Fatiju Bašagi više nije dozvoljeno da putuje, barem ne unutar Libije. Prošle nedelje uveče (28. avgusta), vlada premijera Abdula Hamida Dbaibe uvela je zabranu putovanja Bašagi, koji smatra da on ima vlast u toj sjevernoafričkoj zemlji. Razlog za zabranu su „aktuelne istrage o agresiji na (prijestonicu) Tripoli”, navodi se u saopštenju libijskih vlasti zaduženih za sprovođenje zabrane putovanja.
Sa zabranom, borba za vlast između dva konkurentska premijera sada ima i pravnu komponentu. A nasilni sukobi u glavnom gradu Tripoliju proteklog vikenda pokazali su koliko se zapravo dva rivala bore za vlast. Prema izvještajima štampe, pristalice dvije rivalske vlade međusobno su se borile protivavionskim topovima i raketama. Najmanje 32 osobe su poginule, a oko 160 je povrijeđeno. U stvarnosti, međutim, ovi brojevi će vjerovatno biti još veći, piše DW.
Političko odmjeravanje snaga
Nasilje proteklog vikenda je najnovija eskalacija višemjesečnog političkog odmjeravanja snaga i političkog haosa u kojem se Libija godinama nalazi. Na jednoj strani je Abdel Hamid Dbaiba, koga je nacionalna izborna komisija uz posredovanje UN postavila za premijera prelazne vlade. Njegov glavni zadatak je bio da organizuje izbore do decembra prošle godine. Ovo se nije ostvarilo – ali Dbaiba je ostao na funkciji.
Nasuprot njemu je bivši ministar unutrašnjih poslova Fati Bašaga. Njega je u februaru ove godine za privremenog premijera postavio parlament u Tobruku – kao vladinom protivkandidatu u Tripoliju. Iako se Parlament može pozvati na činjenicu da je nastao na redovnim izborima – oni su, međutim, održani 2014. godine.
Još u proljeće ove godine, Bašaga, koji je u savezu sa moćnim komandantom Halifom Haftarom, pokušao je da premjesti svoje zvanično sjedište u Tripoli – što su Dbaibine trupe spriječile. Od tada, ranije dogovoreno primirje je više puta dovođeno u pitanje sa obje strane, kao i tokom posljednjeg vojnog obračuna.
Poslije prošlog vikenda, obje strane sada prebacuju krivicu jedna na drugu. Predstavnik međunarodno priznate vlade pod Dbaibom optužio je Bašagu da se “u posljednjem trenutku” povukao iz pregovora o izborima krajem godine. Borbe su počele ubrzo nakon toga. Ne, takvi razgovori se zapravo nikada nisu ni dogodili, odgovorio je Bašaga. Optužio je svog protivnika da se „uhvatio za vlast”.
Nedavni sukobi dio su „beskrajne priče”, piše na Tviteru njemački stručnjak za Libiju Volfram Laher iz Njemačke fondacije za nauku i politiku. On takođe ukazuje na krhkost libijskih saveza. Igrači koji se danas okupe mogli bi sutra ponovo da se bore za novac i uticaj.
Prema viđenju Tareka Megerisija, stručnjaka za Libiju u istraživačkom centru Evropskog savjeta za spoljne odnose, i Dbaiba i Bašaga su prokockali svoj legitimitet. I jedni i drugi su, ukazao je na Tviteru, odavno prestali da služe interesima zemlje, I drže se samo sopstvenih.
Čuvajte se daljeg nasilja
Tomas Folk, stručnjak za Libiju u Fondaciji Konrad Adenauer, kaže da postoji realan rizik da će nedavni sukobi dovesti do stalnog nasilja. On ukazuje na tekuće pokušaje posredovanja Ujedinjenih nacija i Egipta. „Ako ne uspiju, moglo bi doći do nove spirale nasilja“, rekao je Folk za DW.
Libijski politički analitičar Abdulah al-Kabir, koji živi u Londonu, strahuje da bi nasilje moglo da razbije libijsku državu. U stvari, Libija je već podijeljena država, rekao je politikolog za DW.
Rusija bi mogla imati koristi
Ako bi Libija nastavila da se raspada, svijet bi imao posla sa dvije politike čiji su se lideri već pokazali nesposobnim za kompromis i konstruktivnu saradnju. Malo je vjerovatno da bi mogli da uspostave radne strukture. Ali, čak i bez daljeg razbijanja teritorije, ponovno izbijanje nasilja će vjerovatno imati ozbiljne međunarodne posljedice. Evropa bi se suočila sa još većim pritiskom neregulisanih migracija. Libija bi takođe mogla da ispadne iz priče kao snabdijevač energentima koji su hitno potrebni Evropi.
Osim toga, Libija bi mogla biti još više pogođena nestabilnošću koja godinama karakteriše zonu Sahela. Ovo važi tim prije što Rusija tamo proširuje svoje prisustvo nakon povlačenja zapadnih trupa iz Malija, kaže Tomas Folk. „Rusija želi da stvori nestabilnost i nemire u direktnom susjedstvu Evrope kako bi Evropljani morali da se nose sa novim žarištima u njihovoj neposrednoj blizini.” Istovremeno, Rusija pokušava da stekne uticaj u cijelom regionu Sahela. „Libija očigledno igra ključnu ulogu kao kapija Evrope.”
Evropska meka sila
Trenutna uloga Evropske unije je utoliko više razočaravajuća, kaže stručnjak za Libiju Folk. Njen uticaj je veoma ograničen: „EU se oslanja na pristup meke sile, jer se to barem ogleda u razvojnoj saradnji. Ali, kada je riječ o čvrstoj sili, EU nažalost nema uočljivu funkciju nigdje u sjevernoj Africi.“ Libijski analitičar Abdulah al-Kabir slaže se da je potreban odlučniji međunarodni pritisak da se nasilje u Libiji drži pod kontrolom.
Realnost je naravno drugačija. Rusija, SAD, Turska, Francuska, Italija, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati: Ne nedostaje aktera koji žele da se bave političkim i ekonomskim poslovima u Libiji, sarađuju sa različitim vladarima, a ponekad i podržavaju oružane snage na licu mjesta. Ali, spoljni akteri takođe prvenstveno ostvaruju sopstvene interese i u nekim slučajevima su isto tako jasno u konkurenciji jedni s drugima kao i sa dominantnim političkim snagama u samoj Libiji.