Djeca iz siromašnijih sredina vjerovatnije će iskusiti biološke nepovoljne faktore, poput ubrzanog starenja u poređenju sa svojim vršnjacima iz bogatijih porodica, pokazuje istraživanje.
Naučnici sa Imperial College London analizirali su podatke 1.160 djece uzrasta od šest do 11 godina iz različitih dijelova Evrope, a rezultati su objavljeni u časopisu “The Lancet”.
Djeca su ocijenjivana pomoću međunarodne skale porodičnog blagostanja, koja uključuje različite faktore – na primjer, da li dijete ima svoju sobu i koliko vozila porodica posjeduje, piše “Guardian”.
Djeca su podijeljena u tri grupe – visoko, srednje i nisko blagostanje – a uzorci krvi korišćeni su za mjerenje prosječne dužine tjelomjera u bijelim krvnim zrncima, dok je hormon stresa kortizol mjeren putem uzoraka urina.
Tjelomjeri su strukture unutar hromozoma koje igraju ključnu ulogu u ćelijskom starenju i očuvanju integriteta DNK; njihovo skraćivanje povezano je sa starenjem. Kako ljudi stare, tjelomjeri postaju kraći.
Prethodna istraživanja pokazala su vezu između dužine tjelomjera i hroničnih bolesti, kao i da akutni i hronični stres može dovesti do njihovog skraćenja.
Studija je pokazala da su djeca iz grupa sa visokim nivoom blagostanja imala u prosjeku tjelomjere duže za 5% u poređenju sa djecom iz grupa sa niskim blagostanjem.
Takođe, utvrđeno je da djevojčice imaju tjelomjere duže u prosjeku za 5,6% u poređenju sa dječacima, dok su djeca sa većim indeksom tjelesne mase (BMI) imala kraće tjelomjere – za 0,18% po svakom procentualnom povećanju masne mase.
Djeca iz grupa sa srednjim i visokim blagostanjem imala su nivoe kortizola između 15,2% i 22,8% niže u poređenju sa djecom iz grupe sa niskim blagostanjem.
Autori studije naglasili su da istraživanje ima određena ograničenja, među kojima je i činjenica da analizirana djeca nisu poticala iz porodica koje žive u apsolutnom siromaštvu.
Dodali su i da studiju ne treba tumačiti kao dokaz o povezanosti blagostanja i “kvaliteta” gena, već kao pokazatelj indirektnog uticaja okruženja na poznate markere starenja i dugoročnog zdravlja.
“Naši nalazi jasno pokazuju vezu između porodičnog blagostanja i poznatog markera ćelijskog starenja, pri čemu se obrasci koji mogu trajati cijeli život oblikuju već u prvih 10 godina života djeteta”, izjavio je dr Oliver Robinson sa Škole javnog zdravlja Imperial College-a i vodeći autor studije.
To znači, dodaje Robinson, da za pojedinu djecu njihovo ekonomsko porijeklo može predstavljati biološku prepreku u odnosu na vršnjake koji imaju bolje uslove od rođenja. “Ako to ne riješavamo, postavljamo ih na životni put gdje će vjerovatno imati lošije zdravlje i kraći život”, kaže Robinson.
Prema njegovim riječima, ovo istraživanje ukazuje da poticanje iz siromašnijeg okruženja uzrokuje dodatno biološko trošenje organizma.
“Za djecu iz grupe sa niskim blagostanjem to može biti ekvivalentno približno 10 godina starenja na ćelijskom nivou, u poređenju sa djecom iz bogatijih porodica”, dodaje Robinson.
Kendal Marston, sa iste škole i glavni autor studije, istakla je da znaju da hronična izloženost stresu izaziva biološko trošenje organizma, prenosi Nova.
Pojašnjava da je to već pokazano na životinjskim modelima, gdje su stresirane životinje imale kraće tjelomjere.
“Iako naša studija nije mogla direktno dokazati da je kortizol uzročni mehanizam, pokazala je vezu između blagostanja i dužine tjelomjera, za koju znamo da je kod odraslih povezana sa životnim vekom i zdravljem. Moguće je da djeca iz siromašnijih porodica doživljavaju veći psihosocijalni stres – na primjer, možda dijele sobu sa članovima porodice, ili nemaju resurse potrebne za školu, poput računara za domaće zadatke”, kaže Marstonova.