Konklave su zasjedanje kardinalskog zbora Rimokatoličke crkve s ciljem izbora novog rimskog biskupa, odnosno pape, i najstarija su metoda izbora čelnika neke institucije u svijetu.
Kad svi kardinali završe s glasanjem, brojači prvo provjeravaju je li broj listića jednak broju izbornika. Ako je to u redu, prelazi se na brojanje glasova. Prva dvojica brojača ime pročitaju šutke, a treći naglas i zatim listić probuši iglom kroz riječ “eligo” kako ne bi došlo do dvostrukog brojanja. Revizori sve kontroliraju.
Iskorišteni listići se spaljuju nakon jedinog glasanja prvog dana konklava i zatim nakon svaka dva završena kruga glasanja (prijepodnevnog i popodnevnog) idućih dana. No, bude li papa izabran listići se spaljuju odmah (kao u slučaju izbora Benedikta XVI. koji je izabran u prvom popodnevnom glasovanju drugog dana konklava).
Za tu prigodu u Sikstinsku kapelu se instalira posebna peć i dimnjak. Kako bi se javnost na Trgu svetog Petra i u svijetu izvijestila je li papa izabran, prigodom spaljivanja listića dodaju se posebne kemikalije koje dim čine crnim (ako nije postignuta dvotrećinska većina) ili bijelim (ako je papa izabran).
Kako se unatoč kemikalijama mnogo puta nije uspijevalo razaznati koje je boje dim (najčešće je ispao siv), Ivan Pavao II. odlučio je da izbor pape uz bijeli dim mora popratiti i zvonjava zvona bazilike svetog Petra.
“Da možete gledati što se događa unutra, nasmrt bi se dosađivali”
Ljudi često zamišljaju da je atmosfera u Sikstinskoj kapeli tokom izbora toliko napeta da bi se mogla rezati nožem, ali zapravo više nalikuje liturgiji nego političkoj konvenciji.
Pokojni austrijski kardinal Franz Koenig, koji je sudjelovao na trima konklavama, u jednom se intervjuu 2002. nasmijao na opasku da je ozračje na konklavama zacijelo naelektrizirano. “Vjerujte, da možete gledati što se događa unutra, nasmrt bi se dosađivali”, kazao je.