Hiljade ljudi u ponedeljak je u Beču, Gracu, Lincu i drugim gradovima
Austrije obilježilo pomen preminuloj doktorki Lizi-Mariji Kelermajr.
36-godišnja doktorka pronađena je tokom vikenda mrtva u ordinaciji u
jednom malom mjestu u Gornjoj Austriji. Vlasti polaze od toga da se radi
o samoubistvu.
Kelermajr je postala poznata širom zemlje kao otvorena zagovornica
vakcinacije i drugih mjera protiv korona virusa. I zato što je time
izazvala mržnju radikalnih protivnika korona politike i poricatelja
postojanja korona virusa. Mjesecima su je šikanirali na društvenim
mrežama. U prijetećim pismima ponekad se detaljno opisuje kako bi nju i
njene zaposlene trebalo „zaklati”. Navodni pacijenti su dolazili tokom
njenog radnog vremena kako bi ometali rad ordinacije. Kelermajr je sve
ovo prijavila policiji i tražila pomoć od ljekarskog udruženja –
uzalud.
“Nije shvaćena ozbiljno”
Iako su
među pošiljaocima prijetnji bili nasilni desničarski ekstremisti
poznati policiji, smatralo se da prijetnje smrću nisu ozbiljne.
Istražitelji su govorili da takve ljude nisu mogli da pronađu. Jedna
hakerska aktivistkinja tvrdi da je to uspjela da uradi u roku od
nekoliko sati, identifikujući jednog od agitatora. Međutim, policija je
odbila da ga krivično goni, jer muškarac živi u Njemačkoj. Portparol
policije je čak optužio Kelermajr da samo želi da se pravi važnom.
„Nije
shvaćena ozbiljno”, piše u svojoj kolumni Florijan Klenk, glavni
urednik nedeljnika „Falter”. „Nadležni joj nisu pomogli, već su se
uglavnom bavili odbacivanjem kritike sopstvenog bezvoljnog policijskog
rada.”
Pošto su vlasti odbile da zaštite njenu medicinsku praksu u
Zevalhenu na Ater jezeru, Kelermajr je o svom trošku angažovala
naoružanog čuvara i time vjerovatno dovela sebe do finansijske propasti.
Kada se krajem juna državna bezbjednost konačno uključila, doktorka je
već zatvorila svoju ordinaciju; planirano ponovno otvaranje nije
uspjelo jer su njeni zaposleni vjerovatno kapitulirali pred prijetnjama.
Javni zahtjevi za preispitivanjem slučaja
Poput
Klenka, brojni komentatori sada traže da se slučaj procesuira
transparentno. U ponedeljak uveče, stručnjakinja za društvene mreže
Ingrid Brodnig rekla je u televizijskoj emisiji na javnoj austrijskoj
televiziji (ORF): „To se mora pažljivo razmotriti: Kakva je bila uloga
izvršne vlasti? Kakva je bila uloga sudstva?”
S jedne strane, ne
može biti da policija kritikuje žrtvu umjesto da je štiti, rekla je
Brodnig, a sa druge strane, slučaj postavlja pitanje da li postoje
praznine u pravnom sistemu ili u sprovođenju zakona.
„Opasna prijetnja” je kažnjiva
Slično kao u
Njemačkoj, i u Austriji je krivično djelo prijetnja „koja izaziva strah i
nemir”, kako stoji u paragrafu 107 austrijskog krivičnog zakona –
„Opasna prijetnja”. Ko to čini duži vremenski period može biti kažnjen
zatvorom do tri godine.
Osim toga, „opasna prijetnja” je
takozvani službeni prekršaj: „To znači da organi za sprovođenje zakona
kada saznaju za opasne prijetnje – na primjer kada se podnese krivična
prijava – moraju da pokrenu istražni postupak”, piše bečki advokat za
krivična djela Zaid Rauf na svojoj veb stranici.
Država je ostavila na cjedilu?
Kolet
M. Šmit, urednica bečkog Standarda, opisuje neaktivnost austrijske
policije kao posebno nečuvenu, jer je ipak pokojnicu država angažovala
kao ljekarku za vakcinaciju: „To uopšte nije bilo lako u Gornjoj
Austriji jer je atmosfera bila teška od početka”, kaže Šmit u podkastu
„Tema dana”. „To znači da je Kelermajr ovdje pomogla Republici, zbog
čega su joj protivnici vakcinacije masovno prijetili. I onda ona ne
dobije nikakvu pomoć protiv ovih prijetnji.”
Kao i glavni
urednik „Faltera” Krenc i drugi novinar, i Šmit je lično poznavala
Kelermajr zbog izvještavanja o koroni. O vlastima kaže: „Kada pogledate
kako je sve završilo, morate reći da su policija i političari
zakazali.”
Dojče vele oprezno izvještava o temi samoubistva,
jer postoje indicije da neki oblici izvještavanja mogu dovesti do
imitacije reakcija. Ako imate samoubilačke misli ili ste u emocionalnoj
nevolji, nemojte oklijevati da potražite pomoć. Da biste saznali gdje
je pomoć dostupna u vašoj zemlji, posjetite veb stranicu www.plavitelefon.ba.
„Plavi telefon” je prvenstveno namijenjen djeci, ali se za pomoć često
javljaju i odrasli jer u BiH ne postoji psihološka hitna pomoć za ljude
sa psihičkim problemima.