Srbija postaje žarište sukoba velikih sila, a EU i NATO je mogu dovesti u okrilje Zapada, smatra James Stavridis, bivši admiral američke mornarice i bivši vrhovni saveznički komandant NATO-a. Stavridis, koji je napisao tekst pod nazivom ‘Kako zadržati Putina i Xija podalje od Balkana’ za ugledni Bloomberg, Balkan naziva “kompliciranim” područjem, upozorivši na dosadašnje tendencije ignoriranja nacija na Balkanu “sve dok ne eruptiraju”. Srbiju vidi kao ključnu tačku, a njenog predsjednika kao ključnu figuru figuru u regiji, a veći angažman NATO-a, koji bi se između ostalog ogledao u većoj prodaji zapadne vojne tehnologije, razmjenama i obukama, kao “pametnim načinom” ulaska u regiju. Također, ističe, dovođenje Srbije i BiH u savez je i moguć i mudar potez.
“Eksplozije 1990-ih bile su posebno ružne, a kulminirale su masakrom osam hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka od strane etničkih srpskih paravojnih snaga u Srebrenici, u Bosni i Hercegovini. U to sam vrijeme bio kapetan razarača koji je djelovao u sklopu blokade Sjevernoatlantskog saveza u Jadranskom moru sprječavajući napredno oružje da dopre do srpskih boraca. Kako bih se pripremio za zadatak, pročitao sam vanredan izvještaj Roberta D. Kaplana o krvavoj povijesti regije, ‘Balkanski duhovi’. Otišao sam sa zdravim poštovanjem prema gorkoj mržnji koja pokreće sve strane”, napisao je Stavridis.
Početkom 2010-ih, nastavlja, kada je služio kao vrhovni saveznički komandant NATO-a, 15 hiljada vojnika iz 20 zemalja su pomagali u održavanju “teškog mira između Srbije i Kosova”, otcijepljene regije koju SAD priznaje kao suverenu državu.
“Neprijateljstvo je proizašlo iz stoljetnih sukoba između srpskih kršćana i muslimanskih Kosovara – koji datiraju od pada Bizantskog Carstva i uspona Otomanske Turske. Osjećao sam duboko ukorijenjeno gađenje svaki put kad sam posjetio regiju, što sam učinio na desetine puta”, dodaje.
“Posredovanje EU umjesto lovačkih pušaka”
Autor smatra kako “ne iznenađuje da je Balkanski poluotok i dalje pun napetosti, posebno na granici Srbije i Kosova i u Bosni i Hercegovini, gdje se koleba nezgodna trojna vlada sastavljena od pravoslavnih Srba, rimokatolika Hrvata i muslimanskih Bošnjaka”.
“Bosna i Hercegovina je još uvijek u neredu, ali u određenoj mjeri kada se dogodi potencijalno eksplozivan događaj, strane ne posežu za svojim lovačkim puškama, već traže posredovanje u EU. Puno manja misija NATO-a tamo pomaže u održavanju pokrića (nažalost, gotovo 100 tih pripadnika mirovnih snaga povrijeđeno je u neredima etničkih Srba na Kosovu prošle godine)”, naglašava bivši vojni zvaničnik s dugogodišnjim iskustvom u regiji.
Podsjetio je na nedavno objavljeni tekst u Politicu, autora Matthewa Kaminskog, koji, kako je rekoa, “iznosi uvjerljiv slučaj da je Srbija ključna tačka geopolitičke konkurencije 21. stoljeća”.
Srbija – najkonfliktnija zemlja u regiji
“S jedne strane je Zapad, posebno Europska unija i NATO; a s druge strane nije samo Rusija nego sve više i Kina koja Srbiju vidi kao pogodnu stratešku tačku ulaska u jugoistočnu Europu. Kaminski kaže za Srbiju: ‘Njena će sudbina pomoći u određivanju koja će velika sila dominirati u ovom stoljeću’. To bi moglo biti malo hiperbolično, ali demokratski svijet trebao bi biti krajnje zabrinut zbog toga što Rusija i Kina prave veliki prodor u ono što inače postaje poluotok NATO-a”, naglašava Stavridis.
