Vijeće EU-a i Europski parlament postigli su dogovor o Aktu o
digitalnim tržištima zajedno s Aktom o digitalnim uslugama u ožujku ove
godine.
Riječ je o dvije važne uredbe kojima EU želi nametnuti stroža
pravila i veću odgovornost digitalnim platformama za koje tvrdi da su
postale privatni regulatori.
Provedba Akta o digitalnim tržištima počinje za šest mjeseci.
Ključni pojam u Aktu je “nadzornik pristupa” digitalnom tržištu
Nakon što se počne s primjenom Akta u svibnju sljedeće godine,
potencijalni nadzornici pristupa koji dosegnu pragove utvrđene Aktom o
digitalnim tržištima moraju obavijestiti Komisiju o svojim osnovnim
uslugama platforme u roku od dva mjeseca, do 3. srpnja 2023.
Komisija zatim ima 45 radnih dana da procijeni je li predmetni
poduzetnik dosegnuo te pragove i da mu utvrdi status nadzornika
pristupa, najkasnije do 6. rujna sljedeće godine.
Pošto taj status bude utvrđen, nadzornici pristupa imat će šest
mjeseci da ispune zahtjeve iz Akta o digitalnim tržištima, a najkasnije
do 6. ožujka 2024.
Aktom su definirani kriteriji na temelju kojih će se određivati koje
internetske platforme trebaju dobiti status nadzornika pristupa.
Riječ je o digitalnim platformama koje osiguravaju bitnu vezu između
poslovnih korisnika i potrošača, a taj im položaj može omogućiti da
preuzmu ulogu neke vrste zakonodavca, to jest da sami određuju pravila,
zbog čega nastaju i uska grla u digitalnom gospodarstvu.
Kako bi se riješila ta pitanja, Aktom o digitalnim tržištima utvrđuje
se niz obveza koje će oni morati poštovati te ponašanje koje će im biti
zabranjeno.
Nadzornici pristupa u digitalnim svijetu predstavljaju ono što su u stvarnom svijetu ceste, mostovi, zračne luke.
Status nadzornika pristupa dobit će poduzeća koja upravljaju jednom
ili više tzv. „osnovnih usluga platforme” navedenih u Aktu o digitalnim
tržištima.
Riječ je o sljedećim uslugama: usluge internetskog posredovanja, npr.
trgovine aplikacijama, internetske tražilice, usluge društvenih mreža,
određene usluge slanja poruka, usluge platformi za razmjenu videozapisa,
virtualni pomoćnici, internetski preglednici, usluge računalstva u
oblaku, operativni sustavi, internetske platforme za trgovanje i usluge
oglašavanja.
Tu je riječ uglavnom o američkim tehnološkim divovima poput Applea,
Amazona, Googlea, Facebooka i Microsofta, koji su zbog svoga položaja na
tržištu praktički neizbježni.
Poduzeće će dobiti status nadzornika pristupa ako ima znatan utjecaj
na unutarnje tržište, što znači ako ostvaruje godišnji prihod na razini
Unije jednak ili veći od 7,5 milijardi eura tijekom svake od posljednje
tri financijske godine ili ako je njegova prosječna tržišna
kapitalizacija ili jednakovrijedna fer tržišna vrijednost iznosila
najmanje 75 milijardi eura u posljednjoj financijskoj godini te ako
pruža istu osnovnu uslugu platforme u najmanje trima državama članicama.
Potom, dobit će status nadzornika pristupa ako pruža osnovnu uslugu
platforme koja je važna točka pristupa putem koje poslovni korisnici
dolaze do krajnjih korisnika, odnosno ako pruža osnovnu uslugu platforme
koja u posljednjoj financijskoj godini ima najmanje 45 milijuna
mjesečno aktivnih krajnjih korisnika koji imaju poslovni nastan ili se
nalaze u Uniji te najmanje 10.000 godišnje aktivnih poslovnih korisnika
koji imaju poslovni nastan u Uniji.
Utvrđen je popis dopuštenih i zabranjenih poslovnih praksi
U Aktu o digitalnim tržištima utvrđen je popis dopuštenih i
zabranjenih poslovnih praksi koji će nadzornici pristupa morati
primjenjivati u svakodnevnom poslovanju kako bi se osigurala pravednost i
otvorenost digitalnih tržišta.
Prema Aktu o digitalnim tržištima nadzornici pristupa neće, između
ostaloga, smjeti povoljnije rangirati vlastite od sličnih proizvoda i
usluga koje na njihovim platformama nude treće strane, sprječavati
korisnike da izbrišu predinstalirani softver ili aplikaciju, kao ni
pratiti krajnje korisnike izvan osnovne usluge platforme nadzornika
pristupa u svrhu ciljanog oglašavanja ako nije dana stvarna privola.
Ako nadzornik pristupa primjenjuje prakse kao što su davanje
prednosti vlastitim uslugama ili sprečavanje poslovnih korisnika
njegovih usluga da dođu do potrošača, to može spriječiti tržišno
natjecanje, što dovodi do manje inovacija, niže kvalitete i viših
cijena.
Kad nadzornik pristupa provodi nepoštene prakse kao što su nametanje
nepravednih uvjeta za pristup vlastitoj trgovini aplikacija ili
sprečavanje instaliranja aplikacija iz drugih izvora, potrošači će
vjerojatno morati platiti više, odnosno bit će zapravo lišeni onih
pogodnosti koje bi imali od alternativnih usluga.
Akt o digitalnim tržištima provodit će se s pomoću nadzorne strukture
u okviru koje će Komisija biti jedina zadužena za provedbu pravila – u
tijesnoj suradnji s tijelima u državama članicama EU-a.
Komisija će moći izricati penale i novčane kazne u iznosu od najviše
10 posto globalnog prihoda poduzeća, a do 20 posto u slučaju ponovljenog
kršenja pravila. U slučaju sustavnog kršenja pravila Komisija će moći
odrediti mjere obvezne promjene ponašanja ili strukturne prilagodbe,
potrebne za učinkovito pridržavanje obveza, uključujući zabranu daljnjih
preuzimanja.