Stanovnici glavnoga grada Škotske morali su da trpe svakojake arome tokom prošlosti. Nakon smrada koji se širio zbog bacanja fekalija kroz prozor i odlaganja mrtvih tijela nastupio je smog koji je prekrio grad, piše Pun kufer.
Problem ove generacije su kanalizacija u blizini elektrane Scottish Water i snažni mirisi koji dopiru iz pivara i destilerija.
Neke od njih pronalaze i kreativne načine da ne ostavljaju svoj „mirisni“ trag.
Istorijska destilerija North British u Edinburgu se složila kako bi rješenje protiv mirisa prženog slada, koji gradu pruža poseban šmek, moglo biti u 30-metarskom tornju koji bi smanjio uticaj destilerije na okolinu.
Edinburg je nekad bio poznat kao Atina Sjevera – ali u 17. vijeku cijeli je grad bio ograđen velikim zidom kako bi se odbranio od uljeza. No to je imalo i svoju cijenu.
Ono što je danas poznato kao Princes Street Gardens, nekada je bilo mjesto na kojem su se rješavali mrtvih tijela i otpada koji je odlazio u ogromno smrdljivo jezero Nor’ Loch.
U zatvorenom gradu koji je uskoro postao premalen za sve stanovnike problema nije nedostajalo.
Odbrambeni zidovi otežali su cirkulaciju vazduha, pa se grad davio u oblacima gustog dima koji je dopirao iz dimnjaka. Zbog smrdljivog smoga koji je ispunjavao grad Edinburg je dobio nadimak Auld Reekie (Old Smokey).
„Smrdljiva bomba“
Kako bi napravio mjesta u gužvi, Edinburg je počeo graditi uvis, prisiljavajući stanovnike da žive u srednjovjekovnim neboderima u vrijeme kada nije bilo odgovarajućih vodovodnih sistema, pa se ostalim problemima pridružio i onaj „toaletni“.
Svake večeri u 22 sata stanovnici Edinburga vikali bi s prozora „Gardy Loo“ kako bi upozorili ljude da sledi „smrdljiva bomba“.
Zatim su ispraznili sadržaj svojih kanti za otpad na ulice, koji bi oticao u Nor’ Loch, koji je, vjerovali ili ne, služio i kao izvor vode.
Najsmrdljivija biljka
Edinburg je i dom najsmrdljivije biljke na svijetu, Amorphophallus titanum.
Cvijet leš procvjetao je u Kraljevskom botaničkom vrtu u Edinburgu tri puta. Kada je prvi put izrasla 2005. godine, 19.000 ljudi pohrlilo je da posjeti rijetku biljku kako bi osjetilo njenu oštru aromu.
Srećom, danas je situacija u glavnom škotskom gradu mnogo bolja nego što je to bila u prošlosti, a turisti ga ne zaobilaze.
Ljubitelji viskija, istorijske arhitekture, ne razmišljaju previše o smrdljivoj prošlosti – a uz toliko divota, zašto i bi.