Srbiju je okarakterizirao kao “najkonfliktniju zemlju u regiji”. S jedne strane, napominje, Srbi imaju značajne kulturne i historijske srodnosti s Rusijom Vladimira Putina. Dijele snažnu vjersku vezu preko ruske i srpske pravoslavne crkve i značajni su trgovinski partneri. A u maju je kineski predsjednik Xi Jinping bio na istaknutom putovanju kako bi potpisao trgovinski sporazum s Beogradom.
“S druge strane, Srbi gledaju susjednu Hrvatsku i vide kako suradnja sa zapadnom Europom može dovesti do ekonomskih poboljšanja u svemu, od turizma do infrastrukture. Srbija je 2009. podnijela zahtjev za članstvo u Europskoj uniji. Francuski predsjednik Emmanuel Macron prošlog je mjeseca bio u reprezentativnom posjetu i zaključio je prodaju desetak francuskih zrakoplova Rafale srpskoj ratnoj avijaciji. Njemački kancelar Olaf Scholz otišao je u Beograd tokom ljeta kako bi zaključio sporazum EU i Srbije o mineralima”, naglasio je, dodavši kako je Srbija također osvjedočila članstvu nekoliko balkanskih zemalja u NATO-u (Albanija, Sjeverna Makedonija, Hrvatska, Slovenija i Crna Gora) i EU (Hrvatska i Slovenija), što, kako je rekao, “daje poticaj ideji da se Srbija, u biti nasljednica stare Jugoslavije, približi Zapadu”.
Autor smatra kako je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić ključna figura, a čijim likom je bio “impresioniran”. Također, Stavridis se osvrnuo i na odabir američkog ambasadora u Beogradu.
“Sa 6'6” nadvisio je moju kompaktnu građu, ali smo se slagali. Njegov engleski je izvrstan, a nakon što smo prošli obavezno NATO-ovo batinanje (savez je ispalio nekoliko Tomahawk projektila na Beograd tokom balkanskih ratova), Vučić mi se učinio pametnim, strateškim i učinkovitim komunikatorom. Washington mudro stavlja pun sudski tisak na Srbiju, počevši slanjem jednog od svojih najiskusnijih veleposlanika u karijeri, Chrisa Hilla, u Beograd. Hill, koji je bio postavljen u četiri druge nacije, uključujući Sjevernu Makedoniju, krajnji je stabilan par ruku koji će nježno povući Srbiju prema Zapadu”.
Prema njegovim riječima, vrijedi istaknuti i podršku Srbije za Ukrajinu, uprkos protivljenju sankcijama protiv Rusije.
“Vučić je osudio Putinovu agresiju i rekao da su Krim i Donbas pod ruskom okupacijom ukrajinski suvereni teritoriji. Beograd je također dopustio da srpska municija u vrijednosti od skoro milijardu dolara — koje su kupile SAD — nađe put do Kijeva. Kao što mi je Hill nedavno rekao: ‘Potrebni su nam svi prisutni za Ukrajinu, a Srbija definitivno pomaže’.”, navodi autor.
Na kraju zaključuje kako bi veći angažman NATO-a na Balkanu bio bi “pametan način” za udvaranje Srbima, a ogledao bi se kroz obuke koje vode balkanske članice NATO-a poput Grčke i Bugarske, kroz veću prodaju zapadne vojne tehnologije diljem regije, uključujući bolji oklop i artiljeriju, kao i kroz slanje američkih oficira u srpske ratne fakultete i njihovih viših oficira u zemlje NATO-a, te kroz približavanje Srba u sudjelovanje u misijama NATO-a izvan Balkana, posebno uključujući cyber-odbranu i specijalne snage u borbi protiv narkotika.
“Neki bi mogli reći da su Srbi tradicionalno previše bliski Moskvi, ali dok gledam pragmatizam Beograda pod Vučićem i naš uspjeh u udvaranju drugih balkanskih država u NATO, mislim da je dovođenje i Srbije i BiH u savez kako moguć tako i mudar potez. To bi dodatno smirilo nemirni poluotok i pomoglo u blokiranju važnog dijela Putinovih planova u strateškom uglu Europe”, zaključuje Stavridis.