Političari traže istragu, a slučaj se opisuje kao birokratski apsurd
Njemački mediji danima izvještavaju o slučaju porodice iz Bosne i Hercegovine koja u Kelnu mjesečno prima oko 7.300 eura socijalne pomoći, iako je, prema ranijim odlukama nadležnih institucija, glava porodice trebala biti deportovana još 2003. godine.
Slučaj je izazvao burne reakcije u javnosti, ali i među političarima, koji sada traže potpunu istragu, prenose Nezavisne.
Novinari njemačkog magazina Focus posjetili su naselje Bajental, gdje porodica živi u dvospratnom kontejnerskom objektu, okruženom prepunim kontejnerima za smeće i odbačenim kućanskim aparatima. Na apartmanima nema imena ni funkcionalnih zvona, a na kucanje se, kako navode, niko nije odazvao. Jedan od službenika gradskog obezbjeđenja, zadužen za kontakt s azilantima i izbjeglicama, kratko je poručio novinarima da traženi „ionako neće razgovarati sa vama“.
Prema pisanju Focusa, deportacija Marka M. (ime promijenjeno), koji je u Njemačku došao bez ličnih dokumenata i više puta je osuđivan, odgađana je jer gradske službe nisu tražile zamjenska dokumenta. Iako u njegovom ličnom listu stoji da je rođen u Bihaću i da je državljanin Bosne i Hercegovine, u službenoj evidenciji kao zemlja rođenja navedeno je – „neutvrđeno“. Njemački mediji ovaj slučaj opisuju kao apsurd, jer je, kako navode, mjesto rođenja poznato, ali se formalno ne vodi evidencija o zemlji porijekla.
Prema rješenju socijalne službe za oktobar 2023. godine, koje posjeduje Focus online, porodica mjesečno prima oko 7.300 eura pomoći. Zahtjev Marka M. za azil odbijen je još u oktobru 2003. godine od Saveznog ministarstva za migracije i izbjeglice (BAMF), uz obrazloženje da u zemlji porijekla nije bio ugrožen. Kada je trebao biti deportovan, nestao je, da bi se ponovo pojavio 2007. godine, a njegov prigovor na rješenje o protjerivanju definitivno je odbijen 2009. godine.
Slučaj je izazvao i političke reakcije. Potpredsjednik poslaničke grupe CDU u pokrajinskom parlamentu, Gregor Goland, zatražio je potpunu istragu. Advokat Kristof Arnold, specijalizovan za migracijsko pravo, izjavio je da je deportacija porodice „pravno jednostavna, ali praktično teška“, jer otac ima tzv. tolerisani status, koji se prenosi i na djecu. Kako je pojasnio, „samim tim, deportacija cijele porodice bila bi moguća, jer potomci zbog očevog statusa tolerisanog boravka ne mogu postati njemački državljani, čak i ako su rođeni ovdje“.
Ipak, prema njegovim riječima, prepreku predstavlja ustavna zaštita porodice, zbog čega se službe, kako smatra, ustručavaju od prisilnog povratka. „Pretpostavljam da se kelnska služba za strance ustručava da deportuje cijelu porodicu sa osmoro maloljetne djece u neizvjesnu budućnost“, naveo je Arnold. Dodao je i da bi deportacija samo oca mogla biti blokirana od strane suda jer bi porodica bila razdvojena, te da je najvjerovatnije problem u tome što se slučajem godinama niko ozbiljno nije bavio. „Da bi se izbjegla neprijatnost, jednostavno su produžavali boravak i radije isplaćivali pomoć nego pokušali da riješe problem“, rekao je.