Na vojnom poligonu blizu Wrocława obični Poljaci stoje u redu, čekaju da dobiju oružje i nauče pucati. “Kad je metak umetnut, oružje je spremno za pucanje”, viče instruktor, poljski vojnik, s licem premazanim maskirnim bojama.
Mladi i stari, muškarci i žene, roditelji i djeca – svi su došli zbog istog razloga: naučiti kako preživjeti oružani napad. Program pod nazivom “Vježbaj s vojskom”, koji se održava subotom ujutro, osim gađanja na streljani uključuje i obuku u borbi prsa o prsa, prvu pomoć te upute kako staviti gas masku.
“Vrijeme u kojem živimo opasno je i moramo biti spremni”, rekao je kapetan Adam Sielicki, koordinator programa. “Imamo vojnu prijetnju iz Rusije i pripremamo se za to.”
Kapetan Sielicki kaže da je interes za program ogroman i da vlada planira proširiti obuku tako da svaki punoljetni muškarac u zemlji prođe kroz trening. Poljska, koja graniči i s Rusijom i s Ukrajinom, planira ove godine potrošiti gotovo 5% BDP-a na oddbranu, što je najviše među članicama NATO-a.
Prošle sedmice poljski premijer Donald Tusk izjavio je da Poljska želi izgraditi “najjaču vojsku u regiji”. Varšava već neko vrijeme intenzivno kupuje vojne avione, brodove, artiljerijske sisteme i rakete iz SAD-a, Švedske i Južne Koreje.
“Ne možemo se uzdati u druge”
Jedan od učesnika subotnjeg programa u Wrocławu, Dariusz, kaže da bi bio “prvi koji bi se prijavio” u slučaju napada na Poljsku. “Istorija nas je naučila da se moramo osloniti na sebe. Ne možemo se uzdati u druge. Danas savezi postoje, sutra su raskinuti.” Dok skida gas masku, Bartek kaže da vjeruje kako će većina Poljaka “uzeti oružje u ruke” ako ih neko napadne, “i biti spremni braniti zemlju”.
Agata je došla s prijateljicom. Kaže da ju je izbor Donalda Trampa dodatno zabrinuo. “On želi povući Ameriku iz Evrope. Zbog toga se osjećamo još nesigurnije. Ako nismo spremni, a Rusija nas napadne, jednostavno ćemo postati njihovi zarobljenici.”
Izjave Donalda Trampa i članova njegove administracije izazvale su veliku zabrinutost kod poljskih zvaničnika. Tokom posjeta Varšavi u februaru, američki ministar obrane Pete Hegseth poručio je da Evropa ne smije uzimati zdravo za gotovo prisutnost američkih vojnika jer “ona neće trajati vječno”.
SAD trenutno ima oko 10.000 vojnika stacioniranih u Poljskoj, ali prošlog mjeseca Washington je najavio povlačenje s ključne vojne baze u gradu Rzeszówu, na istoku zemlje. Zvaničnici tvrde da će vojnici ostati unutar Poljske, ali ova odluka dodatno je povećala nesigurnost. Trampova naklonost ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i oštar ton prema ukrajinskom predsjedniku Volodimiru Zelenskom samo su dodatno pojačali zabrinutost.
“Mi ćemo biti prvi na udaru”
Poljska uskoro potpisuje odbrambeni sporazum s Francuskom, a u pripremi je i dogovor s Velikom Britanijom – što pokazuje da Varšava sve više traži saveznike izvan tradicionalno bliskih veza sa SAD-om. Usto se sve više govori o mogućnosti da Poljska bude uključena pod tzv. “nuklearni kišobran” francuske vojske.
“Mislim da nas je Tramp definitivno natjerao da kreativnije promišljamo o svojoj bezbjednosti”, rekao je Tomasz Szatkowski, stalni predstavnik Poljske pri NATO-u i savjetnik predsjednika za odbranu. “SAD ne može priuštiti da izgubi Poljsku jer bi to bio znak… da se na njih ne može osloniti. Ali moramo razmišljati o drugim opcijama i razvijati vlastite sposobnosti.”
“Ako Rusi nastave s agresivnim namjerama prema Evropi, mi ćemo biti prvi na udaru – čuvari na vratima”, rekao je Szatkowski. Dodaje da je razlog brzog vojnog jačanja Poljske “prije svega geopolitička situacija, ali i lekcije iz istorije”.
U državnom domu za starije osobe u Varšavi, 98-godišnja Wanda Traczyk-Stawska prisjeća se posljednje ruske invazije – 1939. godine, kad su Staljin i Hitler podijelili Poljsku između Sovjetskog Saveza i nacističke Njemačke.
Ukorijenjen strah od Rusa
“Tad sam imala dvanaest godina. Sjećam se da je mog oca bilo jako strah [Rusa]”, kaže Wanda. “Znali smo da su nas napali, iskoristili su to što su Nijemci već napali s druge strane.”
Na polici stoji fotografija Wande kao borkinje, s mitraljezom u ruci tokom Varšavskog ustanka 1944. godine, kad su pripadnici poljskog otpora pokušali izbaciti Nijemce iz razrušenog grada. Međutim nakon povlačenja Nijemaca, Sovjeti su u zemlji instalirali proruski režim koji je vladao sve do 1989.
Danas poljske oružane snage broje oko 216.000 vojnika i vojnikinja. Vlada planira povećati broj na 500.000, uključujući pričuvu – čime bi Poljska imala drugu najveću vojsku u NATO-u, odmah iza SAD-a.
Na pitanje je li dobro da Poljska toliko ulaže u vojsku, Wanda odgovara bez razmišljanja: “Naravno da jest. Rusija ima tu agresiju upisanu u istoriju. Ne mislim na narod, nego na vlast. Bolje je biti dobro naoružan nego čekati da se nešto dogodi. Ja sam vojnik i znam – oružje je najvažnije.”
Osamdeset godina nakon kraja Drugoga svjetskog rata, Poljaci opet s nelagodom gledaju prema istoku. U jednom skladištu na jugu zemlje, zbog sve veće potražnje, jedna kompanija izradila je prototip skloništa za bombe.
Nisu svi spremni braniti zemlju
“Ta skloništa su prvenstveno za zaštitu od nuklearne eksplozije, ali i od oružanih napada”, objašnjava Janusz Janczy, direktor kompanije ShelterPro. Pokazuje metalni bunker s krevetima na sprat i sistemom za ventilaciju. “Ljudi ih grade jer jednostavno ne znaju što će biti sutra.”
Janusz kaže da je, otkad je Donald Tramp izabran, broj upita za skloništa eksplodirao. “Prije bih dobio nekoliko poziva mjesečno, sada ih je desetine sedmično”, kaže. “Ljude najviše plaši Rusija. Boje se da NATO možda neće doći u pomoć.”
Ali jesu li Poljaci stvarno spremni braniti svoju zemlju ako dođe do najgoreg? Nedavna anketa pokazala je da bi se samo 10,7% odraslih prijavilo u vojsku kao dobrovoljci u slučaju rata, dok bi trećina ljudi pobjegla.
Na sunčano popodne u Wrocławu pitali smo studente bi li branili Poljsku u slučaju napada. Većina kaže da ne bi. “Rat je blizu, ali ipak djeluje jako daleko”, kaže student medicine Marcel. “Ali da nas Rusija napadne, vjerojatno bih pobjegao.”
“Vjerojatno bih bio prvi koji bi pokušao pobjeći iz zemlje”, kaže student Szymon. “Iskreno, ne vidim ništa ovdje zbog čega bih umro.”