Donald Trump je tokom predizborne kampanje obećao da će okončati rat u Ukrajini već prvog dana svog predsjedničkog mandata, kao i da će brzo donijeti mir u Gazu. Više od šest mjeseci nakon povratka u Bijelu kuću, mir na oba fronta čini se daljim nego ikad, piše Brett H. McGurk za CNN.
U Gazi su se pregovori o prekidu vatre i oslobađanju talaca, koji su donedavno obećavali napredak, potpuno raspali, a humanitarna situacija je katastrofalna. U Ukrajini su diplomatski pokušaji naišli na odgovor Rusije u vidu najvećih zračnih napada do sada.
Šta se dogodilo? I šta se može učiniti?
Istorijski kontekst: obećanja i realnost
Završiti rat jedan je od najtežih diplomatskih zadataka. Trump nije prvi američki predsjednik koji je to naučio na teži način:
Eisenhower je 1952. obećao da će završiti Korejski rat. Iako je posjetio Koreju, trebalo mu je sedam mjeseci i prijetnje eskalacijom da ispregovara primirje – rat nikad formalno nije završen.
Nixon je 1968. najavio “časno povlačenje” iz Vijetnama. U stvarnosti, rat je eskalirao tokom njegovog prvog mandata.
Obama je obećao kraj rata u Iraku, ali je uglavnom nastavio politiku prethodne administracije.
Ni Trump nije bio izuzetak. Kao kandidat 2016. najavio je “tajni plan” za brzi poraz ISIS-a, ali je kao predsjednik zadržao isti tim i proveo strategiju koju je naslijedio od Obame.
UPRAVO SUPROTNO OD OBEĆANOG
Bio sam direktno uključen u prijelaze između administracija Busha, Obame i Trumpa – i svjedočio sam koliko brzo predizborna obećanja padaju pred realnostima međunarodnih odnosa. Tokom posljednjeg prelaza s Bidena na Trumpa, pomagao sam u sklapanju dogovora o prekidu vatre u Gazi i oslobađanju izraelskih talaca – prije Trumpove inauguracije.
Taj dogovor donio je šest sedmica relativnog mira i protok pomoći (preko 600 kamiona dnevno) u Gazu, prije nego što je propao.
Bez prostora za dogovor: ZOPA kao mjera
U diplomatiji se koristi koncept tzv. ZOPA (Zone of Possible Agreement – Zona mogućeg dogovora). Ako nema preklapanja između minimuma i maksimuma zahtjeva dviju strana, dogovor je nemoguć.
U Gazi:
Hamas želi ostati na vlasti pod okriljem međunarodnog dogovora i obnove.
Izrael kategorički odbacuje bilo kakvu ulogu Hamasa u postratnoj Gazi.
Zajednički imenitelj ne postoji – nema ZOPA. Zbog toga su SAD, Egipat i Katar pokušali modelirati parcijalne dogovore: privremeni prekidi vatre u zamjenu za oslobađanje talaca. To je djelovalo u novembru 2023., ali je Hamas prekinuo sporazum.
U maju 2024., predsjednik Biden je ponudio trofazni plan – uključujući povlačenje izraelske vojske, oslobađanje talaca i postepeno uspostavljanje novog upravljačkog okvira u Gazi bez Hamasa. UN Vijeće sigurnosti je taj plan jednoglasno podržalo.
Ukrajina: Još jedna pregovaračka mrtva tačka
Ni u Ukrajini ne postoji ZOPA:
Rusija želi teritorijalnu aneksiju, “demilitarizaciju” Ukrajine i sprečavanje njenog priključenja NATO-u.
Ukrajina želi povrat svih teritorija, izlazak ruskih snaga i sigurnosne garancije sa Zapada.
Trumpova administracija je poslala zbunjujuće poruke:
U februaru je okrivio Zelenskog za izostanak mira.
U martu je krivicu prebacio na Rusiju.
U julu je suspendovao vojnu pomoć Ukrajini – da bi je par dana kasnije ponovo aktivirao, pod pritiskom NATO saveznika.
Šest mjeseci zastoja
Bidenova administracija je radila na održavanju pritiska na obje strane u Gazi, imenovala humanitarnog koordinatora i javno se suprotstavljala pozivima iz izraelskog ekstremno desnog bloka da se Gaza blokira ili depopulira.
Trump je, nasuprot tome:
Ukinuo poziciju humanitarnog koordinatora.
Zatvorio USAID.
Ćutao tokom 77-dnevne potpune blokade pomoći.
Pozdravio Itamara Ben Gvira – izraelskog ministra koji zagovara masovno raseljavanje Palestinaca – na večeri u Mar-a-Lagu.
Rezultat: humanitarna katastrofa u Gazi, politički ćorsokak i Hamas koji koristi međunarodnu osudu Izraela za vlastitu propagandu.
U Ukrajini, Trump je u prvim mjesecima pokušavao motivisati Putina ukidanjem sankcija, dok je odbijao obnavljanje pomoći Ukrajini. Putin je to protumačio kao slabost i odgovorio novom ofanzivom.
Preokret u zadnji čas?
Prije dvije sedmice, Trump je promijenio kurs – najavio pomoć Ukrajini kroz NATO, nove sankcije Rusiji i tarife za zemlje koje kupuju rusku energiju, osim ako Putin ne prihvati prekid vatre do 2. septembra.
Šta sada?
Za narednih šest mjeseci potrebni su konkretni koraci:
U Gazi:
Vratiti fokus na humanitarnu pomoć.
Vratiti humanitarnog savjetnika.
Nastaviti s pregovorima o prekidu vatre, uprkos zastoju.
Javno imenovati odgovorne za neuspjeh pregovora – ako je to Hamas, neka to bude jasno.
U Ukrajini:
Nastaviti novu politiku – sankcije kupcima ruske energije i slanje vojne pomoći.
Ojačati odbranu Ukrajine kako bi se pripremio teren za buduće pregovore – uz čvrstu podršku EU i NATO saveznika.
Ova analiza podsjeća da su međunarodni sukobi rijetko jednostavni – ali i da predizborna retorika mora ustupiti mjesto dosljednoj strategiji. Šest mjeseci izgubljenih u nejasnim signalima i povlačenjima mora se zamijeniti jasnim kursom – jer u suprotnom, sukobi će samo dalje eskalirati.