Završio je kraj jedne ere za kinesku ekonomiju. Posljednja tri desetljeća svjedočili smo usponu superciklusa, točnije neprekinutom širenju kineskih kapaciteta za proizvodnju, potrošačkog apetita te sposobnosti projiciranja moći na druge svjetske ekonomije, piše Insider u velikom osvrtu.
Kineska Komunistička partija neumoljivo je težila gospodarskom razvoju iznad svega, čak i kada je to jednoumlje tjeralo stranku na iscrpljujuće političke pogreške – stvarajući golemi mjehur na tržištu nekretnina, opterećujući državne provincije hrpetinom dugova i neuspjelom tranzicijom iz pretjeranog oslanjanja na investicije. Nije bilo vremena za ispravljanje pogrešaka dok je Kina mislila samo na novac.
Razdoblje ekspanzije nije značilo blagodat samo za Peking, nego je pomogla potaknuti globalu potražnju. Zemlje su se počele oslanjati na kinesku želju za brzom modernizacijom i industrijskom moći kako bi pojačale vlastiti razvoj. Čak su i američke tvrtke vidjele Kinu kao sljedeće veliko globalno tržište.
Kineski čelnik Yi Jinping stavio je naglasak Komunističke partije na nacionalnu sigurnost umjesto na gospodarstvo. Bogaćenje više nije veliki projekt Kine, naglasak se stavlja na moć.
Kao rezultat toga, promijenili su se i prioritet i ponašanje vlade. Ranije je Komunistička partija Kine uskakala u pomoć kad god se činilo da je na pomolu recesija. Ovaj put nema više poticaja. Neće se vratiti eksplozivni rast koji su stručnjaci svojedobno očekivali od Kine.
Odnos Pekinga s vanjskim svijetom više nije vođen načelima ekonomske racionalnosti već željom za političkom moći.
– Ovdje se više ne radi o gospodarstvu, nego o naprednoj tehnologiji i oružju, rekao je za Insider Lee Miller, osnivač kineske konzultantske kuće China Beige Book.
Za sve, od američkog farmera do farmaceutskih tvrtki, to znači smanjenje potražnje i nestabilnost opskrbnih lanaca. Za političke aktere, to znači Kinu koju je teže smekšati ako dođe do sukoba. Za nas ostale, veću nesigurnost u svijetu.
Kinesko gospodarstvo savija se pod teretom strukturnih problema već gotovo cijelo desetljeće, ali otkako je Xi ukinuo lockdown zbog covida, postalo je jasno da je njegov model gospodarskog rasta itekako narušen.
Peking tvrdi da će Kina, kao i druge ekonomije koje se oporavljaju od pandemije, s vremenom nastaviti uobičajeni obrazac gospodarskog rasta. Umjesto toga, čini se da ekonomija zaostaje.
Na prvom mjestu tu je tržište nekretnina, čija se važnost ne može precijeniti. Ne samo da su najveći izvor bogatstva za kineska kućanstva, nekretnine su i mehanizam putem kojega se financiraju lokalne vlasti.
Umjesto poreza na imovinu, općine prodaju velike dijelove zemljišta poduzetnicima, a zatim koriste prihod za osnovne socijalne usluge poput popravljanja prometnica i isplate mirovine.
Gradovi poput Šangaja i Pekinga privlače veliku pozornost, ali oni čine samo djelić tržišta nekretnina. Tvrtke za nekretnine su najviše gradile u gradovima trećeg reda u kojima ljudi nisu toliko bogati.
Kinesko tržište nekretnina je već godinama u problemima. Kina ima 1,4 milijarde stanovnika, ali je izgradila stanove za 3 milijarde, procjenjuju stručnjaci. Mnogi stambeni megakompleksi postali su prazni spomenici nezasitnoj želji Pekinga za rastom.
U Shenyangu su, primjerice, farmeri preuzeli razvoj praznih zgrada za ispašu stoke.
Zbog zabrinutosti da bi sektor mogao eksplodirati, Peking je u više navrata pokušao ograničiti kredit koji je raspršivao balon. Budući da su nekretnine igrale vitalnu ulogu kao mehanizam financiranja vlade, Kina je morala nastaviti gradnju, unatoč ovim problemima.
Vlasti nisu htjele promijeniti način na koji se lokalne vlasti financiraju ili dopustiti da se financije kineskih kućanstava raspadnu, pa nisu mogle dopustiti pad cijena. Takva kreditna ovisnost je ostala.
Takav sustav, kojega podržavaju špekulacije i labava monetarna politika, počinje se raspadati.
Country Garden, najveći kineski nekretninski div, na rubu je propasti. Kao znak da se Peking umorio od ove igre tumači se zatvaranje Xu Jiayina, predsjednika Evergrandea, još jednog nekretninskog giganta.
Pokrajine, koje su gladne novca, prisiljene su tražiti pomoć, koju federalna vlada ne želi dati, i prodavati imovinu za koju lokalne vlasti tvrde da nije likvidna.
Masovni bankarski sektor, koji je služio kao okosnica procvata nekretnina, također je pod pritiskom.
Zhongrong Trust, upravitelj fondovima vrijednih 87 milijardi dolara, preskočio je isplate investitorima ovoga ljeta, što je izazvalo prosvjede.
– Nismo bili u situaciji u kojoj toliko developera ne ispunjava obveze i potrošači se pitaju trebaju li unaprijed platiti stan ili ipak ne, izjavila je za Insider Charlene Chu, izvršna direktorica i bivša analitičarka Autonomus Researcha.
– Ranije su mislili da moraju odmah uložiti jer cijene brzo rastu.
Službeni podaci pokazuju relativno skroman pad cijena, ali takve je brojke teško uzeti za ozbiljno, kao i mnoge druge službene podatke koji ovih dana stižu iz Pekinga.
