Snažna okeanska anomalija širi se sjevernim Tihim okeanom, donoseći toplije temperature vode sve do zapadne obale Sjedinjenih Američkih Država.
Ovo veliko područje anomalije već je nekoliko puta zabilježeno u prošlosti i često je predznak hladnije zime u Sjedinjenim Državama, Kanadi, a ponekad i Evropi.
Ovogodišnja anomalija jedna je od najvećih u posljednjem periodu, što postavlja pitanje: razvija li se možda izrazito hladna zima 2025./2026.? Ovi fenomeni, poznati kao morski toplinski talasi, javljaju se kada su temperature okeana znatno više od prosjeka tokom dužeg perioda. Oni imaju značajan uticaj na morske ekosisteme, ali i na srednjoročni i dugoročni razvoj vremenskih obrazaca.
Topli okeanski kontrasti stvaraju se putem takozvanog “atmosferskog mosta”, koji povezuje tropske regije s Tihim okeanom.
Promjene u tlaku i vjetrovima mijenjaju cirkulaciju, što rezultira snažnim anomalijama, piše Severe Weather.
Proučavanjem istorijskih podataka pronađene su četiri jeseni sa sličnim okeanskim anomalijama.
Te su godine pokazale karakteristične zimske obrasce: široko područje niskog tlaka nad Sjedinjenim Državama i Kanadom te duboki sistem niskog tlaka nad sjeveroistočnim Atlantikom i sjeverozapadnom Evropom.
Ovi obrasci dovode polarnu mlaznu struju dublje u Sjevernu Ameriku, što rezultira hladnijim vazduhom iz polarnog kruga koji se širi prema jugu.
Analiza temperatura iz tih godina pokazuje značajnu hladnu anomaliju nad Kanadom i Sjedinjenim Državama, dok Evropa bilježi toplije uslove zbog zapadnih i južnih vjetrova.
Snježne padavine u tim sezonama bile su iznadprosječne u sjevernim, istočnim i južno-središnjim dijelovima Sjedinjenih Država te zapadnoj i centralnoj Kanadi.
U Evropi je snijeg bio ograničen na više nadmorske visine i sjeverne regije, ali dijelovi Ujedinjenog Kraljevstva i Irske zabilježili su iznadprosječne snježne padavine, što daje povoljan znak za zimu u tim područjima.
Dugoročni modeli, uključujući C3S i NCEP NMME, predviđaju nastavak toplih anomalija u sjevernom Tihom okeanu i slabu La Niñu tokom kasne jeseni i rane zime.
ECMWF-ova prognoza za januar 2026. pokazuje naznake Sistema visokog tlaka u Tihom okeanu i široko područje niskog tlaka nad Kanadom, što je u skladu s istorijskim obrascima. Kanadski CanSIPS model takođe potvrđuje sličan zimski obrazac, što povećava pouzdanost ovih prognoza.
Još jedan ključni faktor za nadolazeću zimu je pojava novog polarnog vrtloga iznad Sjevernog pola.
Ovaj atmosferski fenomen dodatno će uticati na vremenske uslove tokom zime 2025./2026., pojačavajući potencijal za hladnije i snježnije uslove u određenim regijama.
Iako svaka zima varira, istorijski podaci i trenutne prognoze ukazuju na potencijal za hladniju i snježniju zimu u Sjedinjenim Državama i Kanadi, posebno u sjevernim i centralnim regijama.
U Evropi se očekuju blaži uslovi, s većim potencijalom za snijeg na sjeveru Ujedinjenog Kraljevstva i Irske te na višim nadmorskim visinama.