Posle višemesečnih pretnji, Evropska komisija pokrenula je kaznenu proceduru protiv Poljske, a potpredsednik EK Frans Timermans je rekao da nema razlike između pristupa prethodne premijerke Beate Šidlo i novog premijera Mateuša Moravjeckog. Pročitajte analizu Željka Pantelića o odnosima u Poljskoj koji su doveli do ovakvog epiloga
“Zbog iskustva koje smo akumulirali u poslednje dve decenije sa Poljskom, Mađarskom, ali i Rumunijom i Bugarskom, pregovori sa Srbijom će biti duži i rigorozniji nego što su bili i sa Hrvatskom a kamoli s prvim paketom istočnoevropskih zemalja. Evropska unija ne samo da je naučila lekcije iz prethodnih proširenja nego se i direktno suočava sa posledicama brzopletih, površnih a ponekad i aljkavih pregovora o proširenju na istočni deo kontinenta. Da smo bolje uradili posao sa Poljskom i Mađarskom, danas verovatno ne bismo imali Kačinjskog i Orbana u Varšavi i Budimpešti, dok bi u Rumuniji i Bugarskoj bilo mnogo manje korupcije i kriminala”, rekao mi je u jednom neformalnom ćaskanju Karsten Fojgt, nekadašnji portparol nemačke Socijaldemokratske partije i jedan od aktera u rešavanju krize na prostoru bivše Jugoslavije tokom devedesetih godina prošlog veka.
Bivši član Bundestaga i jedan od arhitekata nemačke politike na Zapadnom Balkanu i u Istočnoj Evropi spomenuo je Poljsku – verovatno zato što je Berlin bio glavni sponzor Varšave na njenom putu ka EU – kao primer zašto nije dovoljno da usklađivanje zakona i ustava, reforme, akcioni planovi, izgradnja institucija, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala budu predviđeni na papiru ili usvojeni u nadležnim institucijama, već moraju da budu i u potpunosti implementirani. Ali i kao savršen egzemplar koliko civilno društvo i jaka građanska svest mogu da budu bedem za autokrate i one koji bi da podriju stubove na kojima počiva svaka pravna demokratska država: podela vlasti, nezavisno sudstvo i kontrateža u političko-institucionalnom sistemu.
Drugim rečima, Poljska kao opomena šta može da nam se dogodi ako ne sprovedemo reforme i ne implementiramo usvojene evropske tekovine, i Poljaci kao uzor kakvi bi trebalo da budemo građani kada se na horizontu pojave novi jahači apokalipse koji bi da vrate časovnik istorije unazad, autokratiju ili diktaturu.
Zaoštravanje odnosa EU i njenih vodećih članica sa Poljskom, koje je eskaliralo do prve primene člana 7 Lisabonskog sporazuma (predviđa suspendovanje prava glasa zemlje članice unutar EU u slučaju ugrožavanja funkcionisanja pravne države), poslužilo je zagovornicima tvrde linije unutar članica i institucija EU kao još jedan dokaz ispravnosti njihovog rigoroznog pristupa prema zapadnobalkanskim zemljama u procesu proširenja EU.
Svemu ovome prethodila je letos odluka predsednika Poljske Andžeja Dude da vrati u parlament usvojene zakone u Sejmu (donji dom poljskog parlamenta) i Senatu (gornji dom parlamenta) kojim se sudije i tužioci stavljaju pod političku kontrolu zakonodavne i izvršne vlasti, koja očigledno nije rešila krizu u odnosima Varšave i Brisela. Ona je samo omogućila dodatno vreme da se izbegne primena člana 7 koji u EU, u žargonu, nazivaju “nuklearnom institucionalnom bombom”, i prostor za vladajuću partiju u Poljskoj da preformuliše svoje planove za reformu pravosuđa.
Kačinjski nije uspeo “šapatom” da ubije pravnu državu u Poljskoj kao što je to uradio u dobroj meri Orban ili u potpunosti Erdogan. Zašto ono što je prošlo relativno glatko u Mađarskoj i Turskoj uz relativnu tišinu i ravnodušnost u EU i SAD nije moglo u Poljskoj?
