Generalni sekretar NATO-a, Jens Stoltenberg, opisao je posljednja dešavanja kao rusku invaziju na Ukrajinu i Zapad sada mora odlučiti kako će reagovati na ono što je francuski predsjednik Macron nazvao prekretnicom u istoriji Evrope, piše The Guardian.
Može li Zapad ponuditi Ukrajini više od molitvi, sankcija i diplomatskih protesta? Tokom ovog sukoba zapadne obavještajne službe su pokazale da su sposobne predvidjeti Putinov naredni korak, ali manje sposobne da ga u tome spriječe. Boris Johnson je rekao Ukrajincima “mi smo uz vas”, ali šta ova solidarnost znači u praksi sasvim je upitno.
Članice NATO saveza, njih 30, držaće se svog obećanja da nikada neće poslati svoje snage da zaštite Ukrajinu koja nije članica NATO-a.
Umjesto toga, Zapad će testirati odlučnost Rusije uvođenjem rigoroznih sankcija i time što će neke države obezbijediti oružje Ukraijini ako ona pruži otpor.
Koordinisane sankcije Vašingtona, Londona, Berlina i Brisela najavljene su u četvrtak kao opsežne, ali Putin sjedi na $600 milijardi ratnih rezervi i profitiraće od rasta cijene nafte koja već premašuje100 dolara po barelu. To ga čini manje zavisnim od Zapada u odnosu na period od prije pet godina, a njegova kontrola nad ruskim medijima je tolika da su minimalne šanse da bi unutrašnji protesti mogli izvršiti pritisak, a kamoli svrgavanje s vlastii 69-godišnjeg predsjednika. Oligarsi se mogu požaliti ako sankcije budu primijenjene na njih, ali Putin je otišao predaleko da bi se povukao.
Jedan diplomata iz Londona je kazao ove sedmice nakon televizijskog prenosa sastanka ruske nacionalne bezbjednosti: “Nekada smo govorili o užem krugu ljudi oko Putina. Nema užeg kruga. Postoji samo Putin. Drugi je rekao: “Jedino što će može uticati na promjenu ruskog javnog mnjenja jesu ruske majke kada vide vreće sa tijelima.”
Nikolai Petrov iz trusta mozgova Chatham House upozorio je da su “ sve infrastrukture političkih protivnika i opozicije uništene, pa je Kremlju mnogo lakše da pridobije javno mnjenje”.
Mračna predviđanja Britanaca da će Putin zaglaviti u "močvarnom bojnom polju" sada će biti na testu. Mnogi Ukrajinci se pojavljuju u zapadnim medijima kako bi posvjedočili da je Putin podcijenio volju Ukrajinaca da se bore. Oni insistiraju da neće tolerisati marionetsku vladu lojalnu Moskvi. Ali dugački redovi ljudi koji pokušavaju napustiti Kijev u pravcu zapada govori suprotno. Takođe je vjerovatno da će se ukrajinski zatvori napuniti disidenatima.
U kratkom roku, održaće se debata, uključujući i Njemačku, o tome da li treba naoružati snage otpora, pri čemu Zelena stranka i lideri CDU to već zagovaraju.
Njemačka ministrica spoljnih poslova, Annalena Baerbock, preko vikenda je rekla da ovo nije trenutak da Njemačka napravi preokret od 180 stepeni u strateškoj politici. Ali debata je žestoka. Bivša njemačka ministrica odbrane Annegret Kramp-Karrenbauer je izjavila: “Jako sam ljuta na nas zbog istorijskog neuspjeha. Nakon Gruzije, Krima i Donbasa, nismo ništa pripremili što bi stvarno odvratilo Putina.”
Keir Giles, takođe iz Chatham House, apelovao je na zapad da bude oprezan. “Gledajući na stopostotni uspjeh Rusije u suzbijanju pokreta otpora na teritorijama koje je okupirala – često koristeći srednjevijekovni nivo divljaštva i zavodeći teror među civilnim stanovništvom – pitamo se šta bi pomoglo snagama otpora i da li bi to učinilo situaciju boljom ili gorom.” Slike razaranja u Alepu, Groznom i Afganistanu pokazuju kako nemilosrdna ruska vojska može biti.
Stoltenberg je rekao da je na svakoj državi da odluči da li će pružiti pomoć snagama otpora. Ali rizici su veliki. U svom govoru u kojem je najavio invaziju, Putin je upozorio one koji pokušaju da se umiješaju da će snositi “posljedice kakve nisu nikada vidjeli u svojoj istoriji” – što je jeziva aluzija na nuklearni rat.
Postoji i opasnost da bi pružanje otpora pogoršalo izbjegličku krizu širom centralne Evrope.
Agencija Evropske unije zadužena za granice Frontex priprema se za priliv stotina hiljada izbjeglica. Neke diplomate su optimistične da, za razliku od Sirije u 2015. godini, neće biti političke reakcije, ističući da su mnogi Ukrajinci već lijepo primljeni u Evropi. Čak 15,000 Ukrajinaca već živi u Berlinu. Ali autokrate su naučile da su izbjeglice oružje za ratovanje.
Britanski spoljni sekretar, Liz Truss, jasno je dala do znanja da postoji rizik da Putin, sudeći po njegovim riječima, neće stati na Ukrajini, već želi da obnovi rusko carstvo i ukloni zapadne snage iz svih bivših država Varšavskog saveza.
Ben Wallace, sekretar odbrane, kazao je da je Putin “potpuno poludio”, i skoro svaki zapadni političar koji se vratio u Moskvu bio je uznemiren njegovim ponašanjem i nemogućnosti da se fokusira na realistična rješenja za ovu krizu.
To znači da kada Putin proguta Ukrajinu, Rusija će moći stacionirati snage – kopnene, vazdušne i raketne – u bazama na zapadu Ukrajine, kao i u Bjelorusiji, koja je praktično izgubila nezavisnost.
Možda neće izvršiti invaziju na balktičke države, ali je u boljoj strateškoj poziciji da traži povlačenje NATO-a na granice Varšavskog pakta i kopneni koridor kroz Poljsku za povezivanje Kalinjingrada, sjedišta ruske balktičke flote.
To će značiti velika ulaganja u odbranu, manje zavisnosti od ruske energije i više trupa na granicama NATO-a. Finska i Švedska će se možda pridružiti NATO-u. Tako da, ako Putin želi manje NATO-a, možda će ga dobiti više.
Na kraju, Zapad mora da se suoči sa pitanjima o validnosti cijele poslijeratne diplomatske bezbjednosne arhitekture.
U srijedu naveče, UN diplomate su se okupile da bi osudile Rusiju na hitnom sastanku, kojim je predsjedavala Rusija, koja ovog mjeseca predsjedava UN-ovim Savjetom bezbjednosti. To pokazuje do koje mjere je UN postao kompromitovan. Ali možda postoji jedan diplomatski glas u Njujorku koji će najviše poremetiti Zapad – a to je onaj kineskog izaslanika. U njegovom kratkom govoru ostao je čvrsto pri svom stavu, odbijajući da osudi Rusiju i znajući da patnja Zapada donosi samo prilike u budućnosti.