Kako je izvijestila turska vlada iza jučerašnjeg terorističkog napada u centru Istanbula najvjerovatnije stoji Kurdistanska radnička stranka (PKK). Prema izvještaju Krizne Grupe preko 600 civila je stradalo u napadima PKK samo od 2015. godine.
PKK je kurdska separatistička skupina prvenstveno aktivna u sjevernom Iraku i jugoistočnoj Turskoj. Skupina, sastavljena prvenstveno od turskih Kurda, pokrenula je oružanu borbu 1984. godine.
Ideologija PKK-a temelji se na revolucionarnom marksizmu-lenjinizmu i separatističkom etnonacionalizmu. Primarne mete PKK-a uključuju policiju, vojsku i društvenu imovinu u Turskoj. PKK također napada i diplomatske i konzularne objekte, a uključeni su i u krijumčarenje oružja i trgovinu drogom.
Izvorni cilj PKK-a bio je uspostaviti nezavisnu kurdsku državu u jugoistočnoj Turskoj. Početkom 1990-ih, PKK je prešao iz ruralnih pobunjeničkih aktivnosti u napade na urbana središta.
Sve do 1998. PKK je imao sigurno utočište u Siriji. Tada je njen vođa Abdullah Ocalan morao pobjeći iz zemlje, ali je uhvaćen nekoliko mjeseci kasnije. On sada služi doživotnu kaznu u zatvoru u Turskoj.
Suđenje Abdullahu Ocalanu (Foto: EPA-EFE)
Nakon Zaljevskog rata na području sjevernog Iraka, PKK je uspostavio kampove na raznim tačkama oko planine Qandil gdje su prolazili obuku i infiltrirali se u Tursku kako bi izvodili napade.
PKK je odustao od nasilja od 1999. do juna 2004. godine, kada je njegovo tvrdolinijaško militantno krilo preuzelo kontrolu i odustalo od samonametnutog prekida vatre. Godine 2009. turska vlada i PKK nastavili su mirovne pregovore. Međutim, razgovori su prekinuti nakon što je PKK izvela napad u julu 2011. u kojem je ubijeno 13 turskih vojnika.
Sahrana turskog vojnika stradalog u napadu PKK (Foto: EPA-EFE)
PKK i turske snage su se sukobljavale 2011. i 2012. godine, uključujući napad u oktobru 2011. godine u kojem su ubijena 24 turska vojnika što je bio je najsmrtonosniji incident od 1993. godine. U 2018. godini zabilježeno je najviše napada PKK-a na turske sigurnosne snage.
PKK također ima ogranke i podružnice u Iranu, Siriji i Iraku. KCK, na čelu sa zatvorenim Öcalanom, ista je organizacija kao i PKK. “KCK” je “PJAK” u Iranu, “Tawgari Azadi” u Iraku i PYD/YPG u Siriji.
Mitinge i koncerte u Evropi organiziraju ogranci PKK-a. Prema Evropskom policijskom uredu (EUROPOL), organizacija prikuplja novac od svojih članova, koristeći oznake poput “donacije” i “članarine” koje vlasti smatraju činjeničnom iznudom i nezakonitim oporezivanjem. Također postoje naznake da je organizacija aktivno uključena u pranje novca, nedopuštene droge i trgovinu ljudima, kao i ilegalnu imigraciju unutar i izvan EU za financiranje i vođenje svojih aktivnosti.
Miting PKK u Briselu (Foto: EPA-EFE)
Većina zapadnih zemalja je označila PKK kao terorističku organizaciju uključujući SAD, EU, Veliku Britaniju ali i države u kojima su aktivni poput Irana, Sirije i naravno Turske. No postoje i zemlje koje odbijaju označiti PKK kao terorističku organizaciju. U prvom redu to je Rusija, zbog tradicionalno dobrih veza osnivača Ocalana sa ruskim tajnim službama. Također, Švicarska i Belgija ne označavaju PKK kao terorističku skupinu.