foto Anadolija
Vladimir Putin gubi rat i zato poseže za sve otrovnijim planovima, piše Politico.
Ruski predsjednik tako terorizira Ukrajince u gradovima daleko od prvih
linija fronte, sumnjiči ga se da je naredio sabotažu plinovoda koji
vode prema Europi i ono što je najstrašnije – prijeti nuklearnim ratom.
Zapadni čelnici sada pokušavaju predvidjeti što će sve
nepredvidljiviji ruski vođa sljedeće učiniti. Strahuju da bi mogao prije
zime narediti nove terorističke napade na ukrajinska energetska
postrojenja, uzrokovati više poremećaja infrastrukture koja pokreće
europsko društvo, kao i da će nastaviti zveckati nuklearnim oružjem.
Njegov je cilj, kažu analitičari i visoko državni dužnosnici,
testirati zapadno strpljenje i resurse – odnosno namjerava igrati dugu
igru u nadi da će rastvoriti pukotine u zapadnjačkim sustavima, i to
prije nego Rusija nastavi gomilati gubitke na bojnom polju.
Dok se zapadni političari ne mogu i neće u potpunosti obraniti od
svih Putinovih taktičkih napada, oni raspravljaju o tome koje novo
oružje treba Ukrajini za borbu, kako bolje nadzirati kritičnu
infrastrukturu Europe i kako odgovoriti Putina od pokretanja nuklearnog
napada.
– Moramo ostati mirni i ne dopustiti da njegova neprihvatljiva
retorika diktira naš odgovor. NATO je spreman za svaki scenarij – rekla
je nizozemska ministrica obrane Kajsa Ollongren prošlog tjedna.
Politico je detektirao četiri najizglednija Putinova poteza i kako bi zapadni saveznici mogli na njih odgovoriti.
Teroriziranje ukrajinskih civila
U ponedjeljak ujutro, u onome što je Politico okarakterizirao kao
simboličan i ciničan potez, ruske rakete pogodile su središte Kijeva
tijekom špice, što je i prvi put da je glavni grad gađan od lipnja.
Raketni napadi, rekao je jedan visoki diplomat iz Srednje Europe,
bili su “osveta za ukrajinski napad na most koji povezuje Krim s
Rusijom”.
No neki stručnjaci strahuju da je u pitanju veći ruski plan,
osmišljen i prije napada na Krimski most. Rusi su u ponedjeljak
raketirali i druge ukrajinske gradove, a napadi su se nastavili i u
utorak.
– Čini se da su meta energetski objekti. Budući da se bliži zima,
takve su komunalije od vitalnog značaja. Ruski cilj, tvitao je
ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, jest stvoriti “nepodnošljive uvjete za civile”.
Analitičari su zabrinuti što bi moglo uslijediti.
Heinrich Brauss, bivši pomoćnik glavnog tajnika
NATO-a koji je prethodno služio kao general-pukovnik u njemačkoj vojsci,
rekao je da je zabrinut jer je novoimenovani ruski zapovjednik ruskih
snaga u Ukrajini, Sergej Surovikin, “apsolutno brutalan i ne mari za civile stanovništva i civilne infrastrukture.”
Mogući odgovori, na ono što se zbilo u ponedjeljak, kreću se od poziva na nove sankcije (poljski veleposlanik u EU Andrzej Sadoś pozvao
je na kazne “što je prije moguće) – pa do isporuke Ukrajini novih
tipova protuzračnih obrambenih sustava. Njemačka je tako već u
ponedjeljak objavila da će ubrzati isporuku naprednih sustava
protuzračne obrane IRIS-T Kijevu, a Ukrajina bi do studenog trebala
dobiti dva američko-norveška napredna raketna sustava zemlja-zrak-
NASAMS. Američki predsjednik Joe Biden ponovio je vlastito obećanje da će zemlji ponuditi “napredne sustave protuzračne obrane” bez navođenja pojedinosti.
