Joseph Ratzinger (85) postao je papa Benedikt XVI. u aprilu 2005. nakon smrti njegova prethodnika Ivana Pavla II.
Informaciju je potvrdio i Vatikan.
Benedikt XVI će tako postati prvi papa koji je podnio ostavku u proteklih nekoliko vijekova.Posljednji koji je to činio bio je papa Grgur XII. 1415. godine.
Kako javlja Reuters, Benedikt XVI. je svoju odluku obrazložio “nedostatkom snage za nastavak obnašanja dužnosti” i uz napomenu da “odlazi za dobro Crkve”.
“Nakon opetovanog ispitivanja moje savjesti pred Bogom, došao sam do zaključka da moja snaga, uslijed starosti, nije više prikladna za vršenje dužnosti poglavara Katoličke crkve.U današnjem svijetu, podvrgnutom brzim promjenama i potresenom pitanjima od iznimne važnosti za život vjere, pri vođenju Crkve potrebni su i um i tijelo. U zadnjih nekoliko mjeseci snaga me napustila u takvim razmjerima da sam prepoznao svoju nemogućnost obavljanja povjerene dužnosti.” – stoji u izjavi Pape objavljenoj na zvaničnoj stranici Vatikana.
Bivši kardinal Ratzinger u trenutku izbora na mjesto poglavara Katoličke crkve postao je jedan od najstarijih papa u istoriji.
Benedikt XVI. postao je papa u vrijeme optužbi s kakvima se Katolička crkva nije susrela decenijama, a skandal oko seksualnog zlostavljanja djece samo je jedan u nizu, prenosi BBC.
Prvi papa u istoriji koji se svojevoljno povukao također je bio Benedikt, prenosi Jutarnji list.
Naime, Benedikt IX., jedan od najmlađih, ali i najomraženijih papa u istoriji, često prozivanog kao “sramotom za Stolicu sv. Petra”, stupio je s dužnosti 1045. godine.Pratile su ga brojne kontroverze – od organizovanja orgija do organizovanja ubistava.
Britanski Telegraph piše da se dalo primijetiti da se Benedikt XVI zadnjih godinu dana kreće uz pomoć štapa i da ima problema s čitanjem tekstova.
Mediji ocjenjuju da je ta odluka bez presedana u istoriji Katoličke crkve.
Jozef Racinger – prije nego što je postao papa
Jozef Racinger izabran je za starješinu Rimokatoličke crkve 19. aprila 2005, kao papa Benedikt XVI.
Racinger je rođen 16. aprila 1927. godine u mjestu Marktl na Inu u oblasti Pasau u Bavarskoj, gdje mu je otac bio šef lokalne policije.
U ranom djetinjstvu, kao i većina vršnjaka, bio je pripadnik nacističke oganizacije Hitler jugend, potom je učestvovao u Drugom svjetskom ratu kao pripadnik Vermahta, a kratko vrijeme poslije kapitulacije Njemačke bio je u američkom zatvoru.
Poslije studija teologije postao je sveštenik 29. juna 1951, doktorirao je 1957, a zvanje nadbiskupa Minhena dobio je u martu 1977. Papa Pavle VI imenovao je Racingera za kardinala samo četiri mjeseca kasnije – 27. juna 1977. godine.
Smatran briljantnim teologom, Racinger je rukovodio moćom Kongregacijom za doktrinu vjere, odnosno konzervativnom institucijom u koju se svojevremeno transformisala srednjovjekovna Sveta inkvizicija, po zlu čuvena zbog lomača i suđenja jereticima.
Mnogi slobodoumniji katolici oštro su ga kritikovali, ukazujući da se od 1981. godine, otkad je na čelu Kongregacije, njegove zabrane i ne broje: protivio se pravu žena da postanu sveštenici, čvrsto zastupao celibat, osuđivao homoseksualizam, ali i komunizam.
Kada je izabran, mediji su ocjenjivali da su njegov metalno-plavi pogled i hladan osmijeh oštri kao i desničarski stavovi koji su često izazivali i političke krize. Racinger se, na primjer, 2004. godine usprotivio ulasku muslimanske Turske u EU, nazivajući to “ogromnom greškom” i “odlukom protiv istorije”.
Racinger se zalagao za probližavanje najradikalnijim katoličkim pokretima, čak i onim strujama koje anglikanci, luterani i ostali protestanti, nazivaju “fundamentalistima”.
Papa, inače, nije samo poglavar Rimokatoličke crkve, već ima i niz drugih titula, među kojima su i rimski biskup, vikar apostola, prelat Italije, otac Zapada, nadbiskup i mitropolit rimske provincije i vrhovni vladar Vatikana.