Diplomatski izvori Nedeljnika su govorili da smatraju da se radi o taktičkom potezu stvarnog “gospodara” Poljske Jaroslava Kačinjskog. Lider ultrakonzervativne i kleronacionalističke stranke Pravo i pravda (PiS) odlučio je da iskoristi proceduralnu mogućnost i uz pomoć svog vernog delfina izađe iz ćorsokaka u koji je sam zalutao.
Duda će se možda jednog dana emancipovati, skinuti odelo evroskeptika i kleronacionaliste i poslati u penziju Kačinjskog, ali to se neće desiti u bliskoj budućnosti. Svakako ne zbog reforme pravosuđa, odbrane pravne države i striktne podele vlasti, odnosno nezavisnosti sudstva. Duda je dosad potpisao i uradio sve što je Kačinjski od njega tražio: zakone kojima je vlada stavila pod potpunu kontrolu sredstva javnog informisanja, uklonio je sve funkcionere koji nisu bili po volji kleronacionalista, odbio je da imenuje petoro sudija Vrhovnog suda koje je izabrao prethodni saziv parlamenta, odobrio je imenovanje podobnih sudija kršeći Ustav Poljske, bukvalno u gluvo doba noći. Nije prihvatio da imenuje sudije koje mu je predložio Viši savet sudstva za Ustavni sud i smenio je predsednika Vrhovnog suda iz političkih razloga.
Od povratka na vlast, Kačinjski i njegovi kleronacionalisti rade na demontiranju pravne države zasnovane na liberalno-demokratskim idejama. Vođa PiS-a od pogibije njegovog brata blizanca Leha u avionskoj nesreći kod Smolenska 2010. godine ima jedan cilj važniji od ostalih: osveta! Osveta za mrtvog blizanca. Kačinjski je uveren da su za bratovljevu smrt odgovorni poljski liberali i proevropski političari koji su u zaveri sa Vladimirom Putinom prouzrokovali avionsku nesreću. Istovremeno je ubeđen da su tužioci i sudije orkestrirali ishode sudskih procesa u kojima su rasvetljene pojedinosti teške avionske nesreće u kojoj je osim Leha Kačinjskog našlo smrt još 95 osoba.
Takođe, niko ne može da ga razuveri da iza pogibije brata ne stoji aktuelni predsednik Evropskog saveta Donald Tusk koji je u to vreme bio premijer i lider vladajuće partije Građanske platforme. Uprkos svim dostupnim dokazima da se radilo o nesreći za koju je odgovoran delimično i Leh Kačinjski jer je insistirao da i pored slabe vidljivosti avion sleti na aerodrom koji nije imao neophodnu opremu za sletanja po gustoj magli. Bivši poljski predsednik išao je na 70-godišnjicu obeležavanja zločina u Katinskim šumama u kojima su pripadnici sovjetske Crvene armije, po direktnom naređenju komunističkog diktatora Staljina, ubili preko 20.000 zarobljenih oficira, vojnika i službenika. Zatim su komunisti taj zločin kao kukavičje jaje podmetnuli nacistima sa kojima su zajedničkim snagama raskomadali Poljsku u septembru 1939. godine.
Tokom rasprave o usvajanju spornih zakona u Sejmu, negde oko ponoći, javio se za reč lider vladajuće stranke. “Ubili ste mog brata, bitange”, rekao je Kačinjski obraćajući se poslanicima opozicije. On je u Sejmu govorio kao obični poslanik, ali svi znaju da je on stvarni predsednik države, premijer, predsednik Sejma
Tokom rasprave o usvajanju spornih zakona u Sejmu, letos, negde oko ponoći, javio se za reč lider vladajuće stranke.
“Ubili ste mog brata, bitange”, rekao je Kačinjski obraćajući se poslanicima opozicije. On je u Sejmu govorio kao obični poslanik, ali svi znaju da je on stvarni predsednik države, premijer, predsednik Sejma. I svima je postala jasna njegova namera: sa reformom pravosudnog sistema Kačinjski želi da obezbedi tužioce i sudije spremne da u sudnicama usaglase istoriju nesreće u Smolensku sa njegovim scenarijom.
