Američki Kongres je, u okviru usvajanja vojnog budžeta i šire odbrambene strategije SAD-a, izglasao i zakonski paket koji se odnosi na zapadni Balkan, čime je ovom regionu ponovo posvećena posebna pažnja u američkoj politici.
Iako je riječ o zakonu koji se godinama nalazio u proceduri, njegovo usvajanje sada ima simboličku i političku težinu. Razlog dugog čekanja leži u sporim zakonodavnim procesima u Kongresu, ali i u otporu dijela republikanskih zastupnika da se dodatnim zakonskim obavezama vrši pritisak na administraciju predsjednika Donalda Trampa.
Blage odredbe, ali jasan politički signal
Zakon je usvojen u formi sa relativno blagim odredbama, koje u najvećoj mjeri ne nameću nove obaveze Trampovoj administraciji, osim redovnog izvještavanja Kongresa o politici SAD-a prema regionu zapadnog Balkana.
Ipak, iako ne ograničava direktno predsjedničke ovlasti, zakon je važan jer Kongres njime jasno definiše teme koje smatra strateški bitnim: jači američki angažman u regionu, suzbijanje ruskog i kineskog uticaja te očuvanje stabilnosti Balkana.
Fokus na energiju i smanjenje ruskog uticaja
Poseban akcenat stavljen je na energetsku sigurnost. U kontekstu Bosne i Hercegovine to se najjasnije vidi kroz podršku projektu Južne interkonekcije, kojim bi se američki tečni prirodni gas dopremao u BiH, čime bi se smanjila zavisnost od ruskog gasa koji dolazi preko „Turskog toka“ i Mađarske.
Energetska dimenzija zakona povezana je i sa sankcijama „Naftnoj industriji Srbije“ (NIS), s ciljem izbacivanja ruskog kapitala iz vlasničke strukture. Iako su sankcije uvedene prije usvajanja ovog zakona, riječ je o mjerama iza kojih postoji širok konsenzus i u Kongresu i u Bijeloj kući.
Geopolitičke poruke i mogući dogovori
Istovremeno, informacije o mogućem preuzimanju NIS-a od strane mađarskog MOL-a otvaraju pitanje da li Trampova administracija i Rusija već razgovaraju o podjeli sfera uticaja u Evropi nakon rata u Ukrajini. Mađarski MOL je blizak Moskvi, a vlada Viktora Orbana već je izborila izuzetke od evropskih energetskih sankcija prema Rusiji.
BiH u fokusu: suverenitet i sankcije
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, zakon izričito naglašava:
- očuvanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH,
- protivljenje pokušajima destabilizacije i secesije,
- podršku demokratskim institucijama.
Najvažnija odredba za BiH odnosi se na obavezu Stejt departmenta i Trampove administracije da redovno obavještavaju Kongres o primjeni sankcija na zapadnom Balkanu.
U Kongresu postoji izražena kritika zbog ukidanja sankcija Miloradu Dodiku i njegovim saradnicima, ali zakon ipak ne nameće njihovo ponovno uvođenje, već zadržava mehanizam nadzora kroz obavezno izvještavanje.
Kompromis između Kongresa i Bijele kuće
U oblasti spoljne politike Kongres rijetko direktno naređuje predsjedniku šta mora da radi, jer se tradicionalno smatra da predsjednik ima široku autonomiju. To je posebno izraženo u Trampovom mandatu, tokom kojeg se snažno protivi većem uplivu Kongresa u izvršne odluke.
Zakon o zapadnom Balkanu je zato usvojen kao kompromis: većinom spada u kategoriju izražavanja političkog stava i davanja dopuštenja, dok su obavezujuće samo odredbe o izvještavanju.
Šta to znači u praksi?
Ovim zakonom Kongres jasno poručuje da ne želi dati Trampovoj administraciji potpuno odriješene ruke kada je riječ o Balkanu, ali istovremeno ne želi nametati konkretna rješenja.
Iako zakon neće imati direktan i obavezujući uticaj na američku politiku prema regionu, on može usmjeravati buduće poteze administracije i zadržati zapadni Balkan visoko na listi američkih geopolitičkih interesa.