Naučnici koji su bušili dno Atlantskog okeana kod sjeverozapadne obale SAD otkrili su ogroman i misteriozan rezervoar slatke vode, otkriće koje bi moglo imati značajne globalne posljedice.
Preliminarne procjene sugerišu da slični rezervoari mogu postojati i uz obale drugih kontinenata.
U mnogim područjima na Zemlji danas vlada nestašica vode, zbog čega je čovječanstvo u potrazi za novim izvorima.
Ovaj podmorski rezervoar predstavlja potencijalni novi izvor pitke vode, ali prije nego što se voda upotrijebi, potrebno je riješiti brojna pitanja i prevazići tehničke izazove.
Kako je rezervoar otkriven?
Postojanje slatke vode ispod okeana poznato je decenijama, jer su ekspedicije u potrazi za naftom povremeno slučajno nailazile na vodu. Međutim, ti rezervoari do sada nisu detaljno istraživani.
Godine 2019. istraživači iz Okeanografskog instituta “Woods Hole” i Univerziteta Kolumbija mapirali su ogromno područje slatke vode koristeći elektromagnetne talase.
Rezervoar se proteže od obale Masačusetsa do Nju Džerzija, a moguće i dalje. Stručnjaci su ga tada opisali kao najveću formaciju te vrste ikada pronađenu.
Starost i porijeklo vode
Naučnici sada pokušavaju da utvrde koliko je voda stara – da li je stara nekoliko stotina godina ili čak 20.000 godina. Ako je mlađa, rezervoar se nadopunjuje, ako je starija, rezerve su ograničene.
Takođe, istražuju porijeklo vode – da li potiče od otapanja glečera ili kišnih padavina.
Holi Mišel sa Univerziteta Delaver smatra da je voda stigla prije nekoliko hiljada godina, kada je nivo mora bio znatno niži.
Razumijevanje porijekla i razvoja ovih rezervoara pomoći će naučnicima da primijene znanje na druge obale gdje postoje slični vodonosnici, uključujući Indoneziju, Australiju i Južnu Afriku.
Potencijalni resurs za budućnost
Rezervoari su ogromni – procjenjuje se da bi jedan mogao snabdijevati grad veličine Njujorka vodom narednih 100 godina.
S obzirom na to da gotovo polovina svjetske populacije živi u krugu od 100 kilometara od obale, ovakvi izvori mogli bi biti ključni u budućnosti.
Međutim, ti rezervoari se brzo prazne zbog prekomjernog crpljenja i klimatskih promjena, uključujući podizanje nivoa mora koje može kontaminirati podzemne vode.
Izazovi i ograničenja
Vađenje vode iz podmorskih rezervoara i transport na kopno je skupo i zahtijeva mnogo energije, mada bi obnovljivi izvori, poput energije vjetra, mogli pomoći. Takođe postoji rizik od kontaminacije slanom vodom.
“Vađenje vode iz ovih rezervoara neće biti neograničeno, niti jeftino. Za sada, najbolje je čuvati vodu koju imamo na kopnu, ali istraživanje novih izvora je od ključnog značaja”, kazala je Mišelova.
Optimistična budućnost
Brendon Dugan, vođa ekspedicije, vjeruje da će voda iz ovih rezervoara početi da se koristi za oko 10 godina.
Podaci koji se prikupljaju narednih mjeseci pomoći će da se utvrdi rasprostranjenost podmorskih vodotoka širom svijeta i kako se oni mijenjaju sa rastom nivoa mora