Odnosi između Rusije i Azerbajdžana doživjeli su dramatičan preokret nizom naglih i simbolički snažnih događaja. Sve je počelo prošlog mjeseca u ruskom Jekaterinburgu, gdje je uhapšeno sedam azerbejdžanskih državljana u sklopu istrage o mafijaškim ubistvima starim više od dvije decenije. Ubrzo nakon toga, dvojica osumnjičenih, obojica etnički Azerbejdžanci, preminula su u pritvoru, dok su ostali pred sud izašli s vidljivim tragovima nasilja.
Baku je odgovorio žestoko – otkazani su ruski kulturni događaji, izvršen je pretres ureda državne agencije Sputnik, a nekoliko ruskih IT stručnjaka uhapšeno je pod optužbama za kibernetički kriminal i drogu. Ubrzo su se na ruskoj državnoj televiziji pojavile otvorene prijetnje – da bi “Baku mogao pasti za tri dana” – retorika koja je jasno podsjetila na dane uoči ruske invazije na Ukrajinu.
Iako vojni sukob između dvije zemlje nije vjerovatan, riječ je o ozbiljnoj krizi koja potresa temelje ruskog uticaja na Južnom Kavkazu. Najveći udarac za Moskvu zapravo dolazi iz pravca približavanja Azerbajdžana i Armenije, dviju zemalja koje su proteklih decenija vodile krvave ratove. Predsjednik Azerbejdžana Ilham Alijev i armenski premijer Nikol Pašinjan sastali su se 10. jula, prvi put otvoreno razgovarajući o zajedničkom interesu – izgradnji Zangezur koridora.
Zangezur koridor trebao bi povezati Azerbejdžan s eksklavom Nahčivan preko juga Armenije, a istovremeno fizički spojiti Azerbejdžan s Turskom, čime bi se ostvario stari panturski san i učvrstila važna trgovačka veza s Azijom i Evropom. Prema sporazumu o prekidu vatre iz 2020., koridor je trebao biti pod nadzorom ruske FSB, no Alijev sada jasno pokazuje ambiciju da u potpunosti isključi Rusiju iz nadzora i preuzme kontrolu.
Gubitak kontrole nad Zangezurom bio bi ozbiljan udarac za Kremlj, koji je do sada tu rutu koristio za politički pritisak i ekonomski uticaj u regiji. Istovremeno, Armenija je također zahladila odnose s Moskvom – posebno nakon neuspjeha ruskih mirotvoraca da spriječe munjevitu azerbejdžansku ofanzivu u Nagorno-Karabahu 2023. godine, kada su gotovo svi Armenci napustili regiju, a Azerbejdžan bio optužen za etničko čišćenje.
Uprkos protivljenju javnosti i Crkve u Armeniji, Pašinjan sve otvorenije traži izlaz iz ruskog okvira i pomirenje s Bakuom, vjerujući da zemlja nema budućnost ako ostane u sukobu s Azerbejdžanom i Turskom. Taj geopolitički zaokret, smatraju analitičari, omogućio je zajedničku težnju Erevana i Bakua da izgrade sigurnosnu arhitekturu Kavkaza bez Moskve, uz potporu regionalnih i zapadnih aktera.
Zapadne sile sve glasnije predlažu da se koridor Zangezur stavi pod međunarodni, neutralni nadzor – npr. švicarskih ili američkih kompanija – što bi dodatno marginalizovalo ruski uticaj. Istovremeno, u Rusiji jačaju optužbe protiv Zapada, Turske i britanske obavještajne službe MI6, za koje zvaničnici tvrde da stoje iza “scenarija destabilizacije”.
Još jedan događaj dodatno je narušio odnose – tokom Božića ruska vojska greškom je oborila avion kompanije Azerbaijan Airlines. Baku nije prešao preko toga, a Kremlj se morao izvinjavati i ponuditi odštetu – što je u ruskoj diplomatiji rijetkost.
Za Rusiju je posebno bolno što bi mogla izgubiti i pristup koridoru Sjever-jug – ključnoj trgovačkoj ruti koja povezuje Moskvu s Iranom i Indijom preko teritorije Azerbejdžana. U kontekstu zapadnih sankcija, gubitak tog pravca bio bi ogroman ekonomski udarac.
Kremlj sada pokušava krizu prikazati kao zapadnu zavjeru, ali sve više djeluje iz pozadine, nastojeći spasiti ono što može. Alijev, s druge strane, koristi trenutak da učvrsti poziciju i pokaže neovisnost – kako prema Moskvi, tako i u regionalnom poretku. Nedavni razgovor s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim još je jedna snažna poruka – iz zemlje koju se nekada smatralo lojalnim saveznikom Rusije. Danas je jasno da Moskva više ne diktira pravila, a južni Kavkaz sve odlučnije bira vlastiti put – bez Rusije.