Prije deset godina, svrgnuti venezuelanski predsjednik Nicolás Maduro razdragano je mahao ruskom zastavom i replikom mača nacionalnog heroja Simóna Bolívara. Promatrao ga je šef ruskog naftnog diva Rosnjeft Igor Sečin i zadovoljno se smiješio.
Američki helikopteri su u napadu s lakoćom zaobišli protuzračnu obranu koju je Venezueli isporučila Rusija, uključujući napredne proturaketne sustave S-300, Buk i Pancir. Moskva je blago reagirala kada su Sjedinjene Države u srijedu zaplijenile dva tankera optužena za transport ili pokušaj transporta venezuelanske nafte, a koji su zbog zaštite nosili ruske zastave.
Kada su američke specijalne snage 3. siječnja zarobile Madura i njegovu suprugu, Moskva nije stala u obranu zemlje s kojom je još u studenom potpisala nejasno “strateško partnerstvo”.
Antiameričko uporište
Naime, Rusija je upozorila da su uslijed zapljene tankere “moguće nove vojne i političke napetosti u euroatlantskoj regiji” i to nakon dva desetljeća pokušaja Kremlja da Venezuelu pretvori u antiameričko uporište.
Rat u Ukrajini isuviše je iscrpio resurse Rusije da bi mogla i dalje štititi Siriju, Iran i Venezuelu – saveznike koje je nekoć smatrala bedemima protiv američke projekcije moći, piše Financial Times.
Hanna Notte, direktorica u euroazijskom Centru za studije neširenja nuklearnog oružja James Martin, izjavila je da je Rusija još jednom ostavila na cjedilu svoje saveznike: “Nije mogla puno učiniti za njih nakon što su se našli pod vojnim pritiskom.“
Amerikanci su znali da se Rusija neće miješati
“Neki Rusi bi možda htjeli preokrenuti priču i reći da se radi o odluci da ne žele zavirivati u američko dvorište i pritom očekivati slobodu u vlastitom dvorištu, ali Amerikanci nisu glupi. Znali su da Rusija ne može ništa učiniti za Madura“, ocijenila je Notte.
Stručnjak za vanjsku politiku blizak Kremlju Fjodor Lukjanov priznao je da je malo vjerojatno da će Putin riskirati i naljutiti Donalda Trumpa zbog Venezuele jer je ruski prioritet održavanje solidnih veza s američkim predsjednikom zbog rata u Ukrajini. “Putin ima neusporedivo značajniji problem o kojem treba razgovarati s Trumpom – Ukrajinu“, rekao je za Kommersant.
Rusija i Venezuela zbližile su se početkom 2000-ih nakon što su Putin i pokojni Hugo Chávez, Madurov žestoki ljevičarski prethodnik, došli na vlast. Kremlj je tada uočio priliku za jačanje svog političkog utjecaja u američkom dvorištu.
Rusko ulaganje u Venezuelu
Ruski energetski velikani osigurali su natječaje za istraživanje venezuelanskih naftnih polja, dok je Caracas odlučio potrošiti 11 milijardi dolara za rusko oružje poput 100.000 kalašnjikova, desetaka borbenih zrakoplova i jurišnih helikoptera.
Za Moskvu je Venezuela bila ogledalo vlastite antiameričke politike u zapadnoj hemisferi, rekao je Vladimir Rouvinski, profesor na Sveučilištu Icesi u Caliju u Kolumbiji.
“To je Rusiji omogućilo da pokaže kako može imati saveznike u tradicionalnoj zoni utjecaja SAD-a, a istovremeno potencijalno povećati svoju vojnu prisutnost i suprotstaviti se američkoj politici sankcija i izolacije protiv Venezuele“, rekao je.
Putinov čovjek Igor Sečin
Do 2010. godine Putinov glavni suradnik bio je Igor Sečin, koji je nadgledao energetski sektor u ruskom kabinetu i tečno je govorio španjolski. Sečin je osmislio zajedničko ulaganje između pet velikih ruskih naftnih tvrtki i državne tvrtke Petróleos de Venezuela SA (PDVSA) za razvoj naftnih polja u zemlji.
Iste godine sklopio je ugovor o opskrbi Venezuele s 2500 automobila Lada Kalina koje proizvodi ruski proizvođač automobila Avtovaz.
Zajedničko ulaganje poznato kao Nacionalni naftni konzorcij (NOC) započelo je s proizvodnjom nafte, a Sečin je prisustvovao svečanosti obilježavanja prve pošiljke. Na fotografiji iz 2012. drži bocu i promatra radnika kako u nju ulijeva gustu crnu tekućinu.
