Ljetni vremenski obrasci u Evropi,
Sjevernoj Americi i dijelovima Azije najvjerovatnije će se produžiti,
pokazala je nova klimatska studija koja ujedno objašnjava zašto
zagrijavanje Arktika čini toplinske valove na drugim područjima dužima i
opasnijima, piše Guardian.
Rastuće temperature na Sjevernom polu usporile su cirkulaciju velikih
zračnih masa i vjetrove, pokazuje posljednja studija, što znači da su
fronte niskog i visokog tlaka zraka ‘zaglavile’ i vrijeme je manje
sposobno regulirati se.
Autori ovog istraživanja, objavljenog u ponedjeljak u časopisu Nature
Communications, upozoravaju da bi to moglo dovesti do ‘vrlo opasnih
ekstrema’, koji se pojavljuju kad se neuobičajeno visoke temperature
zadrže duži period te pretvaraju sunčane dane u toplinske valove, kiše u
poplave i povećavaju opasnost od šumskih požara.
‘Ovo ljeto imali smo vrlo intenzivne toplinske valove. To će se
nastaviti, pogotovo na području Evropske unije, SAD-a, Rusije i Kine’,
rekao je jedan od autora studije, Dim Coumou, s Instituta za klimatska istraživanja u Potsdamu.
‘Kratkotrajni toplinski valovi mogu biti ugodni, no oni dugotrajni
imat će velik utjecaj na društvo. Utjecat će i na poljoprivredu, a urod
mnogih kultura već je bitno smanjen. Toplinski valovi mogu imati i vrlo
negativan učinak na ljudsko zdravlje.’
Usporavanje cirkulacije zraka već dugo brine klimatologe, iako su se
mnogo više bavili zimskim vremenskim obrascima. Nova studija
usredotočuje se na ljetno razdoblje gdje već sad postoji ogromna
količina dokaza da planetarni sistemi vjetrova – i oni u nižim i oni u
višim dijelovima atmosfere – gube svoju sposobnost da mijenjaju vrijeme.
Jedan od uzroka je slabljenje temperaturne razlike između Arktika i
ekvatora kao rezultat stakleničkih plinova koje je proizveo čovjek.
Daleki sjever se zagrijava od dva do četiri puta brže od globalnog
prosjeka, što znači da se smanjuje razlika u temperaturi u odnosu na
središnji Zemljin pojas. Kako se temperature izjednačavaju, vjetar ne
može nagomilati dovoljno energije i brzine da pogura tlačni sistem
između Arktika i ekvatora.
Rezultat je manje vjetra i vlažnog zraka s mora koji bi olakšao
toplinski val kad se nad tlom akumulira temperatura i veća vjerovatnoća
da će se oluje koje se formiraju nad morem probiti u unutrašnjost.
Prošle godine, uragan Harvey imao je tako razoran učinak na Texas jer
se neuobičajeno dugo vremena zadržao nad kopnom gdje je izvlačio vlagu
iz tla da bi je na kraju ispustio u formi najvećeg potopa ikad
zabilježenog u Americi. Naučnici su već prije ustanovili da uragani
usporavaju i nose sa sobom više kiše.
Jedna druga studija, objavljena u časopisu Scientific Reports,
pokazala je da su ‘zarobljene’ planetarne zračne struje – fenomen poznat
kao amplificirani kvazi-stacionarni valovi – značajno doprinijele
širenju ogromnih šumskih požara u Alberti u Kanadi 2016. za koje je
trebalo dva mjeseca da ih se ugasi što je u konačnici koštalo 4,7
milijardi kanadskih dolara.
‘Naravno, to nije bio jedini uzrok požara, no značajno je pomogao da se vatra proširi i toliko traje’, rekao je autor studije Vladimir Petoukhov s Instituta u Potsdamu.
‘Naša analiza otkrila je da su u svakom događaju tog tipa u ovoj
regiji, još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, vrlo važnu ulogu
odigrale planetarne zračne struje.’
Naglasio je i kako će daljnje proučavanje ovog fenomena pomoći da se požari unaprijed predvide.
Međutim, naučnici su zabrinuti da će usporavanje zračnih struja
proizvesti dodatna iznenađenja te pojačati neke druge elemente
klimatskih promjena.
‘Samo zatopljenje prilično dobro razumijemo i objašnjeno je u
klimatskim modelima, no naučnici sada nastoje razumjeti i neke
nelinearne pojave, npr. kako razni elementi klimatskih promjena
međusobno djeluju i kakvi su povratni procesi. Te nelinearne pojave mogu
značajno promijeniti vremenske prilike u nekoj regiji’, kaže Coumou.
I naučnici koji nisu bili uključeni u izradu ove studije, naglasili su koliko je rizično poremetiti prirodne vremenske obrasce.
‘Ono što se dogodi na Arktiku, neće ostati na Arktiku. Ako poremetimo
ravnotežu energije planeta, narušavamo i razliku u temperaturi između
Arktika i ekvatora’, kaže Chris Rapley, profesor klimatskih znanosti s University Collegea u Londonu.
‘Posljedice već možemo osjetiti. One su vrlo nagle i razorne i to će
se samo pogoršavati. Nalazimo se na putu čije konačno odredište ne
izgleda dobro.’