Na majstore se čeka mjesecima, police u trgovinama su prazne, deseci restorana zatvoreni. Mnogi Nijemci prvi put se suočavaju s time, barem oni iz Zapadne Njemačke. Je li trenutačno gore živjeti u Njemačkoj nego u socijalističkom DDR-u (Istočnoj Njemačkoj), pitaju se njemački mediji, prenosi Tportal.
U studenom 1976. godine istočnonjemačka televizija izvijestila je da se ‘samo’ 76 posto svih popravaka motornih vozila može obaviti unutar razumnog roka. Donedavno je bilo nezamislivo puno čekati na popravak auta jer dug niz godina nije bilo nestašice materijala u automobilskoj industriji. Sada pak 74 posto tvrtki u ovoj industriji navodi to kao jedan od glavnih problema u poslovanju, navodi Tagesschau.
I dok se globalna financijska kriza najviše odrazila na banke, sadašnja kriza generirala je probleme kojih desetljećima nije bilo, barem ne na Zapadu.
Tvrtke traže načine na koje izaći na kraj s nestašicom, plasirati proizvode na tržište unatoč tome te kako uopće doći do potrebnih materijala. Ova nestašica na sebi svojstven način u društvo uvodi i osjećaj jednakosti jer pogađa i siromašnije i bogate.
No ‘ujedinjeni i zadovoljni u nestašici’ ne može biti parola tržišne ekonomije. Stoga tvrtke optimiziraju svoje troškove i paze i na najmanji detalj, a oni koji su imali jednog dobavljača sada imaju nekoliko njih.
No nije problem samo manjak materijala. Tu je i manjak radne snage koji zadaje glavobolju poslodavcima, a onda i klijentima.
Hotel i restoran s dugogodišnjom tradicijom Rössle u Weinstadtu blizu Stuttgarta također osjeća posljedice. Šefica hotela Beate Linsemaier ističe za Tagesschau da je velik broj otvorenih radnih mjesta koja nikako ne može popuniti, zbog čega će ovog ljeta prvi put u svojoj povijesti hotel biti zatvoren dva tjedna.
Gostionica u sklopu hotela je pak zatvorena nedjeljom navečer, jer goste nema tko poslužiti.
Manjak radnika znači da će se i poslodavci ubuduće morati više potruditi da bi privukli potencijalne radnike. To podrazumijeva veće plaće, ali i proporcionalno tome veće cijene proizvoda i usluga. ‘Nudim 60.000 eura godišnje za nekoga tko bi radio u službi za korisnike, ali se nitko ne javlja ni za tu plaću’, kazao je šef obrta Baumstark Haustechnik u Wiesbadenu. Dodaje da se puno toga nije promijenilo ni nakon što su uveli četverodnevni radni tjedan.
A vrijeme čekanja na majstora je sve dulje i dulje. Pa tako sada na njega u prosjeku čekate gotovo tri mjeseca. Još je gore ako primjerice želite pokriti krov kuće – na građevince se čeka i po 16 tjedana.