Julian Assange zatočen je u zatvoru visoke sigurnosti Belmarsh u
Londonu od 2019. Viktorijanska zgrada jedan je od najstrožih zatvora u
Velikoj Britaniji.
Pedeset mjeseci koje je osnivač Wikileaksa
morao odslužiti zbog kršenja ranijih uvjeta zatvora odavno je prošlo. Od
tada je Assange bio u nekoj vrsti pritvora čekajući deportaciju pod
izuzetno teškim uvjetima.
Sad postoji još samo jedna, posljednja prilika za novu žalbu na prethodne sudske odluke o izručenjukoje
je u junu/lipnju potpisala ministrica unutarnjih poslova Priti Patel –
pred Vrhovnim sudom u Londonu. Ova presuda očekuje se sljedeći mjesec.
Ukoliko se i tamo potvrde ranije odluke, počinje teći rok od četiri
tjedna do prisilnog prijevoza u SAD.
Zabrinutost za Assangeovo zdravlje
Assangeova
supruga Stella boji se najgoreg ako suci njezinom suprugu ne omoguće
daljnje žalbe. “Julianov život ovisi o pobjedi protiv ovog izručenja.
Julian je klinički depresivan. Ako bude izručen i stavljen u samicu, što
SAD ne isključuju kao opciju, bojim se da će počiniti samoubojstvo”,
rekla je Stella Assange za DW.
Australski dio obitelji, otac John
Shipton i brat Gabriel, također su vrlo zabrinuti. “Zdravlje mu se
pogoršava”, rekao je brat prošli tjedan za Sky Australia. “On je u
opasnoj situaciji i ona se stalno pogoršava. Stvarno je potresno vidjeti
ovog nježnog genija u zatvoru visoke sigurnosti uz najnasilnije
kriminalce.”
Obitelj je apelirala na novog australskog premijera Anthonyja
Albanesea da pomogne u spašavanju svog sunarodnjaka Juliana Assangea.
Tokom predizborne kampanje on je govorio “što je dosta, dosta je”, jasno
dajući do znanja da progon osnivača Wikileaksa mora prestati.
Ipak,
ništa se nije promijenilo otkako je Albanese preuzeo dužnost, žale se
otac i brat. Do sada nisu uspjeli ni dobiti termin kod premijera.
Albanese je u nedavnoj izjavi za javnost istaknuo da se takvi pregovori
moraju voditi diplomatski, iza kulisa.
Kontroverzno izručenje
Prema
riječima odvjetnice i supruge Stelle Assange, Vrhovni sud bi sada
trebao dopustiti daljnje žalbe na svoju raniju odluku. No, glavno
pitanje bilo je formalno tumačenje sporazuma o izručenju između Velike
Britanije i SAD-a.
U prvostupanjskoj presudi je okružni sudac između ostalog u obzir uzeo i zdravstveno stanje zatvorenika te donio odluku protiv izručenja. No viši suci te razloge nisu smatrali odlučujućima.
I
ostali aspekti su izostavljeni iz razmatranja, usprkos naporima
Assangeovih advokata. Primjerice, pitanje ne bi li Assangeovo pravo na
slobodu izražavanja i zaštitu novinarskog rada trebalo spriječiti
izručenje. Ili: ne kriju li se iza zahtijeva SAD-a za izručenjem u
stvari politički razlozi.
“Kada iscrpimo pravne mogućnosti u Velikoj Britaniji, još uvijek se
možemo žaliti Europskom sudu za ljudska prava”, kaže Stella Assange. No
hoće li britanski suci htjeti pričekati njihovu presudu trenutno je vrlo
neizvjesno.
Britanska se vlada, naime, protivi Europskoj
konvenciji o ljudskim pravima. Tako je na primjer nacrtom zakona o
izbjeglicama, predstavljenim krajem prošlog mjeseca planirano
reduciranje prava i zaštita izbjeglica. Predviđeno je i da se za
obavljanje procedure o dodjeli azila u Velikoj Britaniji, migranti šalju
u Ruandu da bi tamo podnijeli zahtjev za azil. Ako u septembru/rujnu na
čelo Konzervativne stranke dođe tvrdolinijašica Liz Truss i onda
preuzme i premijersku funkciju, Assange će imati malo nade za neku
političku intervenciju.
Posjet zatvoru s djecom
Jednom
tjedno Stelli Assange i njihovim sinovima dopušteno je posjetiti njenog
supruga u Belmarshu na sat vremena. Dječaci od tri i pet godina oca
poznaju samo kao zatvorenika.
Posjeti su za obitelj uvijek
povezani s prevladavanjem brojnih prepreka: “Policajci im gledaju u
usta, iza ušiju, u kosu, pod noge. Njuškaju ih policijski psi i oni
znaju da je to mjesto otkuda njihov otac ne može izaći”, kaže Stella
Assange o redovitim pretragama svoje djece.
Na kraju, međutim, ovo nije samo borba za života njenog supruga, već i za slobode medija
u Europi, naglašava Stella Assange: “Je li dopušteno stranoj sili
intervenirati u Europi i određivati što mediji smiju objaviti? Zamislite
što bi bilo kada bi Kina učinila isto i sudski gonila novinara u
Njemačkoj zbog razotkrivanja kineskih zločina”.