Američki mediji javljaju da bi SAD mogle već u nedjelju ujutru da izvedu udar na Iran.
Iako su potencijalne mete uglavnom predvidljive, ishod nije.
Dakle, ako se u posljednji čas ne postigne dogovor s Teheranom i predsjednik Trump odluči da naredi američkim snagama napad, koji su mogući ishodi?
1) Ciljani, „hirurški“ udari, minimalne civilne žrtve, prelazak u demokratiju
Američke vazdušne i pomorske snage izvedu ograničene, precizne udare na vojne baze Korpusa islamske revolucionarne garde (IRGC) i jedinice Basij — paravojne snage pod kontrolom IRGC-a — kao i na lokacije za lansiranje i skladištenje balističkih raketa, te na iranski nuklearni program.
Već oslabljen režim bude srušen, a zemlja s vremenom pređe u stvarnu demokratiju i ponovo se uključi u međunarodnu zajednicu.
Ovo je izrazito optimističan scenario. Zapadna vojna intervencija u Iraq i Libya nije donijela glatku tranziciju u demokratiju. Iako je u oba slučaja okončala brutalne diktature, uslijedile su godine haosa i krvoprolića.
Syria, koja je sprovela vlastitu revoluciju i bez zapadne vojne podrške 2024. svrgnula predsjednika Bashara al-Assada, zasad je prošla bolje.
2) Režim preživi, ali ublaži politiku
Ovo bi se okvirno moglo nazvati „venecuelanskim modelom“, u kojem brza i snažna američka akcija ostavlja režim netaknutim, ali prisiljenim da ublaži svoju politiku.
U iranskom slučaju to bi značilo da Islamska Republika opstane — što neće zadovoljiti veliki broj Iranaca — ali bude primorana da ograniči podršku nasilnim milicijama širom Bliskog istoka, da prekine ili smanji domaće nuklearne i programe balističkih raketa, te da popusti represiju nad protestima.
I ovo je, međutim, scenario s manje vjerovatnoće.
Vodstvo Islamske Republike prkosi i opire se promjenama već 47 godina. Djeluje kao da sada nije sposobno promijeniti kurs.
3) Režim se uruši, zamijeni ga vojna vlast
Mnogi smatraju da je ovo najvjerovatniji ishod.
Iako je režim očito nepopularan kod velikog dijela stanovništva, a svaki novi talas protesta ga dodatno slabi, i dalje postoji ogromna i sveprisutna sigurnosna „duboka država“ kojoj odgovara status quo.
Glavni razlog zbog kojeg protesti do sada nisu srušili režim jeste što nije bilo značajnih prelazaka (defekcija) na stranu protestanata, dok su oni na vlasti spremni da koriste neograničenu silu i brutalnost kako bi ostali na vlasti.
U konfuziji nakon eventualnih američkih udara moguće je da Iran završi pod čvrstom vojnom vlašću, sastavljenom uglavnom od kadrova IRGC-a.
Getty Images: Specijalne policijske snage Irana nadziru provladin skup u Teheranu ranije ovog mjeseca.
4) Iran uzvrati napadom na američke snage i susjede
Iran je obećao odmazdu na svaki američki napad, poručujući da mu je „prst na obaraču“.
Jasno je da se ne može mjeriti s moći američke mornarice i avijacije, ali bi i dalje mogao uzvratiti arsenalom balističkih raketa i dronova, od kojih su mnogi skriveni u pećinama, pod zemljom ili u zabačenim planinskim predjelima.
Američke baze i objekti raspoređeni su duž arapske strane Zaliva, naročito u Bahrain i Qatar, ali Iran bi, ako to izabere, mogao gađati i kritičnu infrastrukturu zemalja koje smatra saučesnicima u američkom napadu, poput Jordan ili Israel.
Razorni napad raketama i dronovima na postrojenja Saudi Aramco 2019, koji je pripisan iranski podržanoj miliciji u Iraku, pokazao je Saudijcima koliko su ranjivi na iranske rakete.
Arapski susjedi Irana u Zalivu — svi saveznici SAD-a — razumljivo su trenutno veoma uznemireni da bi bilo kakva američka vojna akcija mogla „odskočiti“ i pogoditi njih.
5) Iran uzvrati postavljanjem mina u Zalivu
Ovo se već dugo smatra mogućom prijetnjom globalnoj plovidbi i snabdijevanju naftom, još od rata Iran–Irak 1980–88, kada je Iran zaista minirao brodske rute, a britanski minolovci pomagali u njihovom čišćenju.
Uski Hormuški moreuz između Irana i Oman ključna je „uska tačka“. Oko 20% svjetskog izvoza tečnog prirodnog gasa (LNG) i između 20% i 25% nafte i naftnih derivata godišnje prolazi kroz ovaj prolaz.
Iran je izvodio vježbe brzog postavljanja pomorskih mina. Ako bi to učinio, neizbježno bi uticalo na svjetsku trgovinu i cijene nafte.
6) Iran uzvrati i potopi američki ratni brod
Jedan kapetan američke mornarice na brodu u Zalivu jednom mi je rekao da je jedna od prijetnji iz Irana koje ga najviše brinu takozvani „napad rojem“ (swarm attack).
To je situacija u kojoj Iran lansira toliko dronova s jakim eksplozivom i brzih torpednih čamaca na jednu ili više meta da ni snažna bliska odbrana američke mornarice ne uspije da ih sve na vrijeme eliminiše.
Mornarica IRGC-a odavno je potisnula konvencionalnu iransku mornaricu u Zalivu, a neki od njenih komandira su čak bili obučavani u Dartmouthu u vrijeme šaha.
Iranske posade su veliki dio obuke posvetile nekonvencionalnom, odnosno „asimetričnom“ ratovanju — načinima da nadvladaju ili zaobiđu tehničke prednosti primarnog protivnika: američke Pete flote.
Potapanje američkog ratnog broda, uz moguće zarobljavanje preživjelih članova posade, bilo bi ogromno poniženje za SAD.
Iako se ovaj scenario smatra malo vjerovatnim, američki razarač USS Cole je 2000. bio teško oštećen u samoubilačkom napadu Al-Kaide u luci Aden, pri čemu je poginulo 17 američkih mornara.
Prije toga, 1987. irački pilot je greškom ispalio dvije rakete Exocet na USS Stark, ubivši 37 mornara.
7) Režim se uruši, a zemlju preplavi haos
Ovo je vrlo realna opasnost i jedna od najvećih briga susjeda poput Katara i Saudijske Arabije.
Osim mogućnosti građanskog rata kakav su doživjele Sirija, Yemen i Libija, postoji i rizik da u haosu i konfuziji etničke tenzije prerastu u oružani sukob, dok Kurdi, Beluči i druge manjine pokušavaju zaštititi svoje zajednice usred opšteg vakuuma vlasti.
Veliki dio Bliskog istoka bi se sigurno obradovao odlasku Islamske Republike — niko više od Izraela, koji je već zadavao teške udarce iranskim saveznicima/proksijima širom regiona i strahuje od egzistencijalne prijetnje zbog iranskog sumnjivog nuklearnog programa.
Ali niko ne želi da najveća bliskoistočna država po broju stanovnika — oko 93 miliona — potone u haos, izazivajući humanitarnu krizu i talas izbjeglica.
Najveća opasnost sada je da predsjednik Trump, nakon što je okupio snažne snage blizu iranskih granica, zaključi da mora djelovati ili „izgubiti obraz“, pa da rat počne bez jasnog krajnjeg cilja, uz nepredvidive i potencijalno štetne posljedice.