Jedna od najvećih struktura na nebu, gledano s naše perspektive, tek je sada otkrivena – riječ je o ogromnom oblaku molekularnog vodika koji bi jednog dana mogao kolabirati i stvoriti nove zvijezde. No, zbog toga što njegovo zračenje dolazi iz rijetko proučavanog dijela spektra, ovaj oblak do sada je ostao nevidljiv.
Zaostavština Velikog praska
Nakon Velikog praska, velike količine vodika ostale su raspršene po svemiru. U područjima gdje je koncentracija bila veća, gravitacija je omogućila formiranje zvijezda. Danas je većina prvobitnog vodika u Mliječnom putu ili pretvorena u zvijezde ili raspršena u galaktički halo, gdje gustina više nije dovoljna za nastanak novih zvijezda, piše IFLS.
Eos – nepoznati komšija
Astronomi su sada otkrili molekularni oblak Eos, bliži od svih poznatih regija formiranja zvijezda, uključujući i Orionovu maglinu.
Ime “Eos” dolazi od grčke boginje zore, iako ovaj oblak više liči na predzoru tamu nego na novu svjetlost.
Impresivne dimenzije oblaka
Eos je ogroman:
- Prostire se na 80 svjetlosnih godina.
- Sadrži između 2.000 i 8.500 solarnih masa materijala, od čega je samo 44 solarne mase prašina.
- Nalazi se na udaljenosti od 300 svjetlosnih godina, na rubu lokalnog balona.
Njegov polumjesečasti oblik pokriva 25 stepeni neba, što ga čini jednom od najvećih struktura vidljivih na nebu, odmah iza Mliječnog puta.
Novi način otkrivanja molekularnog vodika
Tradicionalno, molekularni vodik otkrivao se indirektno, pomoću radio-talasnog ili infracrvenog zračenja, putem tragova ugljen-monoksida. No, Eos zrači u dalekom ultraljubičastom spektru, što je ranije bilo teško otkriti.
Zahvaljujući specijalnom spektrografu na korejskom satelitu STSAT-1, koji je snimio 70% neba, astronomi su po prvi put direktno vidjeli fluorescenciju molekularnog vodika.
Sudbina oblaka: isparavanje ili stvaranje zvijezda?
Iako postoji mogućnost da će se Eos vremenom urušiti i formirati zvijezde, vjerovatnije je da će biti isparen pod utjecajem zračenja okolnih zvijezda i raspršen kroz galaksiju za oko 6 miliona godina.
Novi horizonti u proučavanju svemira
Dr. Blakesley Burkhart sa Rutgers univerziteta, koja je predvodila istraživanje, izjavila je:
“Ovaj oblak doslovno svijetli u tami.”
Dr. Thavisha Dharmawardena iz New York University dodala je:
“Ovo otkriće bi moglo preoblikovati naše razumijevanje međuzvjezdane sredine i otkriti skrivene oblake širom galaksije, pa čak i do granica vidljivog svemira.”
Burkhart je ujedno i autorica rada pod recenzijom koji izvještava o najudaljenijem molekularnom vodiku ikada otkrivenom, zahvaljujući teleskopu James Webb Space Telescope (JWST), te planira opsežniju potragu za molekularnim vodikom širom svemira.