranje RCC i predložena Šema energetske kvote, kao i Rimini protokol nude integrisane alate za smanjenje korištenja resursa, te stvaranje socijalne, ekološke i ekonomske dobiti odjednom.
Uz podesne politike vezane za resurse, divlja područja moraju biti globalno zaštićena da bi mogla cvjetati i tako pružati suštinske usluge čovječanstvu, održavajući i prirodu i društvo otpornijim na globalne izazove. Stoga da bi skrenuli pažnju na važnost održavanja divljine u svijetu, grupa organizacija, uključujući CEEweb, pod vođstvom PAN Parks, predlaže da se 2014. godina proglasi Međunarodnom godinom divljine.
,,Mi moramo da koristimo naše mozgove da bismo mislili inovativno, naša srca da se istinski obavežemo budućnosti koju želimo, a ne naše noge da pobjegnemo od najvećih izazova i problema sadašnjice’’ rekla je Klara Hajdu, zamjenica generalnog sekretara u CEEwebu-u.
O CEEweb for Biodiversity
CEEweb for Biodiversity je krovna organizacija nevladinih organizacija u centralnoj i istočnoj Evropi. Naša misija je očuvanje biodiverziteta kroz promociju održivog razvoja.
O Resource Cap Coalition
Resource Cap Coalition (RCC) okuplja evropske organizacije koje zagovaraju globalno smanjenje korištenja resursa, kao preduslov za održivost. Ovo će biti postignuto zbog zaustavljanja gubitka biodiverziteta i održavanja, kao i oporavka ekosistemskih usluga, koje podupiru blagostanje čovječanstva.