Problem s naftom
Od samog početka, ekonomska strategija pala je u drugi plan u korist političkog cilja Moskve da nadmaši SAD, izjavila su dva upućena izvora iz ruskog energetskog sektora.
“Tu uopće nije bilo ekonomskog aspekta, što je tipično za Sečina. Na početku jedva da je bilo nafte za vaditi. Sve je to bilo zato što je nafta bila preteška. Prerada nafte koštala bi 10 do 12 milijardi dolara“, rekao je jedan od bivših rukovoditelja.
Ruski naftaši, koji su radili za multinacionalne kompanije i imali bogato iskustvo na globalnim tržištima, također su bili zatečeni onim što su smatrali nazadnom socijalističkom radnom kulturom u Venezueli.
Škrti Chavez
Chávezova vlada zahtijevala je 60 posto udjela u konzorciju, ali nije htjela uložiti svoj dio sredstava u razvoj naftnih polja. “Pitali biste ih gdje je novac, a oni bi rekli ‘ne znamo, moramo graditi vrtiće’“, rekao je izvor uključen u projekte Rosnjefta u Venezueli.
Zbog učestalog uličnog nasilja i organiziranog kriminala u Venezueli ruski su biznismeni uz jake mjere sigurnosti stizali do poslovnih ureda PDVSA. Zgrada je bila ukrašena crvenim zastavama i spomen-pločama koji su veličali radnike heroje, ali ruski su poslovnjaci bili neugodno iznenađeni kada bi ponekad doznali da zaposlenici izostaju s posla kako bi prisustvovali karnevalima, prisjetili su se bivši šefovi.
Godine nedovoljnog ulaganja ostavile su traga na dotrajaloj naftnoj infrastrukturi: lokalno stanovništvo je na kraju prodalo neke od zahrđalih dijelova projekta kao staro željezo, rekli su.
Odlazak Cháveza
Prava prijetnja projektu Kremlja u Venezueli bila je bolest Cháveza, kojeg je Sečin nazvao “pravim prijateljem Rusije i osobnim prijateljem”. Godine 2011. dijagnosticiran mu je rak. Sečin je predvodio rusku delegaciju na Chávezovom sprovodu 2013. i lobirao da se po njemu nazove sporedna moskovska ulica.
Godine 2016. Sečin je održao govor na španjolskom jeziku na svečanosti posvećenja šest metara visokog kipa pokojnog vođe, koji je izradio ruski kipar, a financirao Rosnjeft, u Chávezovom rodnom gradu Sabaneti. Nastupio je zbor iz moskovskog samostana uz nazočnost Madura.
Ruska naklonost Venezueli nije bila dovoljna da Sečin uspostavi vezu s Madurom, prema riječima bivšeg visokog dužnosnika Rosnjefta.
Promjene s Madurom
“S Chávezom su bili na istoj valnoj duljini i sve je išlo lako. Bilo je puno teže s Madurom, koji je potpuno drugačiji čovjek. Nikada s njim nije ostvarena bliskost kao s Chavezom“, rekao je bivši šef u Rosnjeftu.
Za razliku od Cháveza, čiji autoritet nije bio upitan, Maduro je bio dio veće političke i sigurnosne elite, dodao je bivši direktor. “Maduro nije imao monopol na moć. Bio je samo jedan od mnogih.“
Rosnjeftovi partneri bili su nezadovoljni projektom i prodali su svoje udjele. Iako je Rosnjeft nastavio djelovati u Venezueli, pogoršanje političke i ekonomske situacije u Venezueli pod Madurom navelo je mnoge da dovedu u pitanje izglede ulaganja.
Na putu prema bankrotu
Do 2017. godine, u latinoameričku zemlju je uloženo oko 8 milijardi dolara, procijenili su analitičari Sberbank CIB-a. Procjena je uključivala udjele u NOC-u i raznim drugim naftnim projektima, uz kredite vrijedne nekoliko milijardi odobrene PDVSA-i, koji su strukturirani kao predujmovi za buduće isporuke nafte Rosnjeftu.
Izvršni direktor Sberbanke kasnije se ispričao Sečinu i povukao izvješće, u kojem je Rosnjeft usporedio s “nesretnim investitorom koji stalno udvostručuje svoju početnu poziciju u tvrtki koja je na putu prema bankrotu”.
