Temperature idu ispod nule u zapadnom Afganistanu i Delaram Rahmati se muči da prehrani svojih osmoro djece, piše The Guardian.
Otkako su otišli iz svog doma u provinciji Badghis prije četiri godine, porodica Rahmatis živi u blatu, sa plastičnim krovom nad glavom, u jednoj od sirotinjskih četvrti grada Herat. Njihovo selo je zbog suše postalo neuslovno za život, a zemlja se više nije mogla obrađivati. Kako se procjenjuje, oko 3.5 miliona Afghanistanaca bilo je prisiljeno da napusti svoje domove, a porodica Rahmatis sada živi u naselju za interno raseljene osobe.
Poslova nema, a ova 50-godišnjakinja mora platiti troškove bolnice za svoja dva sina, od kojih je jedan paralizovan, a drugi ima mentalno oboljenje, kao i lijekove za svog muža.
“Bila sam prisiljena da prodam dvije kćerke, jednu od osam i drugu od šest godina”, kaže ona. Rahmati kaže da je kćerke prodala prije nekoliko mjeseci i za svaku je dobila oko 1600 KM, porodicama koje ne poznaje. Njene kćerke će ostati s njom dok ne uđu u pubertet, kada će ih predati strancima.
Nije neuobičajeno u Afganistanu da se dogovori prodaja kćerke za budući brak, a da se ona odgaja kod kuće dok ne dođe vrijeme da ode. Međutim, kako se ekonomska kriza u zemlji pogoršava, porodice prijavljuju da djecu prodaju u sve mlađem uzrastu, jer ih ne mogu prehraniti.
Međutim, prodaja budućnosti svojih kćerki nije jedina užasna odluka koju je Rahmati bila prisiljena da napravi. “Zbog dugova i gladi morala sam prodati bubreg”, govori ona za medij Rukhshana ispred svoga doma.
Afghanistan je na rubu “humanitarne krize i ekonomskog kolapsa”, izvještava UN. Ambasador UN-a u Afganistanu kazao je da je “ovo najgora humanitarna kriza u bliskoj istoriji ove zemlje. Suša, Covid-19 i ekonomske sankcije uvedene nakon što su Talibani preuzeli vlast u avgustu 2021. godine ostavili su katastrofalne posljedice po ekonomiju. Dramatičan rast inflacije rezultirao je u visokim cijenama hrane.
Trgovina bubrezima raste u Afganistanu već neko vrijeme. Ali otkad su Talibani preuzeli vlast, došlo je do promjene cijena i uslova pod kojima se odvija ilegalna trgovina organima. Cijena bubrega, koja se nekad kretala od $3,500 do $4,000, pala je na manje od $1,500. Ali broj dobrovoljaca raste.
Rahmati je prodala svoj desni bubreg za 2300 KM, ali oporavak nakon operacije ne ide dobro i sada je i ona, kao i njen muž, bolesna, a nema novca za doktora.
Više od polovine stanovništva (ukupan broj stanovništva je oko 40 miliona) suočava se sa “ekstremnim nivoima gladi, a blizu 9 miliona ih je u riziku od izgladnjivanja”, izvještava UNHCR. Za sve veći broj Afganistanaca, prodaja bubrega je jedini način da dobiju novac za hranu.
“Već mjesecima nismo jeli rižu. Jedva imamo hljeba i čaja. Tri večeri sedmično ne možemo priuštiti večeru”, kaže Salahuddin Taheri, koji živi u istom naselju kao Rahmati.
Taheri, 27-godišnji otac četvoro djece, koji zaradi dovoljno novca za pet vekni hljeba svaki dan tako što skuplja i prodaje reciklirani otpad, traži kupca za svoj bubreg.
“Raspitivao sam se u privatnim bolnicama u Heratu nekoliko dana da li im treba bubreg. Čak sam im rekao da ako im treba hitno, mogu ga prodati ispod tržišne cijene, ali nisu mi se javili,” kaže Taheri. “Moram hraniti djecu, nemam drugog izbora.”
U proteklih pet godina, oko 250 zvaničnih transplantacija bubrega urađeno je u bolnicama u provinciji Herat, sa veoma malim brojem slučajeva gdje član porodice donira svoj organ, kaže Asif Kabir, zvaničnik u oblasti javnog zdravstva u ovoj provinciji. Cijena transplantacije bubrega je 6700 KM, plus cijena bubrega, navodi Kabir.
Ali pravi broj operacija bubrega mogao bi biti daleko veći. Doktor koji radi u jednoj od bolnica gdje se obavlja većina transplantacija, koji je govorio pod uslovom da ostane anoniman, kaže: “U posljednje vrijeme broj ljudi koji žele da prodaju svoj bubreg porastao je u Heratu i većina njih živi u kampovima za raseljene, u slamovima Herata. Kupci takođe obilaze ove kampove u potrazi za jeftinim bubrezima.”
Sayed Ashraf Sadat, građanski aktivista u Heratu, bio je član delegacije koju je predsjednik Ashraf Ghani zadužio da istraži ilegalno tržište bubrega u maju 2021. godine.
“Otkrili smo da bolnice nisu radile u skladu sa zakonom. Ljudi rade unutar i van zemlje na tome da ohrabre ljude da prodaju svoje bubrege. Oni im nabave vize i pošalju ih sa druge strane granice. Veća je potražnja za bubrezima van Afganistana. Zemlje poput Irana trebaju bubrege, a siromašni Afganistanci su prisiljeni da ih prodaju.”
Sadat kaže da je istraga u kojoj je on učestvovao identifikovala dvije bolnice u Heratu gdje su se radile transplantacije bubrega; jedna od njih je rekla da su obavili 194 operacija a druga 32, ali više od 500 ljudi je tvrdilo da su prodali svoj bubreg, 100 njih iz samo jednog sela u Heratu. “To pokazuje da su bubrezi izneseni iz Afganistana,” kaže Sadat.
“Na primjer, bubreg se kupi za 5000 KM unutar Afganistana, a proda se za više od 17500 KM do 25700 KM van zemlje”, kaže Sadat.
“Našli smo dokaze da su neki ohrabreni da prodaju svoje bubrege, odvedeni van granice, a njihovi bubrezi su prodani po cijeni od 3350 KM do 6700 KM”, kaže Sadat.
“Čini se da su doktoru umiješani u ilegalnu trgovinu. Nažalost, naša istraga je zaustavljena zbog pogoršane bezbjednosne situacije.”
Prošla su dva mjeseca od kada je Rahmati operisala bubreg, a novac je već potrošen na liječenje. Njen oporavak od operacije i dalje ne ide dobro.
“Jako sam bolesna. Nisam mogla ni da hodam jer se rana bila inficirala. Veoma je bolno", kazala je ona, dodajući da je primalac njenog bubreba platio samo trošak operacije, dvije noći u bolnici i njen prvi račun za lijekove.
Na dan operacije, Rahmati je bila bolesna i doktori su odbili da je operišu. “Nisam mogla disati kako treba, pa su me doktori skinuli sa bolničkog kreveta, ali ja sam se vratila. Rekla sam im 'ja ću radije umrijeti, nego da gledam svoju djecu da su gladni i bolesni”, kaže ona.