„U Bugarskoj mi svakog mjeseca ostane oko 300 eura više nego u Njemačkoj”, kaže Kristina Borisova. Početkom 2025. četrdesetjednogodišnja se Bugarka vratila u svoju domovinu nakon osam godina provedenih u Njemačkoj. Danas Kristina živi u Pomorju, malom gradu na obali Crnog mora makar i dalje radi za svog njemačkog poslodavca kao referentica u energetskom sektoru. Njezina tvrtka, koja ima sjedište u Geri, isplaćuje joj istu njemačku plaću iako radi iz Bugarske.
Zbog nižih poreza i manjih doprinosa u Bugarskoj, Kristini ostane u novčaniku bitno više od plaće. Budući da u Pomorju ne plaća najam nego živi u kući svojih roditelja, nakon svih troškova na kraju mjeseca ima znatno više novca: ukupno nešto više od 700 eura. A to je mnogo, osobito u zemlji u kojoj je prosječna plaća prošle godine iznosila oko 1300 eura.
Kristina je svom poslodavcu vrlo zahvalna što je pristao na ovaj oblik „rada na daljinu”. „Financijska korist je velika. Ali najbolje od svega je to što sam blizu svoje obitelji”, kaže ona.
Tu je i obitelj i stan…
I Radimir Bitsov se nakon osam godina u Berlinu vratio u domovinu. Danas živi u bugarskoj prijestolnici Sofiji i nastavlja raditi za svoju njemačku firmu, malo poduzeće iz IT sektora. Preselio se usred pandemije uzrokovane koronavirusom.
„Tada nam se rodilo dijete. Bilo je jako teško pronaći veći stan u Berlinu. A htjeli smo biti blizu naše obitelji”, priča tridesetosmogodišnji IT stručnjak. To što mu od njemačke plaće u Bugarskoj ostaje znatno više nego u Njemačkoj, ugodna je dodatna prednost. „Radi se ipak o oko 20 posto”, kaže Radimir.
„Posljednjih godina primjećujem novi trend: sve više mladih i dobro obrazovanih Bugara napušta Njemačku i radi na daljinu iz Bugarske”, kaže pravnik Konstantin Ruskov za DW.
Njegov odvjetnički ured pomaže njemačkim poslodavcima čiji se bugarski zaposlenici sele u domovinu. „Dok smo na početku pandemije COVID‑19 imali pet takvih klijenata, danas ih je najmanje osamdeset. Neke tvrtke u Bugarskoj imaju samo jednog zaposlenika, druge dvadeset”, sažima Ruskov.
Bugari se vraćaju
Ne postoje službene statistike koje bi precizno bilježile broj ovih povratnika u radu “na daljinu”. No podaci njemačkog Zavoda za statistiku za 2024. upućuju na mali zaokret: prvi put nakon dugo vremena iz Njemačke je odselilo više Bugara nego što ih se doselilo. Negativni migracijski saldo iznosio je oko 11.000 osoba prema 432.000 Bugara koliko ih živi u Njemačkoj.
Podaci Nacionalnog statističkog instituta Republike Bugarske također pokazuju da se od 2022. sve više Bugara vraća kući. Godine 2024. iz zemlje je odselilo oko 9000 ljudi, dok se u istom razdoblju vratilo preko od 18.000 dvostruko više.
Nakon deset godina u Münchenu se i Silvi Bojadžijeva vratila u Bugarsku. Danas tridesetčetverogodišnja ekonomistica živi u Sofiji i dalje radi za svog njemačkog poslodavca. U Bugarsku se željela vratiti ponajprije zbog planiranja obitelji. Osim toga: „Velika je prednost u Bugarskoj imati zapadnu plaću”, kaže Silvi za DW.
Oglas
Konkretan interes i njemačkog poslodavca
Pravnik Ruskov potvrđuje: „Razlozi za povratak u Bugarsku vrlo su različiti, ali za nemali dio mladih i visoko obrazovanih Bugara koji se odluče na taj korak glavni su motivi financijski.” Navodi primjer tridesetogodišnjeg klijenta koji je u Münchenu imao bruto plaću od 8000 eura. „Nakon poreza i doprinosa u poreznom razredu visokih primanja bi mu ostalo oko 4500 eura neto. Od toga je još morao platiti stan – stanarine su u Münchenu strahovito porasle posljednjih godina. U Bugarskoj mu od istih 8000 eura bruto danas ostane oko 6000 eura neto.”
Pravnik ističe da preseljenje zaposlenika donosi korist i njemačkim poduzećima: za svoje radnike u Bugarskoj imaju niže doprinose jer su oni osigurani u bugarskom sustavu. „Nadalje, tim njemačkim tvrtkama ne nastaju nikakvi investicijski troškovi jer one nisu poslovno registrirane u Bugarskoj. Registrirani su samo njihovi zaposlenici”, objašnjava Ruskov.
Tvrdi kako su u okviru Europske unije ovakvi su radni odnosi odlično regulirani: „Registracija je jednostavna i jeftina. U Njemačkoj se doduše moraju izdati neki dokumenti, što može potrajati nekoliko tjedana, ali u Bugarskoj sve ide vrlo brzo.”
Prema Ruskovu mišljenju, glavni je motiv njemačkih tvrtki da odobre svojim zaposlenicima preseljenje u domovinu to da ih zadrže. To je osobito važno zbog nedostatka stručnih radnika u Njemačkoj.
Ipak opet otići?
Kristina, Radimir i Silvi ipak napominju da je vrijednost njihovih njemačkih plaća posljednjih godina malo pala. Cijene u Bugarskoj, osobito u Sofiji, znatno su porasle – to mnogo prije pristupanja zoni eura.
„Neke su stvari, poput odjeće i hrane, danas ovdje čak skuplje nego u Njemačkoj”, žali se Kristina. Sva trojica povratnika ističu i da im u Bugarskoj nedostaju njemačka uređenost, čistoća i dobra zdravstvena skrb.
Hoće li se ikada ponovno preseliti u Njemačku? Kristina želi zauvijek ostati u Bugarskoj. Radimir, međutim, može zamisliti da ponovno ode primjerice ako bi se pogoršala politička situacija u Bugarskoj.
Ni Silvi ne isključuje mogućnost ponovnog odlaska. Zabrinuta je zbog političkih prilika u zemlji. U prosincu su prosvjedi srušili vladu. Neposredni povod bile su planirane porezne izmjene u prijedlogu proračuna za 2026. Ekonomistica je uvjerena: „Ako bi se povećali porezi i doprinosi, a istodobno ne bi došlo do boljih usluga i infrastrukture, to bi dovelo do znatnog pada kvalitete života.”
U tom bi slučaju Silvi mogla zamisliti ponovno iseljavanje –„ali tek kada mi djeca budu malo starija. A ovaj put bih se radije preselila u Švicarsku ili Dansku, gdje su javne usluge te zdravstveni i obrazovni sustav još bolji nego u Njemačkoj.”
Pravnik Ruskov također s nelagodom promatra politička zbivanja u Bugarskoj. Od 2020. ondje je održano čak sedam parlamentarnih izbora. Ako se situacija ne popravi, zemlja bi mogla vrlo brzo ponovno izgubiti svoje visoko kvalificirane povratnike.