No, iako je predviđeno da će Kijev dobiti još američkih sustava, ostaje nejasno kako će to funkcionirati – i tko bi ih osigurao.
“Cijeloj Europi nedostaje ta sposobnost”, rekao je Brauss, navodeći
kao problem relativno mala ulaganja Starog kontinenta u protuzračnu
obranu nakon Hladnog rata.
Ukrajina, rekao je, treba sustave koji mogu pokriti cijelu regiju
protiv napada krstarećim i balističkim projektilima – a to je “težak” i
“vrlo skup projekt”.
– Gledano iz tehničke perspektive gotovo je nemoguće zaštititi cijelu Ukrajinu – kazao je Brauss.
Napad na europski način života
Malo je vjerojatno da će Rusija izravno izazvati ili napasti neku
članicu NATO saveza, ali se čini da je Kremlj spreman suptilno
narušavati temelje koji podupiru stupove Zapadne civilizacije.
Kao prvo tu su eksplozije na podmorskim plinovodima Sjevernog toka
koji povezuju Rusiju i Europu, što je Politico opisao kao diverzantsku
zavjeru s potpisom Kremlja.
Zatim je tijekom vikenda netko presjekao kablove koji su održavali
promet njemačkih vlakova. Scenariji gdje se mogu desiti ruske sabotaže i
hakiranja su bezbrojni.
– Imamo mnogo cjevovoda, imamo podatkovne kabele. Jednostavno moramo
povećati vlastitu svijest o tome što bi moglo biti ranjivo, a zatim
ojačati obranu naše potencijalno ranjive infrastrukture – rekao je
latvijski premijer Krišjānis Kariņš.
NATO je ranije ove godine u ažuriranom strateškom dokumentu priznao
da bi takvi “hibridni napadi” mogli postati dovoljno ozbiljni da pokrenu
klauzulu vojnog saveza iz članka 5, koja kaže da je vojni napad na
jednog saveznika napad na sve.
Govoreći u utorak, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg rekao
je novinarima da je nakon incidenata sa Sjevernim tokom NATO savez
“udvostručio” svoju prisutnost u Baltičkom i Sjevernom moru i da
saveznici “povećavaju sigurnost oko ključnih instalacija”.
Ipak, unatoč naporima tijekom proteklih godina da se poveća sigurnost
i otpornost na moguće napade, stručnjaci i državni dužnosnici priznaju
da su europske infrastrukturne mreže toliko goleme – i često u
vlasništvu privatnih tvrtki – da su mogućnosti kontrole nad njima
limitirane.
Nacionalne vlasti mogu povećati patrole, na kopnu i na moru, ali čak
ni tada nije moguće nadzirati sve potencijalno ranjive mete. Svemu ovome
treba dodati i opasnost od cyber napada. Poput onoga prošlog tjedna
kada su, navodno ruski, hakeri srušili web stranice američkih aerodroma.
– Vrlo je teško unaprijed procijeniti gdje i kako bi se mogao
dogoditi napad te usvojiti mjere zaštite. Ukratko, svi smo ranjivi –
zaključio je Brauss.
Kupuje vrijeme
Dok Putin naizgled podiže uloge, stručnjaci kažu da on također
pokušava kupiti vrijeme, nadajući se da će hladna i duga zima
promijeniti dinamiku sukoba i da će se Zapad u konačnici umoriti od
naoružavanja i financiranja Ukrajine.
– Putin je prešao s pristupa ‘kako da ovo osvojim?‘ na ‘kako da izbjegnem da ovo izgubim? – smatra Mark Galeotti, viši suradnik na Royal United Services Institute. On je pristup ruskog čelnika nazvao “strateškim strpljenjem”.
Putinov potez da regrutira nekoliko stotina tisuća novih Rusa u borbu dio je ove smicalice, tvrde stručnjaci.