Uslijed socioekonomskih previranja Venezueli je prijetio bankrot. Krenuli su ogromni prosvjedi koji su gotovo rezultirali urušavanjem Madurove vlade.
Neredi u Venezueli
Chávezov spomenik u Sabaneti bio je meta napada lokalnog stanovništva, a vrhunac je bio 2018. godine kada su počeli bacati kamenje i zapaljive naprave na njega tijekom nereda zbog nestanaka struje u tom području.
Rusija je iste godine poslala u Venezuelu skupinu dužnosnika kako bi predstavili plan za spašavanje tamošnjeg gospodarstva, a 2019. godine poslala je privatne vojne izvođače radova iz Wagner grupe da zaštite Madura. Isto je ponovila 2024. godine.
Oslanjanje na Rusiju pomoglo je režimu da preživi, ali je povećalo rizik da Moskva na kraju ne dobije ništa zauzvrat. “Utjecaj je bio personaliziran i ovisio je o režimu. Svaka promjena u domaćoj političkoj situaciji dovela je u pitanje sav politički kapital koji je Rusija izgradila“, rekao je Rouvinski.
Rosnjeft prodao imovinu
Zbog američkih sankcija Venezuela se mučila s plaćanjem restrukturiranog ruskog kredita od tri milijarde dolara. PDVSA je krajem 2019. dugovala Rosnjeftu 800 milijuna dolara nepodmirenih predujmova za naftu, govore zadnji dostupni podaci.
U svibnju 2020. Rosnjeft je prodao svoju venezuelansku imovinu maloj ruskoj provincijskoj privatnoj zaštitarskoj tvrtki, koja je bila dio ruskog Zarubežnjefta, državne energetske tvrtke.
Struktura ugovora potaknula je sumnju da Rosnjeft nije napustio poslovanje jer je formalni kupac bio u vlasništvu Rosnjefta do mjesec dana prije prodaje.
Utjecaj Kine
“Odnosi su bili prilično loši posljednjih nekoliko godina i već je krenulo povlačenje. Kinezi su povećavali svoj utjecaj, pa su nas Venezuelanci počeli potiskivati.“, rekao je bivši direktor Rosnjefta.
Kremlj je također, čini se, prepoznao da je investicija propala. Fiona Hill, bivša visoka direktorica za Europu i Rusiju u Vijeću nacionalne sigurnosti SAD-a, svjedočila je u Kongresu 2019. da je Moskva SAD-u nagovijestila da želi “vrlo čudan aranžman zamjene između Venezuele i Ukrajine“ kako bi svaka supersila imala odriješene ruke u svom “dvorištu”. Hill je rekla da je otputovala u Moskvu kako bi odbila ponudu tajnih kanala.
“Smanjila se vrijednost Venezuele za mandata Madura jer je vrijednost za rusku regionalnu strategiju u Latinskoj Americi bila u tome što je Venezuela imala vodeću ulogu i stvarala neku vrstu antiameričke koalicije među državama u regiji. To je kao da pričamo o izgubljenom gradu Atlantidi. Venezuela je izolirani režim, a Maduro je nevjerojatno nepopularan“ rekao je Ivan Kłyszcz, istraživač u Međunarodnom centru za obranu i sigurnost u Tallinnu.
Rusija osudila američku intervenciju
Rusija je osudila američku intervenciju protiv svog saveznika i zahtijevala Madurovo puštanje na slobodu. No, Kremljev otpor američkim akcijama vjerojatno će se ograničiti na verbalnu osudu iz straha od sukoba s Trumpom, komentirala je Notte.
Rusija će i dalje davati prednost pobjedi na bojnom polju u Ukrajini u odnosu na angažmane na dalekim lokacijama, dodala je. “Ako ne pobijede u Ukrajini, onda su sve ove žrtve koje su podnijeli u smislu svoje projekcije moći i utjecaja u ostatku svijeta bile uzaludne.“
Putin još nije komentirao svrgavanje Madura, ali neki su dužnosnici nevoljko izrazili divljenje američkoj operaciji.
Medvedev o potezu Trumpa
“Trump je čvrst i ciničan u promicanju interesa svoje zemlje“, napisao je Dmitrij Medvedev, Putinov trbuhozborac. „Svrgavanje Madura nije imalo nikakve veze s drogom – samo s naftom, i to otvoreno priznaju.“
Medvedev je također rekao da operacija gotovo opravdava ruske postupke u Ukrajini. “Sada čak nemaju ni što formalno prigovoriti našoj zemlji“, napisao je na društvenim mrežama.