5. januara 1968. godine je Aleksandar Dubček izabran za prvog
sekretar čehoslovačke komunističke partije. Njegovim izborom je počeo
dramatičan oslobađajući proces u totalitarnoj državi.
Iako su
ruske trupe ugušile Praško proljeće, ono je mnogim Česima i Slovacima
dvije decenije nakon prisilnog uvođenja komunizma dalo osjećaj da je
bila moguća bolja budućnost.
„Nakon Dubcekovog izbora se moglo
zaista osjetiti da su puhali svježi vjetrovi”, kaže Marta Kubisova. Ona
je u januaru 1968. godine bila članica grupe „Zlatna djeca” najveće pop
zvijezda u zemlji koja je postala simbol Praškog proljeća. “Bilo je to
nezaboravno i prelijepo vrijeme. Ljudi su mogli slobodno disati i imali
su osjećaj da se nakon 20 godina napokon događa nešto dobro”, kaže
Kubisova.
Alexander Dubcek
Socijalizam sa ljudskim licem
„Dubčekov
uspon nije bio jedini događaj koji je otvorio put za Praško proljeće”,
kaže istoričar Petr Blazek. To je počelo 1956. godine kada je sovjetski
premijer Nikita Hruščov osudio svog predhodnika Jozefa Staljina. Nakon
toga je u ranim 60-im godinama uslijedilo oslobađanje političkih
zatvorenika u Čehoslovačkoj, došlo je do okupljanja pisaca 1967. godine a
ekstremno loša privreda je vapila za reformama.
Dubček, koji je
dio djetinjstvo proveo u Sovjetskom savezu, zamijenio je tvrdolinijaša
Antonina Novotnija na vodećem mjestu i kontrast je bio vrijedan pažnje.
„Dubček je imao dosta otvoreniji pristup i u javnosti je bio poznat kao
nasmijani političar”, kaže Blazek.
Dubček je svojim reformskim
planovima dao nezaboravno ime, koje je postalo poznato u cijelom
svijetu: „Socijalizam sa ljudskim licem”. Marta Kubisova kao i mnogi u
Čehoslovačkoj su bili Dubčekovi pomagači. Bez obzira na to je bila
skeptična kada se radilo o njenim planovima. “Socijalizam sa ljudskim
licem” zvuči dobro, kaže Kubisova i dodaje: „Ali u to vrijeme sam već
imala iskustvo sa komunizmom i zbog toga nisam puno razmišljala šta bi
to moglo značiti”.
Istoričar Jan Adamec kaže da je slogan „zaista
dobar primjer za politički marketing”. Taj slogan se mogao
interpretirati na razne načine: kao komunistička diktatura sa „ljudskim
odrazom” pa čak i kao liberalna demokratija sa socijalističkim
elementima.
Kraj cenzure
„Kod istoričara
je još uvijek sporno da li je Dubček zaista vodio Praško proljeće ili su
ga u sve samo uvukli događaji oko Praškog proljeća”, kaže Adamec.
„Dubčekovi ciljevi i ciljevi drugih političara u reformskom krilu
čehoslovačkih komunista ustvari nisu bili veoma ambiciozni”, kaže
Adamec.
Marta Kubisova je postala simbol Praškog proljeća
„Oni
su željeli novo, progresivno vodstvo, ali ne bih rekao da su sanjali o
stvarima koje su se dogodile 1968. godine. Što su se više zalagali za
reforme, sve su se više pretvarali u obične promatrače onoga što je
uslijedilo”, kaže Adamec.
Najradikalnija promjena koju je Dubček
uveo je ukidanje jednog od stubova komunističkog režima: cenzure. Ovaj
korak koji je napravljen u aprilu 1968. godine kasnije je imao
odlučujuću ulogu u Dubčekovom padu.
„Ako ljudima u bivšem
cenzurisanom društvu dozvolite slobodu mišljenja onda ćete i sami biti
stalno kritikovani. Dubčeka su jedni kritikovali što je previše
radikalan, a drugi da nije dovoljno radikalan”.
Praška vlada
nikada nije planirala odustati od vodeće uloge Komunističke partije.
Međutim, iz mjeseca u mjesec su u Moskvi i drugim dijelovima Sovjetskog
saveza posmatrali kako zahtjevi građana za promjenama postaju sve
glasniji. Čehoslovački apartčici su također bili zabrinuti.
21.
augusta 1968. godine su trupe Varšavskog pakta pod vodstvom Sovjetskog
saveza umarširale u Čehoslovačku i ugušile Praško proljeće. Tako je
počeka sovjetska okupacija koja je trajala dvije decenije.
Sovjetski tenkovi u zemlji
Ruski tenkovi na ulicama Čehoslovačke
Istoričar
Blazek smatra da je Aleksander Dubček zakazao jer nije uspio
zadovoljiti konzervativce i reformatore u zemlji i nije predvidio
očekivane reakcije iz ostatka sovjetskog bloka.
„Bio je čudan
čovjek koji je dobro prolazio u javnosti i koji je pridobio naklonost
velikog broja ljudi. Međutim, lično smatram da Dubček nije najveći
čehoslovački političar u 20. vijeku”, kaže Blazek.
Za vrijeme
invazije je pjevačica Marta Kubisova podržavala Dubčeka. U tom periodu
je nastala njena balada „A Prayer for Marta” u kojoj poziva na mir i
okončanje mržnje. Ta pjesma je postala simbol Praškog proljeća.
Kratko
nakon objavljivanja balade se njene pjesme više nisu emitovale na
radiju. Pjevačica u narednih 20. godina, tačnije sve do 1989. godine,
nije smjela nigdje nastupati.
Praško proljeće je trajalo nešto
duže od sedam mjeseci. Završilo se sa mnogo slomljenih srca i talasom
iseljavanja. Međutim, „taj kratki osjećaj slobode je bio dovoljan da se
zadrži nada da će se komunizam jednog dana završiti”, uvjerena je
Kubisova.
„Praško proljeće je bilo vrijedno jer nas je ojačalo.
Bila je to šansa da se udahne svježi zrak koji je u nama probudio još
veću želju za slobodom. To nas je pratilo naredne dvije decenije”,
zaključuje Kubisova.