Zapadni čelnici itekako su svjesni da se Putin kladi na umor od rata i
visoke cijene energenata kako bi smanjio interes javnosti za potporu
Ukrajini. Kao odgovor, u zapadnim prijestolnicama javila se slutnja da
ukrajinski saveznici moraju razviti vlastitu dugoročnu strategiju i
Putina – unatoč neuspjesima – nastaviti smatrati stalnom prijetnjom.
– Naš odgovor na Putinovu nepredvidivost može biti samo
predvidljivost. Baš kao i prethodnih mjeseci – dodao je jedan
neimenovani visoko pozicionirani zapadnoeuropski diplomat.
Analitičari su također upozorili da duga igra Moskve – bilo pod
Putinom ili mogućim budućim režimom – može ići daleko izvan Ukrajine.
Rusija ima dugu povijest raspirivanja nemira u inozemstvu, s posebnim
fokusom na bivše sovjetske zemlje duž istočnog ruba EU-a.
– Vjerujem da moramo biti spremni na daljnje eskalacije u istočnoj Europi – rekao je Daniel S. Hamilton, bivši američki državni dužnosnik, sada viši suradnik na SAIS Institutu za vanjsku politiku.
Prijetnja apokalipsom
Tu je i mogućnost nuklearnog rata – scenarij koji se donedavno činio nezamislivim.
Stručnjaci upozoravaju da su nuklearne bombe i dalje najmanje
vjerojatna opcija za kojom će Moskva posegnuti, bilo da se radi o
taktičkoj nuklearnoj bombi s ograničenijom snagom, nuklearnoj bombi koja
bi eksplodirala iznad vode kao demonstracija sile ili pak sveobuhvatnom
nuklearnom napadu.
– Razumljivo je da se fokusiramo na opasnost od uporabe nuklearne sile. No mislim da smo još daleko do toga – rekao je Galeotti.
Umjesto toga, ruska nuklearna retorika, prema riječima dužnosnika i
stručnjaka, prvenstveno je zamišljena kao taktika zastrašivanja čiji
cilj je preplašiti ljude unutar Ukrajine, ali i u državama članica
NATO-a koje podržavaju Kijev.
Zapadni čelnici usvojili su dvosmjerni pristup – ne dopuštaju da
nuklearna retorika diktira politiku prema Ukrajini i istovremeno
upozoravaju Moskvu na katastrofalne posljedice koje bi proizašle iz bilo
kakve nuklearne akcije.
– Ako Rusija može prijetiti nuklearnim oružjem kako bi osigurala
teritorij koji je privremeno osvojila, onda svi postajemo predmet
ucjene. Trebamo li čekati da ruske trupe primjerice uđu u Moldaviju i
počnu prijetiti nuklearnim napadom ako itko išta poduzme po tom pitanju?
Trebamo li samo čekati da tako nastavi osvajati državu po državu –
kazao je Kariņš, latvijski premijer
Konsenzus je da Washington mora preuzeti vodstvo u odvraćanju Putina od kršenja nuklearnog tabua.
Velike zemlje poput Kine i Indije, koje pomažu održati rusko
gospodarstvo, piše Politico, također bi mogle igrati važnu ulogu.
Nuklearni napad neizbježno bi šokirao već uzdrmani međunarodni sustav i
globalno gospodarstvo, nešto što bi čak i ruski saveznici željeli
izbjeći.
Do sada su američki dužnosnici namjerno ostali nejasni u svom planu
odgovora, što ukazuje na to da je Washington svoje mišljenje privatno
prenio ruskim dužnosnicima. Očekivanja su da reakcija SAD-a neće
uključiti vlastiti nuklearni arsenal, čak ni ako se Kremlj odluči za
najgori scenarij, ali da će svakako biti oštra u odgovoru.
– Nisam siguran da bismo odgovorili istom mjerom. Ali postoje mnogi
odgovori koji bi bili devastirajući po Rusiju – poručio je Hamilton iz
SAIS-a.
Tekst preuzet iz Jutarnjeg lista