No, dok takvi čepovi imaju neko opravdanje jer se lako gube u okolišu i vrlo su čvrsti pa su jedan od najčešćih i najštetnijih morskih otpadaka, postoje problemi koji zaista usporavaju razvoj EU.
EU nije tako neslobodna kako se čini
Na samom početku ipak treba reći, kako to u Ekonomskom Labu navodi ekonomist Velimir Šonje, da se neke zemlje članice EU-a ubrajaju među najslobodnije ekonomije na svijetu, da SAD više nije najbolji primjer slobode i deregulacije, osobito ne u režiji Donalda Trumpa i Elona Muska, te da se na razini Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) već godinama promoviraju načela “pametne regulacije”, odnosno deregulacije koja uklanja prepreke razvoju, ali zadržava osnovne zaštitne mehanizme.
Poljska kao predvodnica deregulacije
U EU po tom pitanju sve snažniji pritisak dolazi i iz država članica. Tu se posebno istaknula Poljska na čelu s Donaldom Tuskom. To se, tvrdi Šonje, zbiva čak i u Hrvatskoj u sklopu procedura pristupanja OECD-u.
Ekonomski analitičar Damir Novotny optimistično gleda na budućnost Europe i smatra da većina kritika na njezin račun dolazi od njezinih političkih protivnika.
“Visoka razina regulacije doista je prisutna u EU. Suvremena praksa međutim pokazuje da ni potpuni izostanak regulatornih propisa ne može biti preduvjet za ubrzavanje ekonomskog razvitka i blagostanja. Upravo suprotno, jasna regulatorna pravila pretpostavka su za ekonomski uspjeh, kako to pokazuje veliko istraživanje koje su 2012. objavili nobelovci Daron Acemoglu i James Robinson u knjizi ‘Zašto nacije propadaju?’. Kada bi regulacija bila jedina prepreka rastu blagostanja, najrazvijenije zemlje bile bi one u kojima ne postoje regulatorna pravila, a tome nije tako”, kaže Novotny.
Problem GDPR-a
Ipak neke kritike stoje. Jedan od očitijih primjera je rigorozna Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR). Iako je osmišljen da zaštiti privatnost građana, u praksi je stvorio značajne administrativne barijere. Neke studije pokazale su da je usmjerio tvrtke prema manjim inovacijama umjesto prema velikim iskoracima.
Naime, svaka inovacija koja koristi osobne podatke (AI alati, zdravstvene tehnologije i sl.) mora zadovoljiti GDPR standarde. Što je inovacija radikalnija, to je teže i skuplje postići i dokazati usklađenost. Kod manjih inovacija u postojećim proizvodima usklađivanje je jednostavnije jer se nadograđuje ono što je već usklađeno.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Novotny kaže da je inzistiranje na zaštiti osobnih podataka, kakvo postoji u EU, prije svega političko pitanje povezano s razumijevanjem demokracije i osobnih sloboda.
“Tržišno orijentirani ekonomski sustavi temelje se na individualnim, a ne kolektivnim ekonomskim inicijativama, koje su u 19. i 20. stoljeću donijele globalni prosperitet nikada viđen u povijesti čovječanstva.
Ekonomski kolektivizam, iako je u drugoj polovici 20. stoljeća doživio potpuni krah, i dalje je prisutan u svijesti dijela građana EU, osobito u bivšim komunističkim zemljama. Pravila zaštite osobnih podataka upravo predstavljaju jednu od okosnica borbe protiv jačanja države u odnosu na pojedinca i širenju populističkog kolektivizma”, tumači Novotny.
Problem regulacije umjetne inteligencije
Umjetna inteligencija unijela je još jedan sloj kompleksnosti u ovu priču. EU je 2024. usvojila AI Act koji ide za time da ljudi koji koriste AI sustave ne budu izloženi diskriminaciji, manipulaciji, širenju lažnih informacija ili opasnim aplikacijama (npr. sustavi za prepoznavanje lica u javnosti).