Paradoks Kačinjskog je da želi da se metodima svog zakletog neprijatelja, Vladimira Putina, obračunava sa svojim protivnicima u Poljskoj. Zakona koje je usvajao parlament po svom sadržaju mnogo više odgovaraju ruskim i turskim parametrima nezavisnosti sudstva nego evropskim. Po zamisli Kačinjskog vlada bi odlučivala o penzionisanju sudija Ustavnog suda i postavljala bi predsednike tribunala, dok bi parlament prostom većinom birao 15 od 25 članova Višeg saveta sudstva. Drugim rečima, Jaroslav Kačinjski osim što je već defakto predsednik, premijer i glavni urednik Poljske, želi da bude i vrhovni sudija.
Primer Kačinjskog je vrlo opasan jer pokazuje brojnim pretendentima na Starom kontinentu da pravna država može da se demontira “iznutra” i da se uspostavi režim u kom svi odgovaraju jednom čoveku, bez upotrebe sile, vojne ili policijske. Demontiranje evropske Poljske Kačinjski je započeo, kao i sve autokrate, od medija. Ne samo da je stavljena pod kontrolu nacionalna televizija već i dobar deo ostalih medija uz upotrebu oprobane formule: reklame za poslušnost. Odnosno ko ne sledi liniju PiS-a, ne može da računa na reklame i sponzorske ugovore od državnih i javnih institucija i preduzeća, kao ni od kompanija koje posluju sa državom na ovaj ili onaj način. Zatim je usledila čistka u državnim institucijama, iz kojih su izbačeni ili uklonjeni svi koji nisu na katoličko-nacionalističkoj liniji PiS-a. Posle je usledilo čišćenje diplomatske službe poljskog MIP-a i nastavlja se kroz udaljavanje “nepodobnih” u drugim institucijama koje se finansiraju iz državnog budžeta.
Narativ partije Kačinjskog, uključujući i predsednika Dudu i doskorašnju premijerku Šidlo, bazira se na tri stuba: Poljska je žrtva zlih Rusa, perfidnih domaćih liberala, i “pederske” Evrope. Naravno, jedina politička snaga koja može da spase ispravnu, katoličku, heteroseksualnu, tradicionalnu Poljsku jeste stranka Pravo i pravda. Na stranu što Rusija ne predstavlja vojnu pretnju za Poljsku i što bi u Moskvi trebalo da sedi amoralniji diktator od Staljina, što nije baš lako dostižan cilj, da bi imao ideje o osvajanju Poljske, Varšava, pa samim tim i vlada Kačinjskog, duguju “perfidnim” liberalima i “pederskoj” Evropi, napredak kakav Poljska nije imala još iz vremena dvojne kraljevine sa Litvanijom.
Od svih zemalja koje su ušle u EU u ovom milenijumu Poljska je dobila najviše novca iz EU fondova i bila je destinacija najizdašnijih direktnih investicija iz država starosedelaca. U aktuelnom sedmogodišnjem budžetu EU koji važi do 2019. godine, Poljska je imala i ima na raspolaganju preko osamdeset milijardi evra. Pritom, dva miliona Poljaka po zvaničnoj statistici, i gotovo duplo više po nezvaničnim podacima, pronašlo je posao u drugim članicama EU. Zahvaljujući “uhlebljenju” Poljaka u Nemačkoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, danas je nezaposlenost u Poljskoj 6,2 odsto, a pre ulaska u EU varirala je između 20 i 25 odsto. Ekonomija je u stalnom usponu i od ulaska u privilegovani evropski klub privredni rast je uvek bio iznad proseka EU.
Poruka koju je bivši predsednik Francuske Fransoa Oland uputio doskorašnjoj poljskoj premijerki Beati Šidlo kada se odlučivalo o potvrđivanju Tuska na čelu Evropskog saveta, dočekana je na nož u Varšavi ali je stigla tamo gde je trebalo.
“Vi imate vaše principe, mi imamo naše fondove. Pa ćemo videti ko će šta dobiti”, poručio je Oland jasno stavljajući do znanja da u EU nemaju nameru da finansiraju one koji im postavljaju klipove u točkove.