Objavljen je detaljni izvještaj o medicinskim zločinima tijekom nacionalsocijalizma i njihovim učincima do danas. To bi trebalo senzibilizirati i današnje liječnike, piše DW.
“Često je iznenađujuće koliko je ograničeno znanje o zločinima nacista u današnjoj medicinskoj zajednici, osim možda nejasne ideje o eksperimentima Josefa Mengelea u Auschwitzu”, kaže Herwig Czech s Medicinskog fakulteta u Beču.
Iz tog razloga su Czech i njegovi kolege prije tri godine predložili glavnom uredniku stručnog časopisa The Lancet osnivanje komisije koja bi proširila ta saznanja i izvukla pouke za budućnost.
Komisija sastavlja detaljni izvještaj
Ta je komisija predstavila veoma iscrpno izvješće o počinjenim nedjelima. Istraživači nisu samo prikupili povijesne dokaze o medicinskim zločinima pod nacionalsocijalizmom, već također vrlo jasno pokazuju kako te zločine nisu počinili samo pojedinci i da neki od njih i danas imaju utjecaj.
Izvještaj detaljno opisuje kako su liječnici i zdravstveni stručnjaci pomogli u izradi takozvanih “zakona o obaveznoj sterilizaciji” i aktivno sudjelovali u prisilnoj sterilizaciji više od 350.000 ljudi koji su prema nacističkim rasnim zakonima ocijenjeni kao “genetski manje vrijedni”.
Mnoge osobe koje su sterilizirane imale su nakon toga ozbiljne fizičke i psihičke probleme, a mnogi su i preminuli tijekom zahvata.
Najmanje 230.000 ljudi s mentalnim, kognitivnim i drugim fizičkim problemima ubijeno je u takozvanim “programima eutanazije” u Njemačkoj i na okupiranim područjima tijekom Drugog svjetskog rata. Deseci tisuća osoba su bili zlostavljani i korišteni kao “pokusni kunići” u koncentracijskim logorima.
Eugenika kao opravdanje
Nacionalsocijalistička rasna teorija poslužila je kao pseudoznanstveno opravdanje za te zločine. Osnova ove “rasne higijene” bila je eugenika, proučavanje navodno “dobrih” genetskih osobina.
Eugenika se temelji na teoriji evolucije koju je britanski prirodoslovac Charles Darwin objavio sredinom 19. stoljeća. Prema njoj u procesu prirodne selekcije opstaju samo najsposobniji primjerci, dok ostali nestaju.
Eugeničari su ovu prirodnu selekciju prenijeli i na ljudska društva. U skladu s tim, treba promicati reprodukciju ljudi s navodno “dobrim genetskim sklopom”, ali i spriječiti reprodukciju ljudi s navodno “lošim genima” koje se smatra tek teretom za društvo.
Ekonomske i socijalne poteškoće
U Njemačkoj i drugim zemljama, eugenika se razvila u znanost koja je postala društveno prihvatljiva svim strankama, klasama te također u istraživanju i medicini – i uzrokovala je strašnu patnju.
Početkom 20. stoljeća te su ideje naišle na posebno plodno tlo u Njemačkoj. Masovna nezaposlenost otjerala je milijune ljudi u bijedu, kriminal se dramatično povećao, bolesti su se širile, a smrtnost je bila vrlo visoka. Na temelju eugenike, za ovu bijedu okrivljena je “inferiorna biološka supstanca”.
Samo drastične eugeničke mjere poput prisilne sterilizacije ili ubijanja “nedostojnog života” mogle su zaustaviti nadolazeće propadanje društva. Tako se smatralo. Također se govorilo da je premalo novca, hrane i “životnog prostora” da bi se podijelio s “nedostojnim životom”.
Nacionalističko rasno ludilo
Osobito za naciste, eugenika je služila kao opravdanje za njihovo rasističko ludilo. S jedne strane promicali su odgoj takozvane “čiste arijske djece”, a s druge strane su težili uništiti navodno “nevrijedne živote” prisilnom sterilizacijom, eutanazijom ili sustavnim likvidacijama. U svemu tome su aktivno sudjelovali i znanstvenici i liječnici.
Izvještaj koji je sad predstavljen poziva se na 878 izvora i najopsežniji je izvještaj o ovim zločinima do sada, piše The Lancet.
On bilježi razvoj medicinskih istraživanja u doba nacizma i portretira pojedine počinitelje, ali i pojedinačne žrtve i zatočene liječnike koji su svoje suzatvorenike liječili u najtežim uvjetima kao što su koncentracijski logori.
Tragovi do danas
Unatoč intenzivnoj istrazi, mnogi počinitelji i pomagači nakon rata nisu odgovarali za počinjena zlodjela ili je dugo vremena prošlo prije toga.
A prema izvještaju, saznanja koje su prikupili nacisti često se koriste tako da uopće nije jasno da iza toga stoji neviđen zločin. Na primjer, anatomski atlas austrijskog liječnika Eduarda Pernkopfa i danas se koristi zbog izuzetne detaljnosti, makar je taj zadrti nacist koristio i tijela osoba koje su pogubljene u vrijeme nacizma.
Druga namjera ovog istraživanja je senzibilizirati medicinske stručnjake o tome odakle dolazi medicinsko znanje koje se prenosi.
“Studenti medicine, istraživači i zdravstveni djelatnici trebali bi znati gdje – i od koga – dolaze temelji medicinskog znanja; oni to duguju žrtvama nacizma”, kaže Shmuel Pinchas Reis s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, koji je i dopredsjednik ove komisije.
Izvlačenje pouka za budućnost
Autori svoj izvještaj vide kao prvi korak i žele sva saznanja objaviti na internetu. “Nacistički medicinski zločini su među najekstremnijim i dobro dokumentiranim primjerima medicinske upletenosti u kršenja ljudskih prava u povijesti”, rekla je Sabine Hildebrandt s Harvardske medicinske škole u Bostonu.
Utoliko smatra kako “moramo proučavati najgoru povijest čovječanstva kako bismo prepoznali i suprotstavili se sličnim uzorcima u sadašnjosti.”