Svakog jutra slijedi ista turobna rutina duž istočnog fronta koju Andrij i njegova četa brane.
U tri sata ujutro ustaje u svojoj zemunici i potom budi svoje vojnike. Zatim provjerava njihove zalihe municije i, ako stigne, nešto pojede prije početka novog neprijateljskog napada u zoru. Dim je uvijek najava i pokušaj Rusa da prikriju juriš pješadije i oklopnih vozila. Njihov cilj je preći 300 metara terena koji dijeli dvije vojske smještene među drvećem.
Ali rijetko uspijevaju stići do ukrajinskih linija. Do izlaska sunca u šest sati ujutro okršaj je gotov i ničija zemlja ponovno je prepuna mrtvih Rusa i uništenih mašina, piše The Times, prenosi Index.
“Njihova je taktika primitivna, ali oni su neumoljivi”, rekao je 24-godišnji poručnik dok se spremao na spavanje u šupljini među drvećem, znajući da će za nekoliko sati sve početi iznova.
Najkrvaviji mjeseci od početka rata
Izraz “mlin za meso” postao je sinonim za rusku vojnu strategiju u Donbasu. Ali čak i prema standardima ovog brutalnog rata, prošlih nekoliko mjeseci bilo je bez presedana u razmjerima ljudskih gubitaka koje je Kremlj bio spreman podnijeti radi povećanja teritorijalnih dobitaka.
Prema američkim obavještajnim službama, avgust i septembar bili su njihovi najkrvaviji mjeseci od početka invazije, s više od 1.200 ubijenih i ranjenih Rusa svaki dan. Smatra se da Rusija pojačava svoje napade prije početka zime, kada će blatni uslovi i nedostatak zaklona otežati i pješačke i oklopne napade.
Andrij, padobranac u jednoj od vazdušno-desantnih brigada koje brane liniju izvan Kurahova, grada u Donjeckoj regiji, procjenjuje da 20 do 30 Rusa gine tokom svakog napada na položaj njegove čete, padajući pod kišom mitraljeske vatre i granatiranja.
Iako je suicidalna, strategija nije bez učinka. U posljednja dva mjeseca Rusija je osvajala teritoriju tempom kakav nije viđen od 2022. godine. U spomenutom razdoblju ruska vojska zauzela je 800 kvadratnih kilometara ukrajinske teritorije.
“U ove napade ne šalju se prave borbene jedinice, radi se o slabo obučenom ljudstvu. Ali svejedno, to iscrpljuje naše zalihe municije i svaki put neko od naših momaka bude ranjen ili ubijen”, rekao je Andrij, profesionalni vojnik iz Kijeva koji se pridružio vojsci 2021. i sada je zamjenik komandanta svoje čete.
“Uspjeli su napredovati 500 metara”
“Ponekad će neko od njih preći na našu stranu i sakriti se u šumi. Onda moramo provesti ostatak dana tražeći ih, a zatim ih likvidirati. Opet, cijela svrha ovoga je iscrpiti naše resurse i odvratiti našu pažnju. Brutalno je, ali djeluje. Prije dvije sedmice uspjeli su napredovati 500 metara”, objašnjava Andrij.
Kurahove, gdje se Andrijeva brigada nalazi od januara, trenutno je poprište najžešćih borbi na čitavom frontu dugačkom 1.000 kilometara. Trećina svih prijavljenih ruskih ofanzivnih akcija posljednjih dana odvijala se oko ovog grada, objavio je ukrajinski glavni štab tokom vikenda.
Kurahove, važno energetsko i logističko središte, nalazi se otprilike 56 kilometara južno od Pokrovska, koji je takođe izložen stalnim napadima od ljeta. Zauzimanje oba grada pružilo bi platformu potrebnu za napredovanje prema ostatku regije Donjeck, otprilike trećinu koje Ukrajina još uvijek kontroliše.
Kurahove polako nestaje pod ruskim napadima. Prema lokalnoj upravi, dosad je uništeno ili oštećeno oko 70 posto svih zgrada.
Zabrinjavaju i kolaboracionisti. Oko 1.000 ljudi od izvorne populacije od 20.000 odlučilo je ostati u gradu. “Gotovo svi lokalni ljudi koje sam upoznao podržavaju nas, ali moramo stalno mijenjati svoje položaje jer postoje neki koji šalju koordinate Rusima”, rekao je 23-godišnji Nazar Vojtenkov, portparol 79. brigade.
Nedostaje i municije i ljudstva
Kao i svugdje, nedostaje i municije i ljudstva. Međutim, mobilizacija sa početka ove godine rezultirala je time da se oko 200 ročnika pridružilo 79. brigadi tokom ljeta i rane jeseni. Gotovo svi su stariji od 35 godina. Neki su pijanci, a neke muči artritis.
“Oni ne žele biti ovdje. Nisu motivisani kao momci koji su se dobrovoljno prijavili za borbu. Takvi su momci ‘presušili’ 2023. godine”, rekao je 56-godišnji narednik ratnog nadimka Kuznec, koji je odgovoran za obuku vojnih obveznika.
Na bojnom polju njihova je osnovna obuka od male koristi, kaže Kuznec, s obzirom na to da se većina toga temelji na teoriji ratovanja koju su razvile članice NATO-a prije nekoliko decenija dok još nije bilo dronova i kliznih bombi.
Oni su, na primjer, naučeni kretati se dok gledaju u cijev svoje puške, kaže Kuznec, što je učinkovito za borbu u gradu, ali ne i ovdje, gdje su mine posvuda pod nogama.
Sam Kuznec dobro zna kolika je opasnost od eksploziva, jer je zamalo poginuo od tenkovske granate dok se borio u gradu Severodonjecku u ljeto 2022. godine. Zadobio je težak potres mozga. I dan-danas pati od gubitka pamćenja i zamagljenog vida.
“Trudim se da se ti problemi ne vide. Kao narednik morate biti od čelika za svoje vojnike”, rekao je ukočeno dok je topnička paljba odjekivala uokolo. U sljedećim sedmicama i mjesecima svi će morati biti čelični ljudi.