Izraelski napad na Iran demonstrira surov spoj vazdušne moći i obavještajnih podataka, kao i značajnu razliku između dve zemlje u sukobu koji će vjerovatno biti dug ako je cilj eliminisanje nuklearnog kapaciteta Teherana. Izraelsko ratno vazduhoplovstvo preduzelo je talase vazdušnih udara, počevši od oko 3 sata ujutru u petak, usmjerenih, kako su pokazali brifinzi, prvo na iranske vojne lidere i obavještajne službe u Teheranu, a zatim na baterije protivvazdušne odbrane, mjesta za lansiranje raketa i, prije svega, na ključni objekat u Natanzu, gdje se uranijum može obogaćivati do kvaliteta za oružje, piše Blic
“Taktički gubitak i poniženje”
Prvobitni cilj je izgleda bio da se razbije lanac komandovanja u iranskoj vojsci, ubistvom general-majora Mohameda Bagerija, načelnika štaba iranske vojske, i generala Hoseina Salamija, komandanta Korpusa islamske revolucionarne garde, koji je ubijen zajedno sa drugim visokim članovima grupe.
Burdžu Ozčelik, istraživačica u Kraljevskom institutu za ujedinjene snage (Rusi), rekla je da sama razmjera napada “rizikuje da preoblikuje strateški pejzaž Bliskog istoka” ciljajući njegovo vojno rukovodstvo i nuklearnu infrastrukturu.
– Sama dubina i preciznost udara – koji su dosegli srce Teherana i eliminisali ključne ličnosti poput Salamija – podvlači obim prodora izraelskih obaveštajnih službi i degradirano stanje iranskih sistema protivvazdušne odbrane. Za Teheran, ovo nije samo taktički gubitak, već i duboko strateško poniženje – dodala je ona.
YOU’VE BEEN ASKING HOW ISRAEL MANAGED TO BRIDGE IRANIAN SECURITY AO BAD – HERE’S HOW 👇🏾
— J. C. Okechukwu (@jcokechukwu) June 13, 2025
“The Mossad spy agency reveals rare footage showing its actions against Iranian air defenses and ballistic missile launchers in Iran this morning, including a video appearing to show two… pic.twitter.com/9rg8jNd16H
Procjena štete na ključnoj lokaciji
Neposredno pitanje je kolika je šteta načinjena u Natanzu, gdje je Iran sproveo veći dio svog nuklearnog obogaćivanja na lokaciji za koju se smatra da je 8 metara pod zemljom, uglavnom zaštićenoj armiranim betonom i tvrdim stenama. Video-snimci pokazuju crne oblake koji izlaze iz područja lokacije, ali štetu je nemoguće procijeniti.
Iran je saopštio da je lokacija u Natanzu pogođena, ali da nije bilo žrtava, prema poluzvaničnoj novinskoj agenciji Mehr, dok je Međunarodna agencija za atomsku energiju saopštila da još uvijek procjenjuje štetu. U međuvremenu, izraelski vojni portparol, Efi Defrin, rekao je da je bombardovanje pogodilo podzemni prostor i povezanu kritičnu infrastrukturu.
Istovremeno, izraelska spoljna bezbjednosna služba, Mosad, tvrdila je da je izvela miješavinu komandoskih napada, sa zrnastim termalnim snimcima, i udara unapred pozicioniranih dronova – u stilu nedavnog napada Ukrajine na ruske vazduhoplovne baze – usmjerenih na iranske sisteme protivvazdušne odbrane, uključujući i vazduhoplovnu bazu Esfedžabad.
Neke od tvrdnji Mosada su vjerovatno propagandne, ali vojna realnost je da do sada nije bilo znakova efikasne iranske protivvazdušne odbrane niti bilo kakvih izvještaja o žrtvama u izraelskom vazduhoplovstvu. Izrael izgleda ima gotovo potpunu vazdušnu nadmoć, što mu omogućava da nastavi bombardovanje u petak novim napadima na Tabriz.
Prvobitni odgovor Irana, prema riječima Izraela, bio je lansiranje više od 100 dronova na svog napadača, a svi su oboreni do sredine jutra. Dronovi se sporo kreću, potrebno im je do sedam sati da pređu oko 700 milja između zemalja – i bio bi potreban mnogo veći talas prije nego što bi čak i šačica njih udarila u zemlju.
Teheran, međutim, ima i druge vojne opcije. Najneposrednije opasno je skladište do 3.000 brzih balističkih raketa, od kojih je oko 180 upotrijebljeno u svom posljednjem napadu na Izrael u oktobru 2024. Oko dvadesetak je pogodilo vazduhoplovne baze Nevatim i Tel Nof (gdje se smatra da je skladišteno nuklearno oružje) u Izraelu i lokacije u blizini sjedišta Mosada, ali šteta koja je nastala izgleda bila relativno skromna.
Prvi izvještaji sugerišu da je Kermanšah u zapadnom Iranu, dom mjesta za lansiranje balističkih raketa zakopanih u kanjonima, bio jedno od prvih na meti. Međutim, uspješno uništavanje ili onesposobljavanje podzemnih lokacija je poznato teško, a pravi uticaj će se videti samo ako Iran pokrene raketni kontranapad sa onim što je preostalo njegovoj vojsci na raspolaganju.
Najveći rizik za Teheran
Alternativne mogućnosti mogu biti sajber ili teroristički napadi, mada na političkom nivou nijedno ne bi moglo djelovati kao ekvivalentan odgovor odmazde, čak i ako su ostvarivi – dok bi udari na američke mete bili veoma rizični za Teheran, noseći sa sobom mogućnost da se SAD, sa svom svojom vatrenom moći, pridruže ratu.
Ali opcija koja nije na stolu jeste oslanjanje na tradicionalne regionalne posrednike. U petak je libanski Hezbolah, čije je rukovodstvo eliminisano tokom dvomjesečnog rata sa Izraelom prošle jeseni, rekao da “neće pokrenuti sopstveni napad na Izrael” u znak podrške Iranu. Jemenski Huti, koje je Izrael napao u utorak , udaljeni su više od 1.600 kilometara i imaju samo mogućnost da izvode povremene napade balističkim raketama.
Jedini način da se unište ključni objekti
Komplikacija za Izrael je to što je Iran imao dugo vremena da se pripremi, a njegova nuklearna postrojenja su dobro branjena. Do petka popodne, Izrael nije pokušao da napadne drugo postrojenje za obogaćivanje u Fordovu, zakopano 80-90 metara pod zemljom, izvan mogućnosti svojih najmoćnijih poznatih raketa, “Roks” od 1,8 tona i „Er Lora“ od 1,6 tona.
Uspješan napad na Natanz, prema analizi Rusija, “vjerovatno bi zahtijevao nekoliko udara u isti krater kako bi se ‘ukopalo’ do objekta i kroz njega uspješno eksplodiralo oružje” – dok se uništenje Fordoa smatra izvodljivim samo sa američkom bombom GBU 57/B “razarač bunkera”, koja, budući da teži skoro 14 tona i dugačka je 6 metara, može biti lansirana samo sa američkih bombardera B-2.
Takve ojačane mete, u kombinaciji sa izraelskom vazdušnom dominacijom i izuzetnim samopouzdanjem, ukazuju na produženu vojnu kampanju protiv Irana – prema nekim izvještajima, dugu dvije nedjelje – kao i na napet i neizvjestan međunarodni period, koji, ukoliko ne dođe do iranske kapitulacije, možda neće imati očigledan kraj.