Privatni podaci pokazuju pad cijena za 15% u Šangaju i Shenzenu. U gradovima drugog i trećeg reda, cijene su pale čak 50%, navodi Bloomberg.
Sektor nekretnina je najvidljiviji znak kineske zvijezde koja blijedi, ali urušavaju se i drugi ključni dijelovi gospodarstva. Dok se ostatak svijeta bori s inflacijom, Kina je još uvijek u deflaciji.
Indeks potrošačkih cijena (CPI) je u kolovozu iznosio 0,1%, u odnosu na -0,3% mjesec ranije, što pokazuje manjak domaće potražnje.
Izvoz, koji čini 40% rasta BDP-a zemlje, dosegnuo je najnižu razinu u tri godine u srpnju, što je pad za 14 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.
Sveukupno gledajući, Autonomus očekuje da će kineski izvoz usporiti 8% u usporedbi s prošlom godinom.
Charlene Chu, koja je ‘rock zvijezda‘ analize kineskog duga, izjavio je za Insider da te brojke nisu samo rezultat cikličkog pada, nego i dio trajnijeg pomicanja opskrbnih lanaca uzrokovanih trgovinskim napetostima s Europom i SAD-om.
To su moćne sile koje se ne mogu lako preokrenuti. Kada multinacionalne korporacije više ne budu vidjele Kinu kao izvor postojanog rasta, mogle bi početi mijenjati investicijske planove. Istodobno, tjeskoba domaćeg stanovništva zbog smanjenja zaposlenosti može promijeniti ponašanje potrošača koje je bilo glavni pokretač uspona Kine. To može stvoriti začarani krug koji sprečava investicije i smanjuje potrošnju.
Peking projicira rast od 5%, a s obzirom na to koliko čvrsto Komunistička partija voli upravljati očekivanjima, dužnosnici će se toga držati bez obzira na sve. To predstavlja signal kineskom narodu da Peking neće narediti bankama da daju kredite kako bi se gospodarstvo ponovno ubrzalo.
Victor Shih, izvanredni profesor i direktor Kineskog centra 21, stoljeća s Kalifornijskog sveučilišta San Diego, komentirao je da kada ga ljudi pitaju hoće li u Kini biti financijska kriza, on odgovara da je Kina neprestano u financijskoj krizi.
Gospodarstvo je Peking dovelo u škripac. Komunistička partija Kine ima toliko planova, ali nedovoljno novca ili vremena da to ostvari.
Dopuštanje korekcije tržišta nekretnina, spašavanje lokalnih vlasti, stvaranje novog mehanizma financiranja za njih, razvoj mreže socijalne sigurnosti za ljude da prebrode nestabilnost – sve to košta. Vlast strahuje što bi ovakav poremećaj mogao utjecati na njihovu kontrolu moći. Pad cijena nekretnina i smanjenje izvoza opteretili su bogatstvo kineskog naroda, a vlada je zabrinuta da bi oštrije mjere izazvale nemire.
– Svaki put kada dođe do ozbiljnog pada cijena nekretnina, Peking smatra da to može utjecati na društvenu stabilnost.
Osim toga, Peking ima na dnevnom redu i druge brige, a jedna od njih je demografski pad. Sve je manje radne snage. U ovom trenutku na jednog umirovljenika dolaze tri radno sposobne osobe, prema podacima J Capital Researcha, a do 2050. godine taj omjer bit će 1:1.
Bez procvata cijena nekretnina ili kontinuiranog rasta, sve veći broj umirovljenika predstavljat će veliki teret za otrcanu kinesku mrežu socijalne sigurnosti. BDP po stanovniku trenutno iznosi oko 12.800 dolara. Kada se 1991. godine Japan počeo boriti sa sličnom dinamikom – starenje stanovništva, vrtoglavi dug i usporavanje rasta, njegov BDP po glavi stanovnika bio je više nego utrostručen. Kina će ostarjeti prije nego što se obogati, a zadatak rasta gospodarstva morat će obavljati sve manje i manje ljudi.
– Pojedini dijelovi kineske ekonomije su zdravi, ali se treba pozabaviti sa zombijima. Ne čini se kao da to sada čine, ali će oni sve više kočiti rast. Mislim da bi spori rast mogao uzrokovati tako ozbiljan problem zapošljavanja i bijega kapitala da bi moglo doći do političke nestabilnosti, rekao je Shih.
Ali i ne mora. Budući da je Pekingu prioritet moć, to je rizik koji je Kina spremna preuzeti, kako je pokazala ranije.
Ideja da kineski donositelji političkih odluka povezuju političku stabilnost i ekonomski rast je dogma na Zapadu, ali ono čemu sada svjedočimo sugerira da to nije slučaj, barem ne u praksi.
Peking nije trošio novac na socijalne programe za starije stanovnike, niti je bilo ikakvih pokušaja da se uhvati u koštac s troškovima života za mlade obitelji.
– Politiku određuje Xi Jinping osobno, a njegovi prioriteti su trošenje novca za utrku sa SAD-om u novim tehnologijama i razvoju nacionalne sigurnost, objasnio je Shih.
Vrijeme je da zamislimo budućnost u kojoj Kina neće postati bogata, ali će možda ostati moćna, gradeći svoju vojsku te nastavkom razvoja vlastitih tehnoloških sposobnosti. Povijest je pokazala da ekonomska oskudica ne mora priječiti tehnološka postignuća Kine. Tijekom maoističkih čistki, KPK je još uvijek bila u mogućnosti razviti atomsku bombu, hidrogensku bombu i vlastite interkontinentalne balističke rakete. na koncu, Xi Jinping je upozorio Kinu da se pripremi za ‘velike borbe na putu do slave‘.