AIDS je u samo nekoliko godina prerastao iz slabo shvaćenog sindroma u globalnu epidemiju koja je odnosila stotine tisuća života, dok su predrasude i strah dodatno otežavali napore liječnika i znanstvenika. Upravo u takvim okolnostima 1. decembar1988. obilježen je prvi Svjetski dan AIDS-a, događaj koji je označio prekretnicu u javnom pristupu bolesti.
Ideja je potekla iz Svjetske zdravstvene organizacije, tačnije od Globalnog programa za borbu protiv AIDS-a kojim je tada ravnao Jonathan Mann. Njegov je cilj bio jasan: pronaći način da se jednom godišnje cijeli svijet okrene prema istoj temi, ukloni stigma koja je pratila oboljele i potakne vlade da javno priznaju ozbiljnost epidemije.
Za datum je izabran početak prosinca, razdoblje u kojem medijski prostor nije bio zakrčen političkim i zdravstvenim kampanjama, što je omogućilo veću vidljivost.
Fokus na mlade i razbijanje predrasuda
Prvo obilježavanje bilo je usmjereno na djecu i mlade, kako bi se naglasila činjenica da epidemija ne pogađa samo odrasle populacije. U mnogim državama organizirane su televizijske kampanje, javne tribine, školske radionice i humanitarne akcije.
U to se vrijeme već znalo da se HIV ne prenosi slučajnim kontaktom, ali je strah bio toliko duboko ukorijenjen da je svaki pokušaj javnog razgovora o bolesti predstavljao važan korak naprijed.
Simbol crvene vrpce, iako danas neodvojiv od Svjetskog dana AIDS-a, pojavio se tek nekoliko godina kasnije. Ipak, 1988. postavio je temelje globalne tradicije u kojoj se jednom godišnje javno govori o prevenciji, ranom testiranju i dostupnosti terapije.
Taj dan ubrzo je postao najprepoznatljivija međunarodna kampanja posvećena jednoj bolesti, okupljajući zdravstvene organizacije, kulturne institucije, političare i građane širom svijeta.
Politički odjek i današnje značenje
Obilježavanje 1. prosinca brzo je dobilo i političku dimenziju. Zemlje su kroz javne nastupe i nacionalne programe morale pokazati koliko su spremne suočiti se s epidemijom koja je zahtijevala ogroman zdravstveni, ekonomski i društveni angažman.
Mnoge vlade, koje su dotad izbjegavale otvorenu raspravu, počele su ulagati u istraživanja, edukaciju i programe liječenja. Taj pomak smatra se jednim od najvećih postignuća pokrenutih upravo prvog Svjetskog dana AIDS-a.
Danas, više od tri desetljeća kasnije, 1. prosinca ostaje simbol solidarnosti i podsjetnik na borbu koja još traje. Iako su antiretrovirusne terapije transformirale HIV iz smrtonosne bolesti u kronično stanje, stigma i nejednak pristup liječenju i dalje predstavljaju izazov.
Index