Te 1976. godine Šavarš Karapetjan već je bio sportska zvijezda SSSR-a. Ovaj mladi Jermen stigao je da sa samo 23 godine 11 puta poruši svjetski rekord, 17 puta bude prvak svijeta, 13 puta evropski šampion i 7 puta prvak SSSR-a. Kakav sportista! Nedostižan i za Marka Spica i za Majkla Felpsa.
Na vrhuncu plivačke karijere, jednog dana u septembru 1976. godine, trenirao je pored akumulacionog jezera kraj Jerevana kad je začuo lom u blizini: trolejbus prepun putnika survao se u jezero i potonuo na dubinu od oko 10 metara.
Ne razmišljajući dugo, Šavarš je zaronio u mutnu vodu, došao do trolejbusa i nogama razbio prozor, a onda počeo da vadi jednu po jednu osobu. Brzinom od oko 35 sekundi po osobi, izvukao je 30 od 92 putnika, ali je samo dvadeset preživjelo. “Samo” dvadeset?!!!
Isječen od stakla, inficiran prljavom vodom i muljem, Šavarš se onesvijestio dok je izvlačio tridesetu osobu. Od posljedica svog poduhvata zaradio je zapaljenje oba plućna krila i sepsu.
46 dana bio je bez svijesti, između života i smrti. Kada se konačno probudio, saznao je da je njegovoj plivačkoj karijeri došao kraj.
Kad su ga kasnije pitali šta mu je bilo najstrašnije, Šavarš je odgovorio: “Znao sam da mogu da zaronim, samo sam se plašio da ću pogriješiti. Dole je bilo tako mračno da ništa nisam vidio. Jednom sam umjesto putnika izvukao sjedište … Mogao sam da spasim još jedan život. To sjedište me još uvek progoni u snovima.”
Za ovo Šavaršovo junaštvo nije se odmah saznalo, zahvaljujući birokratskoj nemarnosti oblasnog šefa policije, koji je slike sa mjesta nesreće držao u fioci dve godine. Kada je javnost konačno obaviještena o junaštvu mladog šampiona, dobio je značajne medalje i nagrade, a kada je Komsomolskaja pravda 1982. godine objavila članak o “Šampionovoj podvodnoj bici”, Šavarš je postao legenda cijelog SSSR-a. Čitaoci su mu poslali 60 000 pisama.
Međutim, za Šavarša je herojstvo način života. Kada se 1985. našao pored zgrade u plamenu, nije ga zaustavilo sjećanje na posljedice podviga iz 1976. Uleteo je u zgradu i počeo da iz nje izvlači ljude. Zadobio je teške opekotine, zbog kojih je proveo dane u bolnici.
Šta je poslije bilo s ovim herojem? Postao je političar? Slavni sportski trener? Ljubimac TV kamera? Ne. Šavarš je otišao u Moskvu i otvorio fabriku obuće kojoj je dao ime “Drugi udisaj”. Običan život. Kasnije je dobio i medalju UNESCO-a za poštenu igru i junaštvo, a jednom asteroidu dali su ime Šavarš.
Tekst preuzet iz Telegrafa