«Hollande, Sarkozy, isto je!», «Ni lijevo, ni desno, Marine Le Pen!», «Francuska Francuzima», skandiraju pristalice Nacionalnog fronta, stranke francuske ekstremne desnice, koji već od ranog jutra pristižu na trg Palais Royale u neposrednoj blizini Louvrea.
Prvi je maj, neradni je dan, a Nacionalni front, defileom i mitingom, obilježava 600 godina od rođenja Jovanke Orleanke.
Organizatori defilea nastoje formirati povorku, dijele zviždaljke, francuske zastave i one na kojima stoji – Marine, predsjednica!
Preko megafona se poziva podmladak stranke kako bi se okupili na istom mjestu. Svi nose bijele majice “Mladi sa Marine” i “Francuzi – ponosni i jaki” i viču u glas “Mi smo budućnost!”. Mladić u roza hlačama i frizurom «a la Justin Bieber» daje izjavu jednoj novinarki: «Dosta nam je postojećeg sistema. Želimo promjenu.».
Pristojno obučeni skinhedsi dijele plakate i objašnjavaju slučajnim prolaznicima zašto je Jovanka Orleanka važna figura francuske istorije. Otkako je Marine Le Pen postala predsjednica stranke, izdato je uputstvo kojim se zabranjuje «folklorno» oblačenje.
Jedan stariji čovjek doveo je sedmogodišnjeg unuka na defile i ponosno ga predstavlja svojim stranačkim prijateljima. Mladi par u masi gura dječija kolica u kojima se djevojčica, obučena u roza, igra malim jastukom sa koga veselo maše istraživačica Dora.
U svoj toj gunguli, jedan beskućnik, sa rukom pod glavom, mirno spava na trotoaru.
Sve je spremno. Čeka se još samo Jean-Marie Le Pen, 84-godišnji osnivač Nacionalnog fronta i njegova ćerka, koja ga je u januaru 2011. godine naslijedila na mjestu predsjednika stranke – Marine.
Marine, nova Jovanka Orleanka?
Ovogodišnje obilježavanje 600 godina od rođenja Jovanke Orleanke za Nacionalni front je naročito svečano. Istina je da Marine Le Pen nije prošla u drugi krug predsjedničkih izbora, ali je 22. aprila ostvarila dosad najbolji stranački rezultat. Broj Francuza koji su svoj glas dali jednom predstavniku Nacionalnog fronta nikada nije bio veći. Čak ni 2002. godine, kada se Jean-Marie Le Pen našao nasuprot Chiraca u drugom krugu predsjedničkih izbora.
Defile kreće. Obezbjeđenje se žestoko obračunava sa brojnim novinarima koji se pokušavaju približiti čelu defilea. Novinari se bune, pokazuju akreditacije, ali im to ništa ne pomaže. «Svi su novinari, ionako, ljevičari», dobacuju iz defilea.
Marine se smije, maše svojim simpatizerima i znatiželjnicima koji stoje na trotoarima i aplaudiraju joj. Ona u jednom trenutku izlazi iz defilea i prilazi djevojčici u bijeloj majici «Mladi sa Marine» koju otac drži na ramenima i ljubi je u obraz. Djevojčica je van sebe od sreće. Otac manje. «Oprosti, nisam vas uspio fotografisati», kaže ćerki i nezadovoljno gleda u mali digitalni fotoaparat kojeg drži u ruci.
Uz zvuke Verdijeve opere Nabucco, na binu, postavljenu ispred opere Garnier, čija je gotovo trećina fasade prekrivena bilbordom na kome je prikazana Jovanka Orleanka na konju, francuska trobojka i slogan – «Da, Francuska», izlazi prvo Jean-Marie Le Pen.
Nakon onoga što bi se moglo nazvati časom istorije, Le Pen svoj govor zaključuje riječima: «Svakako da Marine nije Jovanka Orlenaka, ali se upisuje u kontinuitet onih koju su branili Francusku».
U momentu kada se Marine Le Pen penje na binu publika je dočekuje ovacijama «Marine, predsjednica!».
«Ovo je samo početak»
Marine Le Pen je 22. aprila, nakon objave rezultata prvog kruga predsjedničkih izbora, sa samopouzdanjem izjavila: «Ovo je tek početak».
Iako trećeplasirana, ona se slobodno može nazvati pobjednicom izbora. Njenoj popularnosti pridonijelo je, svakako, zalaganje za izlazak iz evrozone i to u veoma osjetljivom trenutku kada EU bilježi veliku stopu nezaposlenosti, uvodi nepopularne mjere štednje, pokušavajući uporno spasiti pojedine članice od bankrota.
S druge strane, jačanje francuske ekstremne desnice rezultat je i strpljivog rada da se da novo, umjereno lice stranci. Antisemitske i rasističke istupe, koji su znali šokirati javnost, Marine Le Pen je vješto pretvorila u priču u kojoj je znala dovesti u vezu islam i terorizam, imigraciju i nezaposlenost.
Glas za Marine le Pen je ujedno i glas radnika, razočaranih zbog neispunjenih obećanja Nicolas Sarkozya, ali i nekonkretnih prijedloga ljevice.
U svom govoru, ne štedeći nikoga, a najmanje aktuelnog predsjednika, Marine Le Pen je pred svojim pristalicama izjavila da 6. maja u drugom krugu izbora neće svoj glas dati ni jednom kandidatu i dodala: «I Sarkozy i Hollande rade protiv Francuske».
Mnogi u tome vide samo taktiku po kojoj, ukoliko Sarkozy izgubi 6. maja, Marine Le Pen će stati na čelo opozicije, čime ujedno direktno rastu šanse da se za pet godina nametne kao ozbiljan oponent Hollandu na predsjedničkim izborima.
«Hoće li prva predsjednica Francuske biti iz redova ekstremne desnice?», pita se jedan novinar, strani dopisnik britanskih medija iz Pariza.
Radni Prvi maj
Ovogodišnji Prvi maj u Francuskoj, naročito u Parizu, bio je daleko od mirnog, sunčanog neradnog dana.
Sindikati i ljevica, poneseni elanom moguće pobjede, obilježili su praznik rada, tradicionalnim izlaskom na ulice i demonstracijama. I aktuelni predsjednik i kandidat za novi mandat, Nicolas Sarkozy nije htio ostati u zapećku, naročito ne samo nekoliko dana prije izbora u kojima prema zvaničnim anketama slabije kotira od svog protivnika, pa je i on organizovao miting i proslavu «pravog rada».
Marine Le Pen, je, sa druge strane, svojim pristalicama zakazala sljedeći sastanak za juni kada se u Francuskoj održavaju opšti izbori. Nacionalni front već deset godina u francuskom Parlamentu nema svog predstavnika, ali Marine Le Pen ubijeđena je da će se i to uskoro promijeniti.
Foto: Slađana Perković
Korištenje uz saglasnost autorke fotografije