Zakon bi također trebao osigurati da AI ne ugrozi temeljna prava, demokratske procese ili javnu sigurnost, primjerice kroz neetične algoritme.
Sarah Choudhary iz ICE Innovations, koja se bavi tehnološkim rješenjima pokretanim AI-jem, istaknula je da “jasna pravila mogu pomoći, no ako postanu previše restriktivna, istraživanja i razvoj sele negdje drugdje”.
U EU je u tom kontekstu posebno odjeknulo upozorenje Marija Draghija (dolje), bivšeg premijera Italije i guvernera Europske središnje banke, koji je 2024. istaknuo da EU već kaska u tehnološkoj utrci te da su “prekomjerne regulacije i sporost institucija među glavnim razlozima zaostatka”.
Novotny smatra da Draghi nije potpuno u pravu.
“Naime, EU je u nekim područjima primjene AI-ja napredniji od SAD-a i Kine. Preko 600 njemačkih startupova uspješno razvija primjenu umjetne inteligencije u različitim područjima. Primjerice, u kontekstu ubrzanog razvoja obrambene industrije, start-up Helsing GmbH iz Münchena postao je svjetski lider u primjeni AI-ja u borbenim dronovima i kroz nekoliko godina povećao svoju vrijednost na preko 200 milijardi eura”, dodaje.
Regulacije GMO-a
Jedan od problema EU je i to što su regulacije za GMO-e i biotehnologiju toliko stroge da je većina europskih istraživanja preseljena u SAD i Aziju. Novotny kaže da je regulacija GMO-a u EU također političko pitanje, povezano sa stavovima Katoličke crkve.
“Iako su istraživanja pokazala da GMO-i nisu štetni za zdravlje, otpor javnosti i političara EU je velik unatoč činjenici da su se prvi pokusi genetske modifikacije dogodili upravo u Europi”, tumači.
Klinička ispitivanja
Slično vrijedi i za klinička ispitivanja – dok su u SAD-u procedure brže i fleksibilnije, u EU su spore i skupe, što usporava razvoj novih lijekova.
Primjerice, u SAD-u je proces odobravanja kliničkih ispitivanja centraliziran kroz Agenciju za hranu i lijekove (FDA), što omogućuje brže donošenje odluka. U EU, iako postoji Europska agencija za lijekove (EMA), odobrenja se u praksi često moraju ishoditi i od nacionalnih tijela svake članice.
Međutim, Novotny ističe da je europska farmaceutska industrija ipak najrazvijenija na svijetu.
“Najvažnije farmaceutske inovacije, među kojima i najuspješnije cjepivo protiv kovida, nastali su u Europi. U pogledu kliničkih ispitivanja novih lijekova, EU je ipak konzervativnija od SAD pa tu postoji prostor za liberalizaciju”, kaže Novotny.
“EU je odustala od mnogih radikalnih ideja zelenih”
Europska Zelena tranzicija kroz Green Deal i sustave trgovanja emisijama CO₂ također postavlja visoke ciljeve, no na sličan način stvara opterećenja za industriju. Ipak, kako navodi Ekonomski Lab, EU je nedavno donijela neke važne mjere deregulacije.
Primjerice, Omnibus paket iz 2025., namijenjen je smanjenju regulatornog troška vezanog uz okolišno izvještavanje, uz očekivana rasterećenja oko 6 milijardi eura i poticaj investicijama u visini oko 50 milijardi.
“Stop‑the‑clock” direktiva iz travnja 2025. omogućuje odgodu primjene zahtjeva iz nekih zelenih direktiva te predviđa podizanje pragova za njihovu primjenu. Npr. firme s manje od 1.000 zaposlenih ili prihodom ispod 50 milijuna eura bit će izuzete iz primjene, dok će se pravila za veće subjekte pojednostaviti.
EU je također ublažila ciljeve smanjenja emisija CO₂ za nova vozila, produživši rokove za njihovo ostvarenje.
Novotny kaže da su zbog velikih društvenih promjena u 1980-ima iz kojih su nastali zeleni politički pokreti, te činjenice da su brojni europski političari razvili svoje stavove u tom razdoblju, zelene politike postale sastavni dio javnih politika koje promiču narodnjačke stranke političkog centra.
“No, Zelena tranzicija EU je, po svemu sudeći, odustala od mnogih radikalnih ideja te je ušla u svoju realističnu fazu”, ističe Novotny.
Poduzetništvo u EU nije ni blizu dinamično kao u SAD-u
Jedan od problema Europe je i manjak dinamičnosti u poduzetništvu. Otvaranje i zatvaranje tvrtki u Europi traje višestruko dulje nego u SAD-u, što smanjuje sklonost riziku i guši startup scenu.
Novotny kaže da je poduzetništvo u EU uistinu manje dinamično nego u SAD-u.
“Europski ekonomski sustavi su značajno više pod utjecajem anti-poduzetničkih ideja koje se mogu vidjeti kod dijela političkih stranaka. Sindikalni pokreti, koji su u pravilu suprotstavljeni poduzetnicima također su izuzetno utjecajni u Europi. Ogroman privatni kapital europskih građana je, za razliku od građana SAD-a, usmjeren prema bankama i nije sklon rizicima.
U cilju dinamiziranja poduzetničkog sektora u EU bilo bi potrebno razviti novi društveni dogovor koji bi uspostavio novu ravnotežu između potrebe visoke sigurnosti financijske imovine građana i potrebe za kapitalom u poduzetničkom sektoru koji nosi određenu razinu rizika”, tumači.
Kulturne barijere
No, problem nije samo u regulaciji i birokraciji. Kulturne barijere, u kojima se više cijeni stabilnost nego poduzetnički rizik, također igraju značajnu ulogu. To posebno vrijedi na katoličkom jugu Europe, no događa se čak i u Švedskoj koja je poznata po otvorenom tržištu.
Naime, iako Stockholm i okolica imaju snažnu startup scenu s tvrtkama poput Spotifya ili Klarne, istraživanja su pokazala da šira poslovna zajednica i dalje snažno favorizira stabilnost, a investitori pokazuju manju sklonost riziku nego u SAD-u, gdje se propast tvrtke često shvaća kao iskustvo, a ne stigma.
Novotny podsjeća da su se s razvojem kapitalizma u Europi u 18. stoljeću razvile i anti-kapitalističke, marksističke ideje i sustavi.
“Zbog nesposobnost tih sustava da stvaraju nove vrijednosti kojom bi se zadovoljile rastuće potrebe građana, marksistički koncepti organiziranja ekonomije doživjeli su kolaps. Povratak u kapitalizam rezultirao je relativno velikim brojem tranzicijskih gubitnika pa je veliki dio opće javnosti u Europi protivnik kapitalizma i poduzetništva, što nije slučaj u SAD-u, pa čak ni u Kini u kojoj sindikati ne postoje”, tumači Novotny.
Ekonomija u EU ne prati vrhunsku znanost
Još jedan problem u EU je nedovoljna povezanost znanstvenih institucija i gospodarstva. Dok u SAD-u sveučilišta i industrija tijesno surađuju, u EU transfer znanja ide sporo.
To dovodi do paradoksa u kojem europski znanstvenici stvaraju vrhunska istraživanja, ali se njihova komercijalizacija i primjena često događaju drugdje.
Novotny kaže da Europa još uvijek nije uspostavila razvojni model koji bi pogodovao širenju znanja. “Međutim, uspjela je pratiti SAD u razvoju kreativnih djelatnosti, dakle ekonomskih djelatnosti koje se temelje na snazi ljudskog uma i talenta”, zaključuje Novotny.