Kakav razvoj događaja u globalnoj ekonomiji možemo očekivati do kraja 2022. godine?
Tri su stvari koje bi mogle dominirati vijestima u mjesecima koji
dolaze: energetska kriza u Europi, urušavanje vrijednosti različitih
vrsta imovine i niz bankrota država u razvoju te dalje urušavanje
dioničkih tržišta. Inflacija će ostati važna tema, ali je u ovom
trenutku vrlo teško predvidjeti smjer i snagu trenda.
Članice EU koje su poznate po kvalitetnijem planiranju i boljoj
pripremi već su osvijestile energetsku krizu kao trenutačni nacionalni
problem br. 1.
Nakon što je Rusija prošli mjesec drastično smanjila isporuke
energenata, u Njemačkoj je nastala situacija slična onome kada su šok
izazvale cijene nafte 1973. godine, ali je sada problematika
kompleksnija. Nijemci racionaliziraju toplu vodu, štede na grijanju
otvorenih bazena, smanjuju broj upaljenih javnih rasvjetnih tijela,
ministri preporučuju kraće tuširanje… U gradu Dippoldiswaldeu, u blizini
češke granice, građani se mogu koristiti toplu vodu za tuširanje između
4-8 ujutro te 11-1 navečer. Vonovia – najveći iznajmljivač stanova i
kuća u Njemačkoj – najavljuje da će grijanje noću ograničiti na 17
stupnjeva Celzijevih.
Predsjednik Njemačke udruge gradova poziva gradske uprave na gašenje
javne rasvjete noću, kao i gašenje semafora, na zaustavljanje tople vode
u javnim zgradama, muzejima i sportskim centrima, prestanak
osvjetljivanja povijesnih zgrada i turističkih atrakcija, povećanje
temperature na klima uređajima itd.
U distriktu Lahn-Dill već nema tople vode u školama i 60 vježbaonica.
Dusseldorf je kompletno zatvorio kompleks bazena Munster-Therme. Bolja
situacija je u Berlinu gdje su ‘samo‘ isključili termostate na bazenima.
Građani masovno kupuju peći na drva ili obnavljaju stare. Eksplodirala
je prodaja ogrjevnog drva, peleta i ugljena. Velika je potražnja za
kanisterima za gorivo.
U Njemačkoj se procjenjuje kako su troškovi energije za kućanstva s 4
člana porasla do 200 posto i to na 3800 eura godišnje. No,
najdramatičniji trošak donijet će racionalizacija potrošnja industrije
te posljedično smanjivanje industrijskog outputa. Njemačka je dobro
sređena država s visokim energetskim potrebama koja je najbolji primjer
gdje može voditi energetski deficit čak i za članice EU s ogromnim
financijskim rezervama.
S obzirom da se najveći poslovni mediji najviše fokusiraju na
ekonomske i financijske problem zapadnih demokracija, ispod radara
prolazi drama koja se razvija na tzv. tržištima u razvoju. Libanon i Šri
Lanka već su prestali isplaćivati obveze vlasnicima nacionalnih
obveznica.
Nedavno je artificijelno defaultirala i Rusija. Pitanje je koliko
dugo financiranje rata može izdržati Ukrajina, čak i uz pomoć Zapada.
Procjenjuje se kako je oko četvrtine tisuća milijardi dugova država u
razvoju visokorizično te je vrlo izgledno kako će niz zemalja
bankrotirati zbog rasta cijene refinanciranja dugova. Prema Bloomberg
Economicsu visoke su šanse defaulta u Egiptu, Tunisu, Pakistanu, Gani,
Salvadoru…Ukupno je 19 nacija u kojima živi više od 900 milijuna ljudi u
nekom stanju financijskog stresa koji će rezultirati bankrotom odnosno
prestankom plaćanja obveza međunarodnim investitorima, te će veći dio
njih sigurno izgubiti sposobnost plaćanja dugova. Ukupno je ugrožena
petina (oko 17 posto) ukupnih dugova tržišta u nastajanju teških 1,4
tisuća milijardi dolara. Financijska kriza tržišta u razvoju povratno će
utjecati na financijske performanse zapadnih zemalja. Defaulti niza
zemalja u razvoju produbit će ionako tešku ekonomsku-socijalnu situaciju
njihovih kućanstava i biznisa. Oko četvrtine obveznica zemalja u
razvoju, koje u pravilu nose prinose više od 10 posto, sada je pred
defaultom, a ukupna vrijednost Bloomberg USD Aggregate Soverign indeksa
potonula je od početka godine 20 posto, što je više nego cjelokupni
gubitak u kriznoj 2008. godini.
Logično je očekivati nastavak urušavanje vrijednosti na zapadnim
dioničkim tržištima, iako se tu procjene razlikuju. Dok Wall Street
optimistično i dalje kolektivno očekuje 10-postoni rast zarada u
S&P-u, Belkin report, primjerice, predviđa urušavanje od -48 posto,
kao 2009. godine.
Zarade dionica će padati zbog: troškova deglobalizacije, procesa
dekarbonizacije, završetka 40-godišnjeg bikovskog tržišta poticanog
niskim kamatama, produženja rata u Ukrajini, recesije na zapadnim
tržištima, poteza centralnih banaka ciljanih zaustavljanju inflacije,
procesa sindikalizacije, usporavanja potrošnje, pucanja mjehura u drugim
vrstama imovine… Jedan od važnih negativnih faktora je i očekivani
odlazak 22 milijuna američkih baby boomera u mirovinu.
No, ključni je problem u tome što je putanja rasta osobnog bogatstva u
Sjedinjenim državama iznad putanje rasta američkog BDP-a neodrživa. Dok
su pitanje rasta bogatstva i rasta BDP-a poklapale od 50-ih do 90-ih
godina, u devedesetima su Federalne rezerve počele koristiti monetarnu
politiku kako bi se osigurale brže bogaćanje od rasta ekonomije te je
bogatstvo počelo rasti puno brže od BDP-a, a iluzorno je očekivati da je
tako nešto održivo. Dugo je i potrajalo.
Taj problem lijepo je opisao u svom tweetu Ben Hunt:
Teks tpreuzet iz Jutarnjeg lista