Na prvi pogled, obje zemlje su solidni članovi saveza, ali to ne pokazuju uvijek u praksi
Turska i Mađarska su došle na NATO samit spremne za balansiranje i pregovaranje, piše Politico.
Na prvi pogled, obje zemlje su solidni članovi saveza. Mađarska troši 2,1 posto BDP-a na odbranu, što je iznad cilja Saveza, i modernizuje svoju vojsku. Turska ima drugu po veličini vojsku u NATO-u, poslije SAD.
Ali, ni mađarski premijer Viktor Orban, ni turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan (Recep Tayyip Erdogan) nisu prijatni partneri za ostatak 32-članog saveza. Ova dvojica imaju šire zajedničke interese.
Obojica koketiraju s Rusijom, kolebaju se u podršci Ukrajini i imaju vanjske politike koje se često sukobljavaju s prioritetima NATO-a.
Njihov cilj je da osiguraju da NATO bude čisto odbrambeni savez – drugim riječima, da se drži podalje od Ukrajine. Također se spremaju za moguću promjenu vlasti u Sjedinjenim Državama i zbližavaju se s Donaldom Trampom (Trump).
Čim je Orban stigao u Vašington sa svojih mnogo kritikovanih sastanaka u Moskvi i Pekingu, sjeo je s Erdoanom. Kasnije u četvrtak, odletio je na Floridu da posjeti Trampa u Mar-a-Lagu.
Orban je iskoristio NATO samit kao svoju najnoviju platformu da propovijeda svoju samoproklamiranu “mirovnu” misiju – napor da se okonča rat u Ukrajini pod uslovima koji izgledaju kao da ih postavlja ruski lider Vladimir Putin, inicijator rata.
– Razgovarano je o pitanju rata između Rusije i Ukrajine – saopćila je Orbanova kancelarija nakon sastanka s Erdoanom, dodajući da je mađarski premijer “zatražio podršku za mađarsku mirovnu misiju s obzirom na to da je Turska do sada bila jedini uspješni posrednik u sukobu.”
Mađarska je bila jedina NATO zemlja koja se izuzela iz nove misije saveza da podrži Ukrajinu koordinisanjem prijenosa zapadnog oružja i obuke ukrajinskih vojnika.
Nekoliko sedmica prije samita, Orban je prisilio tadašnjeg nizozemskog premijera Marka Rutea da potpiše i potvrdi poštovanje ovog stava – neophodno pokoravanje prije nego što je odobrio Ruteovu kandidaturu za sljedećeg generalnog sekretara NATO-a.
Turska je također stavila Rutea na probu prije nego što je odobrila njegovu kandidaturu. Sada, na užas američkih i evropskih diplomata, Ankara ima novi zahtjev, prema riječima dva NATO zvaničnika: da Turska bude domaćin NATO samita 2026. godine.
Turska je također izazvala probleme u posljednjem trenutku s deklaracijom NATO samita, koja je izdata u srijedu navečer.
Ranije ove sedmice, Turska je “ponovo otvorila deklaraciju” u vezi s raznim tačkama, prema riječima jednog diplomate, opisujući ovaj potez kao “rijedak” s obzirom na napredni stadijum pregovora o formulaciji.
Na kraju, deklaracija pominje da NATO zemlje “rado iščekuju ponovni susret na našem sljedećem samitu u Hagu, u Nizozemskoj, u junu 2025. godine, nakon čega slijedi sastanak u Turskoj.”
Format (sastanak nasuprot samitu) i vrijeme (2026. ili kasnije) su namjerno ostavljeni nejasni kako bi zemlje kasnije usaglasile detalje.
Ankara je također nastojala da ublaži referencu na saradnju NATO-a i EU. Ovo pitanje je bolna tačka za Tursku, čije članstvo u EU postoji samo na papiru. Na ovom polju, međutim, Turska je postigla manje uspjeha – 23 zemlje dijele članstvo u EU i NATO.
Na kraju, NATO saopćenje navodi da savez “prepoznaje vrijednost jače i sposobnije evropske odbrane koja pozitivno doprinosi transatlantskoj i globalnoj sigurnosti i koja je komplementarna NATO-u i interoperabilna s NATO-om.”
Ovo neće biti muzika za Erdoanove uši – ali on mora da bira svoje bitke.
Zapadne diplomate u NATO već godinama posmatraju tango između Ankare i Budimpešte.
Najveća glavobolja za većinu NATO saveznika nastala je kada su obje zemlje odugovlačile sa Švedskom kandidaturom za NATO – podnijetom 2022. godine i odobrenom tek poslije više od 600 dana.
Dok ove dvije zemlje komplikuju situaciju za širi savez, njihovi zahtjevi nisu uvijek usklađeni.
Mađarski zvaničnici su se u privatnim razgovorima žalili da su bili iznenađeni kada je Turska preduzela korak u vezi sa Švedskom aplikacijom u januaru, nakon što je Ankara osigurala prodaju američkih F-16 borbenih aviona. Kao odgovor, Mađarska je počela da se pomijera u vezi sa Švedskom i dobila je dogovor da kupi još četiri švedska borbena aviona Saab JAS Gripen.
Iako su i Orban i Erdoan prekršili red s ostatkom saveza i sastali se s Putinom, njihovi stavovi o Ukrajini nisu potpuno isti.
Mađarski lider je nastojao da podriva ulogu NATO u Ukrajini i ponavlja Putinove tačke u vezi s ratom, tvrdeći da Ukrajina neće moći da se održi protiv superiornih ruskih snaga. Mađarska također nema namjeru da se pridruži ostatku EU u obustavljanju kupovine ruskog prirodnog gasa.
Turska je izjavila svoju podršku za “teritorijalni integritet, suverenitet i nezavisnost” Ukrajine i šalje oružje Kijevu, dok održava živahne trgovačke odnose s Rusijom – uključujući velike kupovine gasa.
Obje zemlje su oprezne u vezi s uplitanjem NATO-a u sukob. Erdoan je upozorio na X-u da “savez ne bi trebalo da bude uvučen u rat prilikom osmišljavanja koraka za podršku Ukrajini.”
Uprkos tome što imaju politike koje su potpuno van linije s ostatkom NATO, savez ostaje ključni prioritet vanjske politike za obje zemlje. Zapravo, Orban je čak pokazao određeno poštovanje kada je stigao na samit, fizički se poklonivši šefu NATO Jensu Stoltenbergu i predsjedniku SAD Džou Bajdenu (Joe Biden) dok se pojavljivao na sceni za zvaničnu fotografiju.
Turska ima mnogo šire interese od NATO-a. Njena vojska je u Siriji i redovno prelazi u Irak. Pokušala je da formira blok koji uključuje bivše sovjetske zemlje poput Azerbejdžana, Turkmenistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kazahstana. Također redovno zahtijeva da se NATO više fokusira na borbu protiv terorizma, što je agenda koja služi njenim nacionalnim interesima.
Orban je čak neformalno prisustvovao turskom samitu ranije ovog mjeseca, što mu je donijelo oštru reakciju od vrhunskog diplomate EU Žozepa Borelja.
Nekoliko dana prije nego što je Erdoan sreo Bajdena i Stoltenberga, pojavio se u Kazahstanu i prisustvovao sastanku Šangajske organizacije za saradnju, grupacije za sigurnost i odbranu koju su osnovali Peking i Moskva, i zatražio puno članstvo.
Ali u nedavnom intervjuu za Politico, turski ministar odbrane Jašar Guler rekao je: “Najdjelotvornija sigurnosna organizacija u euroatlantskom regionu je NATO … Mislimo da nema potrebe za bilo kakvom drugom formacijom.”