Palijativna sestra sa dugogodišnjim iskustvom podijelila je zapažanja o procesu umiranja koja mogu promijeniti način na koji posmatramo posljednje trenutke života.
Njena iskustva pokazuju da smrt nije uvijek onakva kakvom je zamišljamo često je tiha, nježna i puna značenja.
Disanje se mijenja, ali ne znači da osoba pati
Jedna od najčešćih pojava pred kraj života jeste promijena u disanju. Iako može zvučati neprijatno, to ne znači da osoba trpi bol. Radi se o prirodnom procesu tijela koje se priprema za kraj.
Često se javlja lucidnost pred sam kraj
Mnogi pacijenti dožive kratkotrajnu lucidnost — iznenada se razbistre, progovore ili se nasmiješe. To je trenutak koji porodica često pamti kao posljednji kontakt, iako dolazi nakon dana tišine ili nesvijesnosti.
Čulo sluha ostaje najduže aktivno
I kada osoba izgleda kao da ne reaguje, čulo sluha može ostati aktivno do samog kraja. Zbog toga se preporučuje da se govori tiho, nježno i s ljubavlju, jer te riječi mogu biti posljednje koje osoba čuje, prenosi Krstarica.
Tijelo se prirodno oprašta — bez drame
Umiranje je često miran proces. Tijelo se postepeno gasi, a osoba ne oseća strah ili bol kako mnogi misle. Palijativna sestra ističe da je to trenutak koji može biti dostojanstven i spokojan.
Porodica ima važnu ulogu u posljednjim trenucima
Prisustvo voljenih osoba donosi mir. Dodir, glas i prisutnost mogu pomoći osobi da se osjeća voljeno i sigurno. Čak i kada ne može da odgovori, oseća energiju i bliskost.
Ova iskustva pokazuju da smrt nije samo kraj, već i trenutak duboke povezanosti, tišine i mira. Razumevanje ovih aspekata može pomoći da se oproštaj doživi sa više dostojanstva i manje straha.