Ako britanska vojska bude morala ići na Istok, dolazit će preko luke Emden ili Bremerhaven, a odatle se usmjeravati dalje. Putem moraju natočiti gorivo, vojnici se trebaju odmoriti, jesti i potencijalno primiti liječničku pomoć. Njemačka će biti logističko središte za cijeli NATO.’
Svaki stanovnik nekadašnje Zapadne Njemačke znao je što treba učiniti u slučaju rata. General-pukovnik Gerald Funke (61) sada pokušava osmisliti sličnu strategiju za eru kibernetičkih napada i dronova. Ovo je mogući scenarij: Rusija pokreće sveobuhvatnu invaziju protiv NATO-a, a Bundeswehr se već u prvim satima nalazi u središtu zbivanja. Mehanizirana pješačka brigada od 4.800 vojnika djeluje iz baze u Litvi, dok se dodatnih 15.000 vojnika za brzi odgovor prebacuje na bojište u roku od nekoliko dana.
U narednim sedmicama deseci tisuća savezničkih vojnika stižu u njemačke sjevernomorske luke, odakle se cestovnim i željezničkim pravcima prevoze prema istoku. Te rute mogu biti meta ruske sabotaže, kibernetičkih napada ili dalekometnih projektila. Ubrzo na liječenje svakodnevno stižu stotine ranjenika, preplavljujući njemačke bolnice u razmjerima kakvi su viđeni u najtežim danima pandemije koronavirusa.
Ovo je najgori scenarij za general-pukovnika Geralda Funkea, načelnika Zapovjedništva za logistiku njemačkih oružanih snaga, koji se u naredne dvije do tri godine mora pripremiti upravo za takvu mogućnost. „U Afganistanu sam imao velik, ali prihvatljiv broj ranjenih. Sada moram planirati tisuću ranjenika dnevno. Što se dublje ulazi u planiranje, scenarij postaje složeniji i teže zamisliv“, rekao je, piše Times.
Njemačka u srcu rata
Sa 55.000 vojnika na raspolaganju – snagom većom od većine europskih vojski – Funke mora organizirati logistički sustav sposoban podržati ratne operacije iza prvih crta bojišnice. To uključuje evakuaciju i liječenje ranjenih, oslanjanje na resurse privatnog sektora te kontinuiranu opskrbu bojišta ljudstvom i materijalom.
Njegov ključni zadatak je osigurati da logistika u središtu europskog NATO-a funkcionira i u uvjetima rastućeg broja žrtava, nestanaka struje, poremećaja željezničkog prometa i hibridnih napada.
„Najviše me brine hibridna prijetnja: sabotaže, aktiviranje ‘spavača’, ciljani napadi. Dalekometne rakete su ozbiljna prijetnja, ali hibridni aspekt smatram izuzetno opasnim“, upozorio je Funke.
Buđenje hladnoratovske „mišićne memorije“
Funke je vojnu karijeru započeo 1983. godine, u vrijeme vrhunca hladnoratovskih nuklearnih napetosti. Tada je linija fronta prolazila kroz Njemačku, dok je danas pomaknuta oko 1.600 kilometara istočno, prema granicama Poljske, baltičkih država i Finske.
Unatoč tehnološkim promjenama – dronovima, kibernetičkom oružju i elektroničkom ratovanju – NATO i Njemačka ponovo aktiviraju obrasce iz doba Hladnog rata, posebno u smislu uključivanja civilnih vlasti i privatnog sektora.
„Bez civilne podrške unutar koncepta cjelovite obrane ne bismo bili sposobni za obranu“, naglašava Funke.
Zapadna Njemačka je do 1990. imala obvezni vojni rok, pola milijuna vojnika i detaljne planove mobilizacije. „Svatko je znao svoju točnu poziciju – do konkretnog sela i dijela šume“, prisjeća se.
Njemačka kao logističko čvorište
Njegovo zapovjedništvo sada razvija modernu verziju sustava iz hladnoratovskog razdoblja za rekviriranje kamiona, vagona, hrane i osoblja.
„Ako britanska vojska bude prolazila kroz Njemačku, dolazit će preko Emdena ili Bremerhavena. Trebat će gorivo, odmor, prehranu i medicinsku pomoć. U velikoj mjeri oslanjat ćemo se na civilne tvrtke, s kojima već sklapamo ugovore“, objašnjava Funke.
Nekada je Deutsche Bahn imala obvezu u roku tri dana osigurati vlakove za vojsku, a lokalni vojni uredi vodili su popise kamiona i prijevoznika. Taj je sustav zapušten nakon 1990., ali se sada ponovno uspostavlja.
Zdravstveni sustav pod pritiskom
Poseban izazov predstavlja liječenje ranjenika. Bundeswehr raspolaže s pet vojnih bolnica i oko 1.800 kreveta, što bi u ratnom scenariju brzo bilo nedovoljno. Civilne bolnice podijeljene su u četiri regionalna sektora koji se u kriznim situacijama mogu prenamijeniti za ratne ranjenike.
Većina civilnih liječnika nema iskustva s teškim ranama od eksplozija i vatrenog oružja, što dodatno opterećuje sustav.
Pravni i politički izazovi
Određene mjere moguće je aktivirati tek ako dvije trećine zastupnika Bundestaga glasaju za proglašenje kriznog ili obrambenog stanja. U parlamentu s jakim ekstremnim političkim opcijama to nije jednostavno.
Funke upozorava da je stroga podjela između mira i rata zastarjela, ali ističe da zakon ipak omogućava brzo djelovanje, uključujući i retroaktivna odobrenja u slučaju neposredne prijetnje.
Učenje kroz vježbe
Velike vojne vježbe postaju sve češće, no problemi u koordinaciji i dalje postoje. Na jednoj vježbi u Bavarskoj policajac je pucao na vojnika misleći da je riječ o sumnjivoj osobi. Incident je pokazao slabosti u komunikaciji između civilnih i vojnih struktura.
„Planovi ne smiju biti kruti. Moramo znati improvizirati. Nitko nam neće dati predah da se reorganiziramo“, zaključuje Funke.