Ruski predsjednik Vladimir Putin decenijama je gradio sistem u kojem je politička moć snažno koncentrisana oko njega, ali iza sebe nije ostavio jasan mehanizam za izbor nasljednika.
Njegov odlazak sa vlasti jednog dana je neizbježan, ali mnogo veće pitanje biće šta će se dogoditi u Kremlju kada Putin više ne bude donosio ključne odluke.
Analiza časopisa Foreign Affairs upozorava da bi tranzicija mogla biti mnogo neizvjesnija nego što se na prvi pogled čini. Problem nije samo u tome što Putin nema zvanično određenog nasljednika, već i u činjenici da je generacija političara koja ga okružuje većinom u sedamdesetim godinama.
Sistem napravljen oko jednog čovjeka
Tokom više od dvije decenije na vrhu Rusije Putin je izgradio snažan politički sistem, ali nije stvorio instituciju koja bi omogućila uredan izbor njegovog nasljednika.
Vladajuća Jedinstvena Rusija nema ulogu političkog mehanizma za izbor predsjednika, dok ruski Ustav ne poznaje funkciju potpredsjednika.
U slučaju da predsjednik iznenada napusti funkciju, premijer bi privremeno preuzeo predsjedničke dužnosti, a izbori bi morali biti održani u zakonskom roku.
Trenutni premijer Mihail Mišustin, međutim, nema političku mrežu koja bi mu automatski omogućila da nakon Putina preuzme punu kontrolu nad sistemom.
Jedini ozbiljniji eksperiment sa tranzicijom dogodio se 2008. godine, kada je Putin podržao Dmitrija Medvedeva za predsjednika, dok je sam preuzeo funkciju premijera.
Ali to nije bila stvarna smjena vlasti.
Putin je zadržao ključni politički uticaj, a četiri godine kasnije vratio se u Kremlj.
Gerontokratija ostavila malo prostora za mlađe
Jedan od najvećih problema sistema jeste generacijska smjena.
Brojni Putinovi najbliži saradnici danas su u sedamdesetim godinama, uključujući ljude koji se nalaze na čelu najvažnijih političkih, bezbjednosnih i vojnih institucija.
Dugotrajna koncentracija moći u rukama iste generacije istovremeno je otežala uspon mlađih političara.
To bi moglo postati ozbiljan problem u trenutku Putinovog odlaska.
Ako predsjednik iznenada nestane sa političke scene, neće postojati dovoljno širok krug mlađih političara sa iskustvom, vlastitim mrežama i autoritetom koji bi mogao preuzeti sistem bez borbe.
Ko bi mogao krenuti na Kremlj?
U takvoj situaciji formalni izbori možda ne bi bili najvažniji dio priče.
Iako bi izbori morali biti održani, stvarna borba za nasljedstvo mogla bi početi mnogo ranije – unutar političkog, bezbjednosnog i ekonomskog vrha Rusije.
Među imenima koja se pominju kao potencijalni nasljednici nalaze se Aleksej Djum(in), sekretar Državnog vijeća, predsjednik Državne dume Vjačeslav Volodin, premijer Mihail Mišustin i prvi zamjenik šefa predsjedničke administracije Sergej Kirijenko.
Niko od njih, međutim, nema Putinovu kombinaciju političkog autoriteta, kontrole nad institucijama i dugogodišnje mreže lojalnosti.
Upravo zbog toga bi Putinov odlazak mogao otvoriti prostor za nepredvidivu borbu.
Rusiju čeka scenario sličan 1953. godini?
Foreign Affairs upozorava da bi se mogla ponoviti situacija koja je uslijedila nakon smrti Josifa Staljina 1953. godine.
Staljin je, poput Putina, izgradio sistem snažno oslonjen na ličnu vlast. Nakon njegove smrti nije postojao jasan nasljednik.
Umjesto mirne tranzicije uslijedila je borba između nekoliko moćnih ljudi unutar sistema. Na kraju je kao pobjednik izašao Nikita Hruščov.
Sličan scenario danas nije nemoguć.
Putinov odlazak mogao bi pokrenuti borbu između različitih centara moći – predsjedničke administracije, bezbjednosnih službi, vlade, parlamenta i drugih struktura koje imaju interese u očuvanju vlastitog položaja.
Najveći problem možda neće biti ko dolazi poslije Putina
Poseban problem predstavljaju i mlađe generacije ruskih zvaničnika koje su godinama čekale da se otvori prostor za napredovanje.
Umjesto prirodne smjene generacija, na važne funkcije sve češće dolaze ljudi povezani sa sadašnjom elitom, uključujući njihove nasljednike i rođake.
Time se dodatno sužava krug potencijalnih političara koji bi mogli ponuditi alternativu postojećem sistemu.
Zbog toga bi, zaključuje Foreign Affairs, najveći izazov Rusije nakon Putina mogao biti upravo miran prenos vlasti.
Što duže ista generacija ostaje na vrhu države, veći je rizik da će odlazak jednog čovjeka otvoriti prostor za borbu mnogih drugih.
Putin je izgradio sistem koji može djelovati stabilno dok je on na njegovom vrhu. Pravo pitanje je koliko će taj sistem biti stabilan kada